Monday, December 21, 2009 -
Na čaši je pisalo: dolshe nešto hot čokolada, a ja sam iz te čaše pila vrelo, crno, slatko vino. Pogled mi se blago mutio, ruke lagano odumirale, a mene je bilo brigo, jer i tako ništa nisam želela da čujem. Za susednim stolom su sedela dva nazovi muškarca, i ja ruku u vatru mogu da stavim da su se gazili ispod stola i muvali, al' hajd, nije na meni. Konobar sa zakrivljenom gornjom usnom i staklasto plavim očima, povremeno je menjao pepeljaru koju je moja sagovornica zdušno punila, u pauzama kad nismo pričali o njemu, o njoj, o njemu, o poslu, o njemu, o poslu, o njemu, o njoj, o ćelavim gumama, impotentnim muškarcima i svemu ostalom. Kako je vino udaralo baš tamo gde treba, u sam centar moje ravnoteže i sposobnosti za rasuđivanje, blaženo sam se smeškala kao posle dobrog orgazma i klimala glavom u znak odobravanja, jer oni, na koncu i treba da se pomire, ona treba da otputuje, treba da kupe stan u centru, i treba da promene auto, usput, slagala sam se i da treba da potamni kosu ( iako, kasnije, dok sam išla kući, ipak sam se predomislila: plava je plava ).
I sve je bilo lepo dok krivousti nije kaz'o da je fajronat i da može da popuši još jednu cigaretu. Toliko sam još mogla da sedim na utrnutom dupetu, dok je u pozadini svirala tj. pevala Sade.
Ostavila je punu pepeljaru, praznu kutiju od cigareta i slinavu maramicu.
Napolju je pucao kamen i bilo je vedro. Za dupe me je štipala hladnoća. Komšija je grebao sneg sa šajbne i kijao. Rekao je dobro veče, je l' Vi to iz provoda, a ja sam samo klimnula glavom i otišla da spavam.
Crveno vino rules, Tita mi. Niko kao vino ne zna u čemu je istina. Moj jastuk je bio hladan i mirisao je na jasmin. Razvratno sam se razbacala po krevetu ( hahahahaha ) i utonula u vinski san.
I danas me boli glava.
Jebiga.
|