|
| zvonce |
| Ribolov zvonce srpska rec ceska moravac mosinjska sveta gora Moj drugi blog |
Лажни хуманизам
У реалном свету постоје различите модификације хуманизма, у зависности од саме социологије друштва, као и склопа појединости у окружењу. Но поједина друштва услед своје експанзије вре-меном нагомилавају своје социолошке проблеме. Као таква немогу да савладају себе и резултат свог рада, па као таква ако су довољно снажна она их пресељавају у своје окружење, ван својих граница. На овакав начин се изазивају ратна поприша широм света. Која као клинови стално отва-рају нова и нова. По нека од тих акција праћена је ироничном комиком и називима. Док је све то завијено у форму борбе за људска права, демократију, правду. Како би се оправдало насиље, тј. исељавање сопственог социјалног проблема.
Што све посматрано даје слику лажног хуманизма. Мада, се и такве ситуације користе за експерименте на живој људској популацији, у различитим сврхама. Од доказивања и испитивања нових лекова до дејства радијације на људски род и остали живи свет. Како би појединци који имају превише новца покушали себи купити немогуће-продужити сопствени живот. Све ово прати и све новија и новија историја, која се пише по наруџбини истих поејдинаца. Као пример могу послужити безброј случајева из целог света. Најочигледанији пример десио се крајем прошлог века на тлу Балкана. А све је почело као помоћ у решавању наводних проблема на том подручју. Као што би Српски род рекао свет се забринуо за мале народе. Наравно да би такви догађаји били потпуни они су увек били праћени из сенке неком од верских заједница, које су у циљу опроста, опраштале оно чега би се и сам Бог застидео. Довољно је сетити се Јасеноваца и сличних места, како на балкану, тако и у свету. Да би се објаснила цела слика тој демократској слици придодат је наслов посто све мора да изгледа у очима забринутог света јако хумано. Тако је то и названо“МИЛОСРДНИ АНЂЕО“.
Док у последње време са цинизном се жели прикрити све са идејом европеизације. Где би једна суверена држава изгубила саму себе, док би преостали свет поново почео да нагомилава своје социјалне проблеме које би преко неког другог анђела послао у свет.
Нагомилани војни арсенал, енергетски поетенцијал и с тиме нарасли социјални проблеми ексалирали су у тим земљама са ново насталом економском кризом, јер је претило превелико отпуштање људи који су радили у јединој идустрији западног света'-Војној индустрији. Магацини су били препуни. Нико није куповао наоружање, које се показало да је и застарело технолошки. Милосрдни анђео послужило је као оскочна даска за решење насталог проблема. У то време су многе стране делегације тражиле могућност да уђу отворено на Балкан и отпочну сукоб за свој опоравак, а штету људи на Блакану. Први сукоби су имали и своје жртве. Те жртве су само дале зелено светло за улазак страних социјалних проблема. Тако је дошло до великог уништавања ратног арсенала и љуског потенцијала. Тачније највећи део тог нуклеарног отпада бачен је на простроре Балкана, а највише од тога на подручје Косова и Метохије. Тако да и након завешетка свега у име брисања истине и такозване хуманости скривани су резултати радиоактивности на том подручју. Чиме би се повећала наводна брига света за Албански живаљ, док су сви остали били потирани. Но сама слика је доста драстична. Наиме, многе власти у околном свету Блакана с времена на време објаве да је неки број њихових војника који су били на том подручју је умро од последица радијације. Наравно ово све прати и све већи бој оболелих од различите врсте карценома ( леукемије, дисајних органа, гениталних органа, коже, грла).
Sve sto vas zanima ovde moze te saznati a ujedno i mozete poslati istinu kako bi je ceo svet video
Srbija
Posle posledweg pokrenutog rata u Evropi i svetu, a na tlu male Srbije, koja je branila i samu Evropu od Islama, Tvorac pokloni Srbima, plemenu Venimijanovom, mir i udo bnost kako bi se prebolele sve rane i krenulo putem stvarawa. I tako dok je sav ostali svet bio zauzet ratnim strahotama majka Srbija i wena deca su bili posve}eni nauci, kulturi i napretku.
U jednom trenutku Tvorac im pokloni u znak qubavi i pa`we znawa o svemiru, putovawu kroz vreme. Naoru`ani time srpski nau~nici su konstruisali i svemirski brod koji se kretao brzinom vremena, pri ~emu je koristio i vremenske rupe kako bi samo putovawe po svemiru bilo veoma kratko. Posle vi{e godina po~etni pogon brodova se modernizovao do te mere da je posledwi model upotrebqavao antigravitonski motor sa intergalakti~kim gorivom sa Nebule. Tako da su Srbi jednostavno i{li za vikend na Veneru, mada su mnogi i{li i u udaqene galksije, samo da bi se uverili da i tamo ima sli~nih `ivota, nalik ovome na Zemqi. Tako da se znawe stalno uve}avalo, a i do{lo je do toga da se i sistem le~ewa promenio. Naime, za le~ewe nisu kori{}eni lekovi ili biqni preparati, ve} se za to koristila nova tehnologija zasnovana na prou~avawu bioenergije. Ti pomalo ~udni ure|aji su mogli da vrate zdravqe i sve funkcije u organizmu, osim da ponovo pokrenu biolo{ki sat na po~etni polo`aj. Oni koji su krenuli u tom pravcu bili su opomenuti od strane Tvorca na neki na~in, pa su se ostavili tog posla. Sve u svemu, sam `ivot u Srbiji bio je jako zanimqiv, dok uobi~ajeni problemi kao {to je besparica i nema{tina su odavno nestali. Novac nije bio merilo niza{ta vi{e u `ivotu Srba. Sam Tvorac se pobrinuo da nestane i uobi-~ajene mr`we u srcima Srba i tamo je usadio ve~nu qubav, uzajamnost i razumevawe. Pa su mnogi dotada{wi neprijateqi Srbije pri`eqkivali da postanu Srbi, ali zbog zla koji su {irili i ~inili Tvorac im dodeli ve~nu patwu. Bez obzira na to da Srbi oprosti{e celom svetu zla koja su ima u~inili, morali su po{tovati ono {to je i sam Isus ve} davno rekao: -Svako nisi svoj krst na sebi, sve je na ~oveku i ~oveku podre|eno i odre|eno, a i svakom }e se suditi po delilma wegovim. Pa su bili primorani sa tugom u srcu gledaju patwu sveta koji se kuvao u svom zlu. [to se ti~e ishrane i tu se pobrinuo sam Tvorac-Bog, ta~nije uvek kada se osetila glad on je na wemu svojstven na~in stvarao ne{to {to je slu`ilo tome a davalo je ose}aj sitosti i imao je ukus na sve ono {to bi Srbi u svojim mislima zamislili. Pa i sama televizija je izgubila se u nekim davnim vremenima, jer se sve vi{e upotrebqavala telepatija. [to je omogu}avalo u raumevawe sa svim bi}ima i oblicima `ivota na planetama, a i sam Tvorac je svoj deci Srbima na sli~an na~in saop{tavao kako da se vladaju i {ta im vaqa ~initi u daqem `ivotu. Sami dani su tekli na uobi~ajen na~in sa svitawem novog jutra bi se ustajalo, bavilo se taom dan svakojakom naukom ili putovalo u jednom trenu u najudaqeniji deo kosmosa radi upoznavawa sa nekim tek otkrivenim oblikom `ivota. Jer se u ponekim starim spisima do{lo do podataka da je postajalo oko 47 oblika organizacije svesti iznad ovog gde se `ivelo i oko sedam ispod. [to je predstavqalo veliki izazov za prou~avawe. Pa se do{lo do rezultata da su nekada{we o~i bile samo za posmatrawe iluzije razuma koji je li~io na pri~e iz Matriksa ili one o ~aro-bwacima sredweg veka. A u~ewe Pravoslavne crkve je uzimano za jedino ispravno, pogotovu delovi koji su se odnosili na psalame i Jovanovo Otkrivewe. Pa se odatle i crpela neizmerna mudrost i ono se koristilo kao polazna ta~ka za mnoga istra`ivawa. Posebno je uzeto u prou~avawe na~in izvo|ewa-pevawa crkvenih liturgija, obzirom da se uvidelo da pojedini tonovi koje proizvodi skup glasova izazivaju posebna ose}awa.
