ŠARMER, ili - T'sno mi ga skroji, nane
9/3/2007
Eeee, juče je Vuk položio sve testove izdržljivosti! On koji seobično zakuca od spavanja na zadnjem sedištu dok ja vozim, juče je prestojao CEO put do BGDa. Te gleda kroz jedan, pa kroz drugi prozor, pa se okrene i gleda automobile iza nas, juri ručke od vrata, i one male spravice za zaključavanje. Onda me gleda u retrovizoru i vrišti i ciči od sreće, negoduje da ga uzmem - ali pošto ne reagujem počinje da kenjka.
Dok sam plaćala plin naterao je svojim osmehom sve momke sa pumpe da se načičkaju pored prozora... scena - prilazim autu (pošto se plaća unutra), piči košava, napolju pingvini padaju u nesvest od hladnoće a tri klipana guguču "jaaaaaoooo što je sladaaaaaaak..." dok Vuk unutra uživa. Budi Bog s'nama
E, negde kod Kapija ja se okrenem i vidim da je zaknjavao kod Bake u rukama. Najzad ga je svrtela.
U Zemun kod tete, pa u Tempo do namirnice, na kraju - Mercur. Meni je bilo malo previše šetkanja i muvanja pa smo Baku ostavile da sama kupuje, a nas troje seli u kafić. "Seli". Tj, na smenu. Malo ga šeta teta, malo mama.
Šarmer. Sve kasirke mu mašu, a on podvriskuje. Naučio dečko da baca "5" i maše, pa sad to obilato koristi. Naravno, većina mu odgovara i onda je preyadovoljan.
E... kad smo najzad stigli kući... nastalo je ludovanje svoje vrste. Većina dece to radi i to nije ništa čudno. Ali, kad je najzad pristao da mu se spava....

Eto... osmeh na lice mi izmami...
Objavio VukMaslacak u 10:32 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar