U aplikaciji za posao, među svim otužnim pitanjima, bilo je i jedno, koje me je nagnalo ( da se nagnem ) i razmislim. Sedela sam za metalnim stolom, sisajući ( božmeprosti ) vrh olovke ( hemijske ), oči uprtih u gipsani plafon sa halogenom rasvetom. Lepe gipsane ploče, pomislih. Odmah, s moje desne strane, bili su prozori. Velliiiiki, veliiiiki prozori. Videla sam Čot, a? Bila sam na visini. Visini zadatka.
Uvek mi je bilo teško da govorim o sebi. U superlativu. Najsambolja, najsamlepša, što sam prošla u životu – niko nije. Najela se govana za dva života, nasretala se ljudi za tri, a srela Čoveka nisam. Dobro. Jesam. Nekoliko puta, ali su ti Čoveci pomrEli ili su jednostavno otišli u potrazi za nenađivim.
Never mind.
To pitanje je glasile:“Gde pronalazite inspiraciju?“
U jeboteotac. Kakvo pitanje? Sve me neka jeza prošla niz kičmu. Kako ću im reći istinu? Mislim, nije to tako lako.
Izvadim olovku iz usta ( dosta je bilo sisanja, ako se do sad nisi nasisala, mislim se ja, nećeš ni od sad, prioni sestro ). I počnem:
-Insipraciju nalazim svuda. U ljudima i njihovim praznim pogledima. U Rečima, kojima se ljudi nekad vrlo nehajno služe. Govore velike stvari za sitne pare, nude da podmetnu glavu tamo gde neko ne bi nogu, a onda odbegnu. Inspiraciju nalazim u godišnjim dobima, za sada ih ima dva: proleće i jesen, a ni leto nije van konkurencije. Najbolje volim proleće zbog Trešanja, koje u meni stvore overload feromona. Mogla bih se seksati dvaj’sčet’r sata bez prestanka ( pa taman ušla u Ginisa bez dijagnoze „nimfomanijak“ ). E da, inspiraciju nalazim i u seksu. Da. Inspiriše me muška guzica koja se ritmično steže u ekstazi pripajanja penisa i vagine, u nakani da uđe što dublje, a ne može dublje. Jebiga. Inspirišu me mokra leđa ( muška of kors ), niz koja moji prsti klize dok pukušavam da ga što jače pritegnem, jer naravski, želim da uđe dublje. A ne može. U seksu me još inspirišu mirisi. Kože. Hladan zid na koji su prislonjene moje sise, i njegova ruka na venerinom bregu, mom, toplina tela, znoj po vratu, dah na potiljku.Osim seksa, insipirišu me kasirke i ostali trgovci, panduri, taksisti, vozači autobusa, medicinsko osoblje, semafori, šolje i kafa....
Potpišem se i predam aplikejšn. A onda ga zatražim nazad, da dodam P.S:
-I to što mi je seks tako inspirativan ne znači da ću se kresnuti s urednikom da bi ste mi dali posao. Nikad ne mešam posao i privatni život, osim ako urednik nije jako zgodan i skida čarape pre seksa.
Ponovo sam predala i sa smeškom od uha do uha... ma oko glave, izašla. Znam da neću dobiti taj posao, ali, ako ga dobijem, javiću vam. Baš ovde, na ovom blogu.