Naime, pored ose}awa uhi}ewa i blagostawa, i suze su prosto same tekle iz o~iju prisutnih. Prou~avawa su ukazala na posebnost vibracija u posebno oblikovanom prostoru Pravosalvnih hramova, wihov polo`aj u odnosu na sam prostor u samom svemiru. Dok se uvidelo da su hramovi u prirodnom skladu sa okolinom, koja kao da se ne mewa vekovima. Ta~nije delovali su kao da su tu sami izrasli prkose}i vremnu. Nekada su Aranuti poku{avali da ih uni{te po nalogu svojih vera ispuweni mr`wom, ali su ih pojedine ikone sa zidova prosto paralisale i ostavqale nemo}ne da bilo {ta urade. Mada je u wih sve vi{e pokajnika pogotovu onih koji su ih poku{avali ru{iti, kako bi se nekom od tada{we vlasti podvukli pod ko`u. I od wih po{ten svet nije mogao ni Bogu da se pomoli, a kamoli da u|e u crkvu. A oni su se poku{avali dodvoriti tvorcu time {to su gradili sve ve}e i ve}e hramove, ali u tim hramovima nije bilo ni~eg sem svemriske praznine i ti{ine.
Oni bi zajedno sa svojim tvorcima se pretvarali u prah, ostajali u zaboravu vremena kao i wihovi tvorci. Jer se jednom zapisa da dela traju oniliko koliko u wihovim tvo-ricima ima{e qubavi u wima samima. A oko `ile kucavice Morave razvile se vodenice, koje su ~uvale se}awa na davne pri~e sa posela i prela. Kada su oko wih bile neke nadprirodne sile i nequdska bi}a sa ~arobnim mo}ima i likom koji je bio sli~an nama qudima. Pored toga u Srbiji behu rasejani i razni spomenici i sli~na znamewa koja su slu`ila kao putokaz mla|ima genracijama u budu}nosti. Na tome su u~ili {ta da ~ine i na koji na~in. Ko je bio u pravu, a ko ne. Kako i to kako da sagledavaju istinu i da je pronalaze izme|u hrpe ne bitnih svari, re~i. Jer se sama u~ewa od tih vremena velikog po~etka velikog rata temeqila samo na istini, qubavi, uzamnosti i razumevawu. U {kolama se nije u~ilo kao pre kada je svako imao svoj {kolski program ve} je nastalo u~ewe na daqinu. Prakti~no sava {kolski progam je bio jedinstven i dostupan putem telapatskih veza svima, a baza za znawem i pitawima se stalno dopuwavala novim podacima. Ti podaci su se samo pove}avali u nedogled. Ako bi neko poku{ao da ih osim sistematizacije druga~ije posmamatra izgubio bi se u wima. [to bi {tetilo celoj Srbiji. Samo gradivo je kreirano uz najvi{e standarde koji su davali velike slobode u svakom pogledu. ^ime bi se posticala i samokreativnost pojedinca koja bi na taj na~in uticala i na celu populaciju u Srbiji. Tako da su klasi~ne {kole bile samo spomenici u video mentalnim zapisima da bi se pravila pore|ewa i prona-lazile mogu}nosti jo{ boqe usavr{avawe u ve}i razvoj intelkta. Pa u {kolama za policiju javila potreba za posebnim policajcima istra`iteqima, koji su se {kolo-vali pod posebnim tehnikama znawa {to su omogu}avala da oni mentalno vladaju sobom. Taj pristup bi od wih stvorio ono {to bi se nazvalo restarauter vremena doga|aja. Mada, se nima imal potreba za tim, jer su zlo~ini u Srbiji davno prestali da postoje, jer nije imalo svrhe da se oni doga|aju. Razlog tome je na samo ova posebna {kola, ve} i to da su svi oblici zlo~ina ostali bez ikakvih dra`i, a i oni koji bi pomislili na to radwe bi se odmah odrekli toga. Jer za{to ~initi zlo~in i krimal ako neko mo`e dato rekonstrui{e i stvori mentalnu sliku celog doga|aje. Samim time ni najve}i banilac optu`enog bi ostajao bez re~i odbrane. Na tu mentalnu sliku doga|aja nije mogao niko da ima uticaj osim same istine, a i onako nemogu}a gre{ka zbog mogu}e pristrasnosti ili sli~nog bi uni{tavala istog trena ne samo istra`iteqa ve} i sve aktere doga|aja. Time bi cena gre{ke bila prevelika za sve. Pa se i sam zlo~ni ne bi isplatio. Prakti~nosve je bilo dovo|eno do savr{enstva. Jer je kona~no postajala ure|ena dr`ava Srbija sa svim zakonima koji su bili u saglasnosti sa Hristvim u~ewem i deset Bo`ijih zapovesti. Usmerni Srbi na nauku su do{li i do jo{ jedne istine koja se do tada prikrivala velom tajne. Naime Stare civilizacije poput Atlantide, Maja, Inka, Asteka i drugih koji su se dugo vremena vodili kao nestali i nije se o wima o ta doba ni{ta znalo sem kamenih plo~a sa urezanim putokazima Srbi su uspeli da de{ifruju ta pisanija. Do{li su do zakqu~ka da su nestali uz upotrebu enegrije uspeli da sav taj rod presele u druge vremenske dimenzije na istom prostoru. Pa su ~k i uspeli da stupe u kontakt uz pomo} ure|aja za me|udimenzionalne prelaze. Ali zbog ograni~ewa koji su se nametali takve posete nestalima su trajale kratko zbog mogu}nosti poreme}aja prirodnog toka istorije vremena. Znawa koja su u time momentima razmewena imala su fundamentalini zna~aj za prou~avawe samih razloga za{to su vra~evi-vo|e tih naroda se odlu~ile na taj korak bez povratka. Kao i sticawe same slike vremena u kom su se ti doga|aji de{avali.
Ali ako se vratimo u pro{lost u vreme posledweg rata u Srbiji i ne{to pre wega, mo`emo videti da je bilo dosta problema i nesuglastica. Postojale su mnoge partije, udru`ewa i drugo {to je delilo narod na ni{ta. U to vreme su svi bili kao u nekom snu, uspavani. Televizija i ostali mediji su prokazivali programe iz kojih se trebalo u~iti ono {to ne treba, a ne suprotno. Mad je postajala sumwa da se u sihronizacionom siglau slike na televizijskim ekranim utiskuju i neke frekvencije koje mogu da opiju psihu naroda, ili da narod teraju da neki proizvod kupuje vi{e i tome sli~no. Pa je dolazilo do velikih sukoba u narodu, a umi{qene vo|e su sedele i gledale narod kako se krvi. Da kako oni su bili za{ti}eni, kao beli medvedi.
Donosili su nakaradne zakone jednog dana sutra dan bi te iste progla{avali za neva`e}im i tako neprestalno, sve dok nije izbio posledwi rat. Mnogi su bili izdajnici sopstvenog naroda, govorili su protiv svoje majke Srbije. Protiv svog naroda izmi{qali su nepostoje}e zlo~ine. Time su `eleli da se udvaraju neprijateqima, jer su najverovartnije od wih dobili la`ni sjaj, pa su morali da opravdaju poverewe. Tu su bila zakliwawa o procvatu u prvih sto dana pa trista, pa tako redom. Ali, nije bilo boqe. Dok stvaroci nisu poveli narod svom silinom svoje iskrene qubavi. Ti otpadnici Srpskog naroda su jednostavno po~eli da gube na svim frontovima. Tako su izgubili u lokalu vlast, a posle nekog vremena i sasvim. Narod im je oprostio sva nedela izdaju, ali dela wihova su ih stalno progawala, tako da su umirali u stra{nim mukama. Gledaju}i kako ima se zatire svaki izdanak u vremenu za~et wihovom krvqu. Ku}e su im se zatvarale i sve im se zatiralo, jer nisu mogli vi{e da `ive ne~isti u Srbiji u kojoj se rodi{e.Naime, desila se ona narodna: ajkule plivaju u jatu zajedno, ali kada jedna prorvari ostale je napadnu i pojedu.
Posledwi stvaroci narodu Srpskom u kome poniko{e otpo{tova{e voqu naroda i referendumom uredi{e jedinu oazu mira i blagostawa na kugli zemaqskoj. Postavi{e ustrojstva dr`ave i dr`avnosti, postavi{e jedan jezik i jedan narod kao pre pada Vavilona po Bo`ijim zakonima. Mada je svako imao slobodu da ide u koji hram `eli, da u svojoj ku}i govori i pona{a se kako on to `eli.Jedino ograni~ewe je bilo da u tim slobadsam ne pretera i povredi nekog oko sebe. Po{tovale su se deset bo`ijih zapovesti, pa je mr`wa zauvek nestala. Prema tim starim zakonima se i ostvari ono desetak Bogu i caru, a svako ko je po`eleo da stvara pru`alo mu se vi{e mogu}nosti za to. To jest, ko kuca otvori}e mu , a ko i{te da}e mu se. Te promene su dovele red u svakom delu zemqe, pa su se i narod i posledwi stvaroci okrenuli budu}nosti. Sagledavawem pro{losti uvidelo se da je bio proma{aj ono {to se tada zvalo prqava tehnologija, pa je u ciqu toga razvijano dosta toga. Kao {to je zatvrawe lanca upotrebe sirovina i proizvoda, ~ime se sve proizvedeno vra}alo na po~etno stawe, kako bi priroda mogla da ga razume. Tim projektima se ja~ala davno raskinuta veza ~oveka i onoga {to ga okru`uje. A zatvoren krug bi samo uve}avao dobit. Tim otkri}em po~ela je da se gubi vrednost koja je nekada nazivala novac. Pa je u sada{wim vremenima novac mogao da se ugleda u muzejima. Tako da je i onaj po~etni desetak nestao jer nije imao smisla postojawa. Posledwi stvaraoci po Tvor~evim zapovestima su pokretali u narodu Sveto torjstvo: qubav, razumevawe i uzajamnost. Tako, da je narod krenuo putevima stvarawa i kulture. U poqoprivredi su po~eli da koriste po prvi put tih davnih godina prirodno |ubrivo, a protivu krompirove zlatice preparate koji su joj produ`avali san i smawivali polnu reproduktivnost. Tim na~inom su ne samo istrebili tog insekta ve} im je to poslu`ilo kao putokaz i prema drugim {teto~inama. Na Moravi su ponovo pokretane Moravke vodenice, koje su uvek radile i zapo{qavale mnogo qudi. Ta~nije one su imale veliki zna~aj za Srbiju obzirom da su putale na povr{ini vode. One su i prizvodile struju, pumpale vodu za zalivawe wiva, bile turisti~ka atrakcija, a i pored wih se razvio kulturni doga|aj pod nazivom » Poezija pored vodeni~nog to~ka ». Mada, je pored Morave razvijan i ribolov, lov, u maloj op{tini ]i}evac a na podru~ju Stevanca izgra|eno je i etno selo. Tamo se nije i{lo automobilima, ve} je tada u to vreme pa do sada{wih dana za prevoz robe, turista i svega ostalog koristila kowska zaprega. Na pomenutom mestu su otvorili kajaka{ke staze, a u kopnenom delu planiskog masiva Mojsiwskih planina bile su staze za {etawe, pripremu sportista, a i za one najstarije koji su `eleli u posledwim ~asima spokoj i mir. Te vodenice su pomogle da se do|e do jeftine energije, a da ne do|e do tektonskih poreme|aja, koje su izazvali u pro{losti \erdap i druga ve{ta~ka jezera. Pa su tako vremenom zajedno sa istra`ivawima dubinskih voda, koje je prakti~no nemogu}e zagaditi, ve{ta~ka jezera su nestajala jdana za drugim. Kao {to su i govorila pravila posledwih stvaralaca slede}i prirodni tok logike jednom pokrenuti i zatvoreni krug je samo mogao da stvara i donosi dobit i da wegovim raskidawem svi stradaju a `ivot se gubi. Tako, da se nikom nije isplatilo da prekida taj krug vrednosti i uzajamnosti.
Sav narod je `iveo u sve ve}em blagostawu sa sve ve}om `eqom usmerenom na budu}nost da iza sebe ostavi {to ~istije i ve}e delo. Nauka je napredovala do te mere da su po~ela prou~avawa prirode u wenom izvornom obliku. Voda je progla{ena za najve}om memorijom na planeti. Jer, kako su istra`ivawa ukazivala ona je uvek te`ila da sve promeweno uvek vrati na po~etak. Ta istra`ivawa su pokrenuta sasvim slu~ajno posmatraju}i {ta se de{Ava nakon kupawa, to jest provo|ewa odre|enog vremena u vodi. Jer se pre~esto postavqalo pitawe za{to se ose}amo odmornijim posle kupawa ? I to otkri}e je kasnije omogu}ilo izgradwi aparata za otklawawe svih bolesti. Prou~avane su razli~ite vode i do{ lo se da su one sve jedna voda jedino zbog energetskog delovawa okoline gde one izviru one su delovale na bolesti razli~ito. [to je uzeto kao polazna ta~ka u izgradwi atarata za povratak zdravqa. Ta zra~ewa su merena, posmatrani wihovi oblici frekvencija. Uporedo je posmatrano za{to dolazi do bolesti ili onoga {to je opisuje. Tome je dodat i faktor nekadaweg le~ewa bio energijom, i iz toga je proiza{lo da je potrebno napraviti aparat koji }e proizvoditi unutar sebe ve{ta~kim putem bio energiju po ugledau na ono iz prirode. Iz toga je proiza{ao i aparat za prawe ve{a bez primene pra{ka za prawe, jer su prou~avawa iz hemije i fizike do{la do zakqu~ka da do jediwewa prqav{tine i tkanine proizilaze iz iste brzine kretawa u samim atomima materija , a koja su sa suprotnim polaritetom, {to dovodi do vezivawa izme|u wih. I da za raskidawe tih veza se izgradio aparat koji radi razelektrisawe i cepa te veze na elementarnom atomskom nivou. ^ime se izbegava upotreba hemikalija koje su {tetne, a koriste se prilikom hemijskog ~i{}ewa. Taj pronalazak je dao dosta drugih koji su nalazili primenu svuda u obi~nom `ivotu. Pa tako je umesto aprata sa plazmom za rezawe u primeni na{ao frekventni reza~, koji je zamenio obi~n no` u ku}i pa do reza~a za najtvr|e metale i legure. Rez je bio prefektan, i daqa obrada reza je bila izli{na.
U tekstu kori{}ena times roman }irilica veli~ine 12 pt poku{a}u i da nastavim sa ovim naravno ako ste zainteresovani za ove vreste teksta.
trajanovi} miodrag
kara|or|eva 222
37210 ]i}evac
Ra~unarske mre`e omogu}avaju me|usobno povezivanje i komunikaciju dva ili vi{e ra~unara pomo}u neke stalne ili privremene veze. Za samo povezivanje ra~unara u jednu mre`nu okolinu potreban je poseban hardver ( Hab-ovi, si~evi, ruteri i sli~an hardver putem koga se ra~unari povezuju) kao i softver koji omogu}ava prepoznavanje saobra}aja na mre`i, identiteta povezanih ra~unara, njihov hierarhijski odnos u mre`i i drugog potrebnog za normalnu komunikaciju ra~unara preko mre`e.
Samo umre`avanje podrazumeva povezivanje ra~unara u cilju razmenjivanja resursa, ideja ili informacija izme|u dve ta~ke. Dok samo fizi~ko povezivanje moze se vr{iti pomo}u kablova ili putem radio veze.
Preno{enje instrukcija izme|u ra~unarskih ma{ina se prvi put dogodilo 1940.godine kada je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno telema{inu za kucanje, pomo}u koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmounth univerziteta u Novom Hemp{iru na njegov Complex Number Calculator u New Yorku, i tako|e primo rezultate istim putem. Kasnije tek 1964.godine su istra`iva~i iz Dortmoutha izumeli glavanu ma{inu sa deljenjem vremena sa priklju~nim terminalima.
Samim ovim
su i nastale prve ra~unarske mre`e sa deljenjem vremena koje su koristile
velike centralne ra~unare za koje su bili priklju~ni terminali. Takva okru`enja su bila implementirana i u
Sistemskoj mre`noj arhitekturi(SNA- System Network Architecture) firme IBM, kao i u Digitalovoj mre`noj
ahrhitekturi. Dok su se lokalne ra~unarske mre`e(LAN) razvile u okviru
revolucije PC ra~unara, kako bi obezbedile veliku brzinu razmene podataka na
manjem geografskom rastojanju, kao i dale
veliku otpornost na gre{ke prilokom transtorta tih podataka. Same
lokalne ra~unarske mre`e su prakti~no namenjene da budu unutar jedne ilil vise
prostorija jedne zgrade ili grupe zgrada. Pri ~emu obezbe|uju priklju~enim
korisnicima deljeni pristup ure|ajima i aplikacijama dozvoljavaju}i da
izmenjuju datoteke i komuniciraju preko elektronske po{te. WAN su ra~unarske
mre`e koje omogu}avaju pokrivanje {irih
geografskih podru~ja, pri ~emu koriste ure|aje koji obezbe|uju zajedni~ki
nosioci, kao {to su telefonske kompanije u cilju povezivanja velikog broja
lokalnih ra~unarskih mre`a.
Dok LAN i WAN ~ine ve}inu ra~unaskih mre`a- jer je i sam Iternet posmatrano sa te strane najve}a WAN ra~unaska mre`a koja trenutno postoji. Ima mnogo razli~itih vrsta ra~unarskih mre`a koje su podeljenje po izvesnom broju karakteristika kao {to su:
1. Tipologija ( geometrijski raspored ra~unaskog sistema), a naj~e{}e tipologije ra~unarskih mre`a su magistrala, zvezda i prsten.
2. Protokol ( zajedni~ki skup pravila i signala koji defini{u ka }e da ra~unari koriste mre`u dok me|usobno komuniciraju). Jedan od najpopularnijih protokola za lokalne ra~unarske mre`e zove se Ethernet, dok je drugi po popularnosti protokol za ra~unare je IBM-ova prstenasta ra~unarska mre`a sa `etonom (Token Ring)
3. Arhitektura ( pod arhitekturom ra~unarskih mre`a spada podela na ra~unarsku mre`u gde su svi ra~unari ravnopravni- peer-to-peer ili arhitektura sa jednim glavnim ra~unarom i ostalima sporednim- server-klijent.
Pored samih ra~unara, koje se ponekada nazivaju ~vorovima, implementacija same ra~unarske mre`e obuhvata i slede}e komponente:
Refrentni model uzajamnih veza otvorenih sistema( OSI- Open System Interconnection) opisuje kako se inaformacije iz softverskeaplikacije u jednom ra~uanru kre}u kroz medijum mre`e do softverske aplikacije u drugom ra~unaru. Refrentni model OSI je konceptualni model sastavljen od sedam sllojeva, od kojih svaki odredjuje posebne funkcije mre`e. Model je razvila me|unarodna organizacija za standarde( ISO-International Organisation for Standardistion) 1984.godine i on se sada smatra glavnim arhitekturalnim modelom za me|unarodne komunikacije. Model OSI deli zadatke u vezi sa informacijom koja se kre}e izme|u umre`enih ra~unara u sedam manjih, lak{e upravljivih grupa zadataka. Zadatak ili grupa zadataka se zatim dodeljuje svakom od sedam slojeva OSI. svaki sloj je razumno zaseban, tako da zadaci dodeljeni savkom sloju mogu da se impelentiraju nezavisno. To omogu}ava da re{enja koja nudi jedan sloj ne ugro`avaju druge slojeve.
Sedam slojeva refrentnog modela OSI se bave pitanjima aplikacije i obi~no su implementiani samo u softveru. Najvi{i sloj, aplikacija, najbli`i je krajnjem korisniku. I korisnici i procesi aplikacionog sloja me|usobno uti~u na softverskim apllikacijama koje sadr`e komponentu za komunikacije. Termin vi{i sloj se ponekada koristi da bi se odnosio na bilo koji sloj iznad nekog drugog sloja u modelu OSI. Ni`i slojevi modela OSI se bave pitanjima prenosa podataka. Fizi~ki sloj i sloj linka podataka su implementirani u hardveru i softveru. Drugi ni`i slojevi su obi~no implementirani samo u softveru. Najni`i, fizi~ki sloj, najbli`i je fizi~kom medijumu mre`e( naprimer, kablovima mre`e) i odgovoran je za stvarno se{tanje informacija na medijum.
|
7 |
Aplikacioni sloj |
Aplikacioni programi koji koriste mrežu |
|
6 |
Prezentacioni sloj |
Standardizuje podatke predstavljene aplikacijama |
|
5 |
Sloj sesije |
Upravlja sesijama izmedju aplikacija |
|
4 |
Transportni sloj |
Obezbedjuje otkrivanje i ispravku greške |
|
3 |
Mrežni sloj |
Upravlja povezivanjima mreže |
|
2 |
Sloj linka podataka |
Ovezbedjuje isporuku podataka preko fizičke veze |
|
1 |
Fizički sloj |
Definiše fizički mrežni medijum |
Postoji vei{e vrsta , mre`a, a svaka defini{e mre`ne protokole koji su skup pravila za prikaz, signaliziranje, proveravanje, podataka koji su potrebni za slanje informacija preko neke mre`e. Nabroja}u one najpoznatije, kao i one koji su naj~e{}e u upotrebi.
Tipologije lokalnih ra~inarskih mre`a(LAN) defini{u na~In na koji su ure|Aji u mre`i organizovani. ^etiri naj~e{}e topologije LAN-a su:
1. Toplogoja magistrale je linearna arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj se prenos iz mre`ni stanica prostire po du`ini medijuma i primaju ga sve druge stanice. Mnogo ~vorova mo`e da se priklju~i na magistralu i zapo~ne komunikaciju sa drugim ~vorovima na tom segmentu kabla. Prekid bilo gde na kablu obi~no }e prouzrokovati da ceo segment bude na neoperativan, sve dok se prekidne popravi. Od tri najvi{e kori{}enih implementacja lokalnih ra~unarskih mre`a, standard Ethernet/IEEE 802.3 koristi topologiju magistrale u kojoj su svi ure|aji povezani na centralni kabal, koji se zove magistrala ili ki~ma.
2. Topologija prstena je arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj se svi ure|aji povezani jedan sa drugim u obliku zatvorene petlje, tako da svaki ure|aj direktno povezan sa druga dva ure|aja, po jedan sa svake strane. I mre`a Token RIng/IEEE 802.5 i mre`a FDDI(Fiber Distributed Data Interface-interfejs opti~ki distribuiranih podataka) implementiraju topologiju prstena.
3. Topologija zvezde je arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj su krajnje ta~kemre`e povezane sa zajedni~kim centralnim ~vori{tem, ili komutatorom, pomo}u namenskih linkova. 10BaseT Ethernet koristi toplogiju zvezde, obi~no sa ra~unarom na jednom kraju segmenta i sa drugim krajem koji se zavr{ava ~vori{tem. Glavna prednost ovog tipa mre`e je pouzdanost- ako jedna segment “ta~ka na ta~ku” ima prekid, to }e samo uticati na ~vorove na tom linku; drigu ra~unarski korisnici na mre`i nastavljaju da rade, kao da taj segment ne postoji.
4. Toplogija stabla arhitektura lokalne ra~unarske mre`e koja je identi~na topologiji magistrale, sem {to su u ovom slu~aju mogu}e i grane sa vi{e ~vorova.

slika prikazuje vrste
topologija ra~unaskih mre`a
Kombinovane topologije ra~unarskih mre`a razvijene zbog potreba
raznin nau~nih istitucija a zbog preopter}enja postoje}ih ra~unarskih mre`a.
Ove topologiije su logi~ke arhitekture i na~in na
koji su ure|aji fizi~ki organizovani mo`e da bude me{avina topologija . Na
primer, upotreba ~vori{ta u mre`i 10BaseT u stvari transformi{e standardnu
topologiju magistrale u topologiju “zvezdasto o`i~ane magistrale”. Mre`a koja
sesastoji od magistrale sa velikim propusnim opasegom”ki~me” koja povezuje vi{e
zvezdastih segmenata sa manjima propusnim opsegom, predstavlja drugi ~est
primer ove vrste me{anih topologija.
Od tri najvi{e kori{}enih implementacija lokalnih
ra~unarskih mre`a, FDDi i Tokenring/IEEE 802.5 implementiraju topologiju prstena,
a Ethernete/IEEE 802.3 implementira topologiju magistrale.
Ra~unarske mre`e omogu}avaju me|usobno povezivanje i komunikaciju dva ili vi{e ra~unara pomo}u neke stalne ili privremene veze. Za samo povezivanje ra~unara u jednu mre`nu okolinu potreban je poseban hardver ( Hab-ovi, si~evi, ruteri i sli~an hardver putem koga se ra~unari povezuju) kao i softver koji omogu}ava prepoznavanje saobra}aja na mre`i, identiteta povezanih ra~unara, njihov hierarhijski odnos u mre`i i drugog potrebnog za normalnu komunikaciju ra~unara preko mre`e.
Samo umre`avanje podrazumeva povezivanje ra~unara u cilju razmenjivanja resursa, ideja ili informacija izme|u dve ta~ke. Dok samo fizi~ko povezivanje moze se vr{iti pomo}u kablova ili putem radio veze.
Preno{enje instrukcija izme|u ra~unarskih ma{ina se prvi put dogodilo 1940.godine kada je George Stibitz iskoristio TTY, odnosno telema{inu za kucanje, pomo}u koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmounth univerziteta u Novom Hemp{iru na njegov Complex Number Calculator u New Yorku, i tako|e primo rezultate istim putem. Kasnije tek 1964.godine su istra`iva~i iz Dortmoutha izumeli glavanu ma{inu sa deljenjem vremena sa priklju~nim terminalima.
Samim ovim
su i nastale prve ra~unarske mre`e sa deljenjem vremena koje su koristile
velike centralne ra~unare za koje su bili priklju~ni terminali. Takva okru`enja su bila implementirana i u
Sistemskoj mre`noj arhitekturi(SNA- System Network Architecture) firme IBM, kao i u Digitalovoj mre`noj
ahrhitekturi. Dok su se lokalne ra~unarske mre`e(LAN) razvile u okviru
revolucije PC ra~unara, kako bi obezbedile veliku brzinu razmene podataka na
manjem geografskom rastojanju, kao i dale
veliku otpornost na gre{ke prilokom transtorta tih podataka. Same
lokalne ra~unarske mre`e su prakti~no namenjene da budu unutar jedne ilil vise
prostorija jedne zgrade ili grupe zgrada. Pri ~emu obezbe|uju priklju~enim
korisnicima deljeni pristup ure|ajima i aplikacijama dozvoljavaju}i da
izmenjuju datoteke i komuniciraju preko elektronske po{te. WAN su ra~unarske
mre`e koje omogu}avaju pokrivanje {irih
geografskih podru~ja, pri ~emu koriste ure|aje koji obezbe|uju zajedni~ki
nosioci, kao {to su telefonske kompanije u cilju povezivanja velikog broja
lokalnih ra~unarskih mre`a.
Dok LAN i WAN ~ine ve}inu ra~unaskih mre`a- jer je i sam Iternet posmatrano sa te strane najve}a WAN ra~unaska mre`a koja trenutno postoji. Ima mnogo razli~itih vrsta ra~unarskih mre`a koje su podeljenje po izvesnom broju karakteristika kao {to su:
1. Tipologija ( geometrijski raspored ra~unaskog sistema), a naj~e{}e tipologije ra~unarskih mre`a su magistrala, zvezda i prsten.
2. Protokol ( zajedni~ki skup pravila i signala koji defini{u ka }e da ra~unari koriste mre`u dok me|usobno komuniciraju). Jedan od najpopularnijih protokola za lokalne ra~unarske mre`e zove se Ethernet, dok je drugi po popularnosti protokol za ra~unare je IBM-ova prstenasta ra~unarska mre`a sa `etonom (Token Ring)
3. Arhitektura ( pod arhitekturom ra~unarskih mre`a spada podela na ra~unarsku mre`u gde su svi ra~unari ravnopravni- peer-to-peer ili arhitektura sa jednim glavnim ra~unarom i ostalima sporednim- server-klijent.
Pored samih ra~unara, koje se ponekada nazivaju ~vorovima, implementacija same ra~unarske mre`e obuhvata i slede}e komponente:
Refrentni model uzajamnih veza otvorenih sistema( OSI- Open System Interconnection) opisuje kako se inaformacije iz softverskeaplikacije u jednom ra~uanru kre}u kroz medijum mre`e do softverske aplikacije u drugom ra~unaru. Refrentni model OSI je konceptualni model sastavljen od sedam sllojeva, od kojih svaki odredjuje posebne funkcije mre`e. Model je razvila me|unarodna organizacija za standarde( ISO-International Organisation for Standardistion) 1984.godine i on se sada smatra glavnim arhitekturalnim modelom za me|unarodne komunikacije. Model OSI deli zadatke u vezi sa informacijom koja se kre}e izme|u umre`enih ra~unara u sedam manjih, lak{e upravljivih grupa zadataka. Zadatak ili grupa zadataka se zatim dodeljuje svakom od sedam slojeva OSI. svaki sloj je razumno zaseban, tako da zadaci dodeljeni savkom sloju mogu da se impelentiraju nezavisno. To omogu}ava da re{enja koja nudi jedan sloj ne ugro`avaju druge slojeve.
Sedam slojeva refrentnog modela OSI se bave pitanjima aplikacije i obi~no su implementiani samo u softveru. Najvi{i sloj, aplikacija, najbli`i je krajnjem korisniku. I korisnici i procesi aplikacionog sloja me|usobno uti~u na softverskim apllikacijama koje sadr`e komponentu za komunikacije. Termin vi{i sloj se ponekada koristi da bi se odnosio na bilo koji sloj iznad nekog drugog sloja u modelu OSI. Ni`i slojevi modela OSI se bave pitanjima prenosa podataka. Fizi~ki sloj i sloj linka podataka su implementirani u hardveru i softveru. Drugi ni`i slojevi su obi~no implementirani samo u softveru. Najni`i, fizi~ki sloj, najbli`i je fizi~kom medijumu mre`e( naprimer, kablovima mre`e) i odgovoran je za stvarno se{tanje informacija na medijum.
|
7 |
Aplikacioni sloj |
Aplikacioni programi koji koriste mrežu |
|
6 |
Prezentacioni sloj |
Standardizuje podatke predstavljene aplikacijama |
|
5 |
Sloj sesije |
Upravlja sesijama izmedju aplikacija |
|
4 |
Transportni sloj |
Obezbedjuje otkrivanje i ispravku greške |
|
3 |
Mrežni sloj |
Upravlja povezivanjima mreže |
|
2 |
Sloj linka podataka |
Ovezbedjuje isporuku podataka preko fizičke veze |
|
1 |
Fizički sloj |
Definiše fizički mrežni medijum |
Postoji vei{e vrsta , mre`a, a svaka defini{e mre`ne protokole koji su skup pravila za prikaz, signaliziranje, proveravanje, podataka koji su potrebni za slanje informacija preko neke mre`e. Nabroja}u one najpoznatije, kao i one koji su naj~e{}e u upotrebi.
Tipologije lokalnih ra~inarskih mre`a(LAN) defini{u na~In na koji su ure|Aji u mre`i organizovani. ^etiri naj~e{}e topologije LAN-a su:
1. Toplogoja magistrale je linearna arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj se prenos iz mre`ni stanica prostire po du`ini medijuma i primaju ga sve druge stanice. Mnogo ~vorova mo`e da se priklju~i na magistralu i zapo~ne komunikaciju sa drugim ~vorovima na tom segmentu kabla. Prekid bilo gde na kablu obi~no }e prouzrokovati da ceo segment bude na neoperativan, sve dok se prekidne popravi. Od tri najvi{e kori{}enih implementacja lokalnih ra~unarskih mre`a, standard Ethernet/IEEE 802.3 koristi topologiju magistrale u kojoj su svi ure|aji povezani na centralni kabal, koji se zove magistrala ili ki~ma.
2. Topologija prstena je arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj se svi ure|aji povezani jedan sa drugim u obliku zatvorene petlje, tako da svaki ure|aj direktno povezan sa druga dva ure|aja, po jedan sa svake strane. I mre`a Token RIng/IEEE 802.5 i mre`a FDDI(Fiber Distributed Data Interface-interfejs opti~ki distribuiranih podataka) implementiraju topologiju prstena.
3. Topologija zvezde je arhitektura lokalne ra~unarske mre`e u kojoj su krajnje ta~kemre`e povezane sa zajedni~kim centralnim ~vori{tem, ili komutatorom, pomo}u namenskih linkova. 10BaseT Ethernet koristi toplogiju zvezde, obi~no sa ra~unarom na jednom kraju segmenta i sa drugim krajem koji se zavr{ava ~vori{tem. Glavna prednost ovog tipa mre`e je pouzdanost- ako jedna segment “ta~ka na ta~ku” ima prekid, to }e samo uticati na ~vorove na tom linku; drigu ra~unarski korisnici na mre`i nastavljaju da rade, kao da taj segment ne postoji.
4. Toplogija stabla arhitektura lokalne ra~unarske mre`e koja je identi~na topologiji magistrale, sem {to su u ovom slu~aju mogu}e i grane sa vi{e ~vorova.

slika prikazuje vrste
topologija ra~unaskih mre`a
Kombinovane topologije ra~unarskih mre`a razvijene zbog potreba
raznin nau~nih istitucija a zbog preopter}enja postoje}ih ra~unarskih mre`a.
Ove topologiije su logi~ke arhitekture i na~in na
koji su ure|aji fizi~ki organizovani mo`e da bude me{avina topologija . Na
primer, upotreba ~vori{ta u mre`i 10BaseT u stvari transformi{e standardnu
topologiju magistrale u topologiju “zvezdasto o`i~ane magistrale”. Mre`a koja
sesastoji od magistrale sa velikim propusnim opasegom”ki~me” koja povezuje vi{e
zvezdastih segmenata sa manjima propusnim opsegom, predstavlja drugi ~est
primer ove vrste me{anih topologija.
Od tri najvi{e kori{}enih implementacija lokalnih
ra~unarskih mre`a, FDDi i Tokenring/IEEE 802.5 implementiraju topologiju prstena,
a Ethernete/IEEE 802.3 implementira topologiju magistrale.
Dobar dan Srbijo, moje ime je miodrag trajanovic ovo su Koreni radija x , emisija o proslosti, opomena buducnosti.
Nekada su nasi dedovi, pradedovi ziveli u vremenu koje se sada nekako brise. A bila su tu i prela i posela, gde su se oni druzili u dugim zimskim nocima kada i poslednji petli zaspu na granama drveca. Uz vatru odzaklija gde su se pekli krompiri ispod saca, zene prele vunu i strikale dzempere, carape, kape, dok su muskarci uz kiseo kupus pijuckali nacionalno pice sljivovu mucenicu.
Tada se obicno pricalo o nekim nadprirodnim silama koje su obicno bile vezane za moravske vodenice, o buducim radovima koji cekaju neko bolje vreme, veseli se prinovama u kucama, jer se uvek nekako u to vreme najvise i radjala deca.
Pa su i prijatelji svracali jedni kod drugih da obidju najmilije svoje unucice. Na poselima se i pevalo onako iz srca. Tu su bile zetalacke pesme, pomesane sa tuznim ljubavnim pesmama, mada su se pevale i pesme o Moravi, Lepenici, Solunskom frontu, cuvenim bitkama iz blize i dalje istorije, o pojednim licnostima. Na poselima je poneko od prisutnih i zasvirao na fruli, guslama, redje na gajdama, pa se tako uvecalvalo opste veselje naroda. Za koji se moglo reci da je pucao od zdravlja. Nije bilo ni televizije, ni fabrika, zivelo se jednostavno i lepo, bezobzira na tugu nevolju jad. Narod je znao da se i smeje i veseli i tuguje jer je gledao sa ponosom i sagovornika i vreme u oci, a ne kao sada kada svi u zemlju gledaju, a na licu im se samo jadikovka vidi. I nema one vedrine.
Tih zimskih noci secali su se toplih julskih kisa, mirisa tek pokosenog sena, ljubavnog zova slavuja u prolece, kreketa zaba u bari, dok se oko muskih glava viorio dim. Jer i kako rece Taras Buljba nama muskima je sudjeno da se vije neki dim oko glave bilo od baruta bilo od duvana. Dok su zene obicno razgovarale o mustrama nastajucih rukotvorina, secale se svojih nevolja u zivotu, poneka se zalila obicno na svekrvu ali na kraju svega sve bi to zacinila pesma.
Tako su se provodile duge zimske noci, gde su po crkvenom kalendaru bile rasporedjene slave. Koje su bile najveci praznici, kada su i deca dobijala malo vise slatkisa no obicno. Sva deca su cekala kada naidje baka pa im da po jednu jabuku i orah i po kocku secera iz maramice, sto ju je do tad vesto skrivala u nedrima. Pa je radost bila prevelika, a taj dogadjaj u secanjima dece ostajao je do kraja zivota. Jer su ti skromni pokloni imali velikog znacenja. Jabuke su bile obicno crvene i jedre, orasi su se odnosili na cvrstinu, a secer na to da su deca nesto najlepse na svetu. Tim poklonima se simbolisala zelja da deca budu zdrava i cvrsta kako bi mogla podneti teret buduceg zivota.
Slave i slicna slavlja su imala za cilj da se rod ne zaboravi pa makar on i bio u desetom selu. Tada su bake i deke vodili svoju unucad da se vide sa rodjacima i da znaju ko je kome i koji rod, sto se postovalo kao najveca svetinja, cak i do sedmog kolena. Ljudi su imali nekako vremena malo vise no danas i ako se oralo volovima cak i po tri meseca. Cekalo se prolece. U to vreme se znalo koja je porodica kakva, koliko je imucna, koliko ima celjadi i drugo. Znanje i zanati su se prenosili sa oca na sina. Pa su i poneke porodice tako dobijale imena.
Pa se u govoru obicno govorilo, a to bece sin onog i onog pintara iz onog sela, ili to je cuvena kovacka familija i tome slicno.
Tako bece nekada sada se samo retki prisecaju tih na oko teskih ali lepih vremena. Kada se sagovornik gledao s ponosom u oci a ne kao sada kada svi obicno gledaju u zemlju, kao da se stide onog sto su postali, ili onog cuvenog izvini ali nemamo vremena, znas obaveze.
Ko zna valjda ce jednog rosnog jutra opet svi postati covek i u njima ce opet se uskovitlati krv predaka.
Laku noc Srbijo divne snove usnila pa magde bila.
Postovani slusaoci moje je ime miodrag trajanovic ovo je emisija Koreni radija x slusajte nas ponovo.
Dobar dan Srbijo, moje ime je miodrag trajanovic ovo su Koreni radija x , emisija o proslosti, opomena buducnosti.
Nekada su nasi dedovi, pradedovi ziveli u vremenu koje se sada nekako brise. A bila su tu i prela i posela, gde su se oni druzili u dugim zimskim nocima kada i poslednji petli zaspu na granama drveca. Uz vatru odzaklija gde su se pekli krompiri ispod saca, zene prele vunu i strikale dzempere, carape, kape, dok su muskarci uz kiseo kupus pijuckali nacionalno pice sljivovu mucenicu.
Tada se obicno pricalo o nekim nadprirodnim silama koje su obicno bile vezane za moravske vodenice, o buducim radovima koji cekaju neko bolje vreme, veseli se prinovama u kucama, jer se uvek nekako u to vreme najvise i radjala deca.
Pa su i prijatelji svracali jedni kod drugih da obidju najmilije svoje unucice. Na poselima se i pevalo onako iz srca. Tu su bile zetalacke pesme, pomesane sa tuznim ljubavnim pesmama, mada su se pevale i pesme o Moravi, Lepenici, Solunskom frontu, cuvenim bitkama iz blize i dalje istorije, o pojednim licnostima. Na poselima je poneko od prisutnih i zasvirao na fruli, guslama, redje na gajdama, pa se tako uvecalvalo opste veselje naroda. Za koji se moglo reci da je pucao od zdravlja. Nije bilo ni televizije, ni fabrika, zivelo se jednostavno i lepo, bezobzira na tugu nevolju jad. Narod je znao da se i smeje i veseli i tuguje jer je gledao sa ponosom i sagovornika i vreme u oci, a ne kao sada kada svi u zemlju gledaju, a na licu im se samo jadikovka vidi. I nema one vedrine.
Tih zimskih noci secali su se toplih julskih kisa, mirisa tek pokosenog sena, ljubavnog zova slavuja u prolece, kreketa zaba u bari, dok se oko muskih glava viorio dim. Jer i kako rece Taras Buljba nama muskima je sudjeno da se vije neki dim oko glave bilo od baruta bilo od duvana. Dok su zene obicno razgovarale o mustrama nastajucih rukotvorina, secale se svojih nevolja u zivotu, poneka se zalila obicno na svekrvu ali na kraju svega sve bi to zacinila pesma.
Tako su se provodile duge zimske noci, gde su po crkvenom kalendaru bile rasporedjene slave. Koje su bile najveci praznici, kada su i deca dobijala malo vise slatkisa no obicno. Sva deca su cekala kada naidje baka pa im da po jednu jabuku i orah i po kocku secera iz maramice, sto ju je do tad vesto skrivala u nedrima. Pa je radost bila prevelika, a taj dogadjaj u secanjima dece ostajao je do kraja zivota. Jer su ti skromni pokloni imali velikog znacenja. Jabuke su bile obicno crvene i jedre, orasi su se odnosili na cvrstinu, a secer na to da su deca nesto najlepse na svetu. Tim poklonima se simbolisala zelja da deca budu zdrava i cvrsta kako bi mogla podneti teret buduceg zivota.
Slave i slicna slavlja su imala za cilj da se rod ne zaboravi pa makar on i bio u desetom selu. Tada su bake i deke vodili svoju unucad da se vide sa rodjacima i da znaju ko je kome i koji rod, sto se postovalo kao najveca svetinja, cak i do sedmog kolena. Ljudi su imali nekako vremena malo vise no danas i ako se oralo volovima cak i po tri meseca. Cekalo se prolece. U to vreme se znalo koja je porodica kakva, koliko je imucna, koliko ima celjadi i drugo. Znanje i zanati su se prenosili sa oca na sina. Pa su i poneke porodice tako dobijale imena.
Pa se u govoru obicno govorilo, a to bece sin onog i onog pintara iz onog sela, ili to je cuvena kovacka familija i tome slicno.
Tako bece nekada sada se samo retki prisecaju tih na oko teskih ali lepih vremena. Kada se sagovornik gledao s ponosom u oci a ne kao sada kada svi obicno gledaju u zemlju, kao da se stide onog sto su postali, ili onog cuvenog izvini ali nemamo vremena, znas obaveze.
Ko zna valjda ce jednog rosnog jutra opet svi postati covek i u njima ce opet se uskovitlati krv predaka.
Laku noc Srbijo divne snove usnila pa magde bila.
Postovani slusaoci moje je ime miodrag trajanovic ovo je emisija Koreni radija x slusajte nas ponovo.
Dobar dan Srbijo ovo nije karavan ovo su Koreni radija h , emisija o pro{losti, opomena budu}nosti.
Nekada su na{i dedovi, pradedovi `iveli u vremenu koje se sada nekako bri{e. A bila su tu i prela i posela, gde su se oni dru`ili u dugim zimskim no}ima kada i posledwi petli zaspu na granama drve}a. Uz vatru oxaklija gde su se pekli krompiri ispod sa~a, `ene prele vunu i {trikale xempere, ~arape, kape, dok su mu{karci uz kiseo kupus pijuckali nacionalno pi}e {qivovu mu~enicu, tada se obi~no pri~alo o nekim nadprirodnim silama koje su obi~no bile vezane za moravske vodenice, o budu}im radovima koji ~ekaju neko boqe vreme, veseli se prinovama u ku}ama, jer se uvek nekako u to vreme najvi{e i ra|ala deca, pa su i prijateqi svra}ali jedni kod drugih da obi|u najmilije svoje unu~i}e. Na poselima se i pevalo onako iz srca. Tu su bile `etala~ke pesme, pome{ane sa tu`nim qubavnim pesmama, mada su se pevale i pesme o Moravi, Lepenici, Solunskom frontu, ~uvenim bitkama iz bli`e i daqe istorije, o pojednim li~nostima. Na poselima je poneko od prisutnih i zasvirao na fruli, guslama, re|e na gajdama, pa se tako uve}alvalo op{te veseqe naroda koji se mo`e re}i pucao od zdravqa. Nije bilo ni televizije ni fabrika, `ivelo se jednostavno i lepo, bezobzira na tugu nevoqu jad. Narod je znao da se i smeje i veseli i tuguje jer je gledao sa ponosom i sagovornika i vreme u o~i, a ne kao sada kada svi u zemqu gledaju, a na licu im se samo jadikovka vidi i nema one vedrine. Tih zimskih no}i se}ali su se toplih julskih ki{a, mirisa tek poko{enog sena, qubavnog zova slavuja u prole}e, kreketa `aba u bari, dok se oko mu{kih glava viorio dim, jer i kako re~e Taras Buqba nama mu{kima je su|eno da se vije neki dim oko glave bilo od baruta bilo od duvana. Dok su `ene obi~no razgovarale o mustrama nastaju}ih rukotvorina, se}ale se svojih nevoqa u `ivotu, poneka se `alila obi~no na svekrvu ali na kraju svega sve bi to za~inila pesma.
Tako su se provodile duge zimske no}i, gde su po crkvenom kalendaru bile raspore|ene slave. Koje su bile najve}i praznici, kada su i deca dobijala malo vi{e slatki{a no obi~no. Sva deca su ~ekala kada nai|e baka pa im da po jednu jabuku i orah i po kocku {e}era iz maramice, {to ju je do tad ve{to skrivala u nedrima. Pa je radost bila prevelika, a taj doga|aj u se}awima dece ostajao je do kraja `ivota. Jer su ti skromni pokloni su imali velikog zna~ewa. Jabuke su bile obi~no crvene i jedre, orasi su se odnosili na ~vrstinu, a {e}er na to da su deca ne{to najlep}e na svetu. Tim poklonima se simbolisala `eqa da deca budu zdrava i ~vrsta kako bi mogla podneti teret budu}eg `ivota.
Slave i sli~na slavqa su imala za ciq da se rod ne zaboravi pa makar on i bio u desetom selu. Tada su bake i deke vodili svoju unu~ad da se vide sa ro|acima i da znaju ko je kome i koji rod, {to se po{tovalo kao najve}a svetiwa, ~ak i do sedmog kolena. Qudi su imali nekako vremena malo vi{e no danas i ako se oralo volovima ~ak i po tri meseca. ^ekalo se prole}e. U to vreme se znalo koja je porodica kakva, koliko je imu}na, koliko ima ~eqdi i drugo. Znawe i zanati su se prenosili sa oca na sina. Pa su i poneke porodice dobijale imena. Tako se u govoru obi~no govorilo a, to be{e sin onog i onog pintara, ili to je ~uvena kova~ka familija i tome sli~no.
Tako be{e nekada sada se samo retki prise}aju tih na oko te{kih ali lepih vremena.
Prica o mom prijatelju
Moj prijatelj je bio velik covek, sa malim zeljama. Uvek je bio veseo i krio svoju tugu duboko u sebi. Nekako sam uspevao da procitam to sto je skrivao, a eto kao da ga gledam i sada kako me pita ima li devojku? Ili mi kaze – vreme je da se zemis.
Znao je on da smo iste sudbine i da idemo putem istim. Na kraju krajeva od njega sam dosta toga naucio. Mada, sam imao tu cast da upoznam i njegove roditelje, rodjake i druge sa kojima je on bio u drustvu. Ali pre nego sto sam ih sve upoznao vodjen sudbinskom rukom u potrazi za damom na severu kako mi je Goca opisala u nekom od snova uspeo sam da upoznam njegovu sestricinu Violetu. Koja je podsecala na rano prolece, sa dugom kosom kao nemirno more. Eto nisam ocekivao da ce ona biti pod navodnicima ljuta u zadnjem vremenu na mene. Ali, sve u svoje vreme onako kako je to zapisano u knjizi vremena na velikom proplanku belim slovima na srnoj pozadini.
Osecao sam i to da moj prijatelj zna za sve to izmedju mene i Violete, pa sa mu poklonio svoju jos ne obajvljenu knjigu poezije Reci Istine, kako bi mu na nekin nacin predstavio istinu i to sta osecam. Bio je odusevljen i poneo je sa sobom u Austriju. Ponekada smo kao sto to prijatelji i cine podelili po neku tajnu u cilju poverenja i postovanja. I sada kada secam svega dok pisem cujem njegove reci dodjem ja u kucu gazda spava odem u obor stoka spava, pa dok ja po oboru dovedem u nekakav red odmor se zavrsi, a kada dodje ponovo drugi odmor ja opet ponovo isto. Ono gazda odnosilo se na njegovog sina koji je voleo da malo vise izbegava rad, mada nije nikada bio neki zloca. Ponekada bi se zaboravio necega i imao obicaj da kaze kako ima dosta, a ja eto ponekada mu za neki posao kazem neku malo vecu cenu a on uzbvrati recima – bre Triko ti kad nemas pare bas me deres. Sta cu drugo nego da se nasalim posle male odbrane- pa kada imas bolje daj meni nego drugima. Ja sam bar tu uvek na dohvat ruke kada treba. I zivot bi isao dalje. Doslo bi vreme oko Bozica i moj prijatelj bi dosao na zimski raspust. Sa ponovnim problemima.
Nije on zelo nista nemoguce, hteo je samo da u jednoj njivi nedaleko od sela da sagradi svoj mali ranc. Gde bi sa svojom damom provodio penzionerske dane u igri sa svojim unucicima koji su rasli kao iz vode. A oko te njive priroda je bila kao u prici. Okolo brda puna suma i ptica, livada i opojnih mirisa, sveze izvorske vode. Masta o je on da na tom rancu zasadi razno voce, verujem i cvece.
Jer je uvek bio pun ljubavi i sve sto je pokretao kao da je u to ulivao Boziji dar ljubav i ono je zapocinjalo svoj novi zivot, podsecajuci na budjenje sunca u zoru.
Elektronsko izdanje knjige poezije
RECI ISTINE - MIODRAG TRAJANOVIC TRAJA
A ne samo mudar bijase propovjednik, nego jos i narod ucase mudrosti, i motreci i istrazujuci slozi mnogo prica.
Starase se propovjednik da nadje ugodne rijeci, i napisa to je pravo,
RIJECI ISTINE-
(knjiga propovjednikova 12:9,12:10)
| 01. O autoru | 16. Razumevanje | 31. Nasa ljubav | 46. JA | 61. |
| 02. Rec urednika | 17. Ponovno Vranje | 32. Pred ikonom | 47. Reci | 62. |
| 03. Ispred crkvenih vrata | 18. Kovrdzica | 33. Voz | 48. Osecanje |
63 |
| 04. Istina sna | 19. Znakovi moci | 34. Tebi istinu na dare |
49. Gorcina | 64. |
| 05. Izgubljeno poverenje | 20. Zal | 35. Gonjeni ljubavlju |
50. Jedina | 65. |
| 06. Prorocanstvo | 21. Pobednici | 36. Reci istine |
51. CIP | 66. |
| 07. Saputnik | 22. Nedostajes mi ti | 37. Pogled na istinu | 52. Majka Srbija | 67. |
| 08. Prazno | 23. Zasto | 38. Zalud | 53. MOj grad | 68. |
| 09. Lela Vranjanka | 24. Kraj | 39. Traganