Tuesday, December 2, 2008 - DAJTE MI MALO SOLI
Sama sam. Čekam prevoz a onda idem na put. Brzo se vraćam. Poslovni put. Kolegenica i ja. Divna jedna žena. Ima zgodnog sina ( bruka ) al' znam sve o njemu: i kad ima zatvor i kako mu ona kuva jbn Bekunis, i kako mu cure sline kad ima gripu, i kako je povraćao onamad jer se janjet'ne najeo i tako to. I onda, kad ga vidimo onako zgodnog, prosto mi ga bude žao: kad bi samo znao šta ja znam....
Uglavnom, nas dve idemo na put. Kofer sam spremila. Ona naravno kasni, a kasni i prevoz.
Danas je lep dan. Mislim sunčan je. Okrečila sam se. Kompletno.
Idem na put. Spavaćemo u hotelu. Dvokrevetna soba. Kolegenica hrče. A ja pričam u snu. I ona mnogo priča ( o svom sinu jbt! ) a ja? Ja ću da je slušam dok mogu, a kad ne mogu, onda ću da se zatvorim u svoj mali svet, kao kornjača u oklop, i biće mi mnogo dobro.
***
- Ti se nikad nećeš udati. Videćeš.
- Zašto to, pitam je preplašeno ( ja sam mučenica, stvarno želela da se udam )
- Ti plašiš muškarce. Budi malo “žensko”. 'Ajmo glavica dole, dupence gore. Kapiraš?
- Ne.
- Jbt što me nerviraš! Muškarci ne vole takve žene kao što si ti.
- Zašto?
- Zato! Gledaj i uči.
I gledala sam i učila i nije mi išlo. Udala sam se. Jela sam, ostala gladna. Čovek se na sve i svašta adaptira, pa i ja na glad.
Jutros stavljam maskaru i koristim ogledalo iznad lavaboa. Guram svoju plavu glavu da što bolje vidim i osećam kako me lavabo žulja. Žulja mi kuk, gura mi kost. Boli me. Pipam se. Gde mi je nestalo meso? Šta se desilo sa mojim jbn oblinama?
Nestale su. So far.
Da li može, tako, malo po malo, sasvim da se nestane? I ako možeš, koliko to dugo traje?
Da, ali to nije preporučljivo.
Mislim, ja ne želim da nestanem, samo se bojim. Razumeš-te? Ja ne želim da nestanem, a žulja me.
***
Javljaju mi se iluzorni ljudi. Smeškamo se jedni drugima. Neko viče na ulici. Mislim da viče na telefon. Taj neko kaže:”To Vam nije dobro rešenje”! Ti znaš šta je dobro rešenje?
Zašto? Jbt zašto?
Čiko molim te, dernjaj se ispod onog prozora tamo. Ne govorim mu to, a želim. Ima onu tenziju u glasu od koje se ježim.
Zvono. Idem. Stvarno idem.
I'll be back, better then ever...
Maybe

|