28/2/2006
Quito, Ecuador...

Ovako izgleda baš ovako kao na slici, andsko-domorodačko stanovništvo koje živi veoma oskudno otprilike sa dolar dva po glavi na dan! Mislite malo, iz naše perspektive jeste malo to zavisi i od zahteva koji se tu, uglavnom se njima svode na malo hrane i čisto preživljavanje! I pored toga ti ljudi su vrlo vredni i stalno nešto rade ili prodaju, sa sve ovim zavežljajem u kojima im se nalazi sva imovina a vrlo često i deca, česta su slika po ulicama glavnog grada Ekvadora, Quita. Prilaze vam sa nesebičnom ljubaznošću i neposrednošću uvek spremni da vas upitaju kako ste, kada se ponovo vraćate i ko da se znate dugo a ne da ste sreli samo nekoliko trenutaka pre toga! Ostali su mi u veom lepoj uspomeni kao tihi, ne nametljivi i skromni stanovnici te Andske zemlje.... 


Objavio zangrad u 08:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
Komentari:
Pamtim kako bi me roditelji kao klinca vodili u selo. Divljina. Nedodirnuta modernizacijom. Sedam kilometara peske po nekim brdima i dolinama. I kad god bismo sreli nekog prolaznika uredno bi se javljali jedni drugima. Na moje pitanje ko je ta osoba, roditelji su mi odgovarali da je ne poznaju.
Nije mi bilo jasno sto se onda javljajujedni drugima. I to je to. Ja sam odrastao u graadu i nemam taj predivni iskonski osecaj za postovanje svih ovozemaljskih bica. Zaista bi bilo glupo da se javim svim prolaznicima na ulici, zar ne?
Daleko smo mi od iskrenosti. Nazalost, ma koliko god se trudili, mnogo smo daleko.
Poslao samojedino u 13:32, 28/2/2006 | Link | |
ma imaju bre dushu... indijanci su to dodushe juzno-americhki....
Poslao poglavica u 14:10, 28/2/2006 | Link | |
Divni su ti ovi prikazi i snimci, samo nas casti sto cesce. Priciom i slikom
Poslao Lady u 15:35, 28/2/2006 | Link | |