Saturday, October 24, 2009 - 'vako
Kad udišem il' zakašljem se - boli, kad izdišem svrbe me pluća! A? Šta bi to moglo biti? Naravno, jedan od virusa. Respiratornih. Ako nije svinjski, a nije, onda je neki mutirali. Elem. Ne smem slučajno da se zakašljem, jer se onda savijam u kiflu ( podeblju ) i utuljeno kašljem, da ne oderem glasne žice. Pijem Pančićev čaj protiv kašlja i bronhitisa ( majka je ), žderem C vitamin, garllic ( nekako mi finije zvuči od belog luka ), jabuke itd... Nisam sve pobrojala šta unosim u sebe, ne mogu. Da sam se nafilovala, jesam.
Jučer nam je bila godišnjica braka, ne smem reći koja po redu, niko mi ne bu veroval'. Bili smo na večeri, neobičnoj. Neobično to je to što je dete ostalo kod kuće ( s našom usvojenom tetkom ). Sve ostalo je bilo obično ( mislim na ambijent, neljubaznog konobara koji se, božmeprosti, preznojav'o i dahtao, bacao nam escajg, čaše i sve ostalo što možeo da se baci ). Na desert smo čekali cirka sat vremena, iako smo ga naručili kad i glavno jelo. Kad smo ga pitali di je nama desert ( jer ovo je Vojvodina, i zna se kad se jede desert - odma' nakon glavnog jela, dok smo zaukani ), rekao je:
- Kako gde je? Pravi se. Čekao sam da pojedete večeru, pa onda da ga naručim.
A laže debeli čiko, k'o nesvet. Naš desert je otišao u ruke, mladom paru ( nemaju više od po 15 godinica ), koji su, tek što su počeli da usisavaju jedno drugo, začuđeno pogledali u konobara koji im je bacio tanjiriće, a na nas bacio pogled iskosa, da vidi da l' gledamo. A gledali smo, samo smo se pravili da ne vidimo.
Odšetali smo kući. Veče je bilo mlado ( da, da ) a u vazduhu se osećao miris pečenog kestena i kokica. Ja sam usput kašljala i glasno izgovarala: svinjski grip. Čovek je prevrtao očima i pravio se da nisam s njim, a ja sam širila bacile .
Danas sam bolje.Allot bolje. Sutra ću biti još boljije, a sredinom novembra idem na Jinx u Tremi, i baš jedva čekam. Baš, baš... ono, uzbuđena sam i ježim se od sreće.
A sad idem.
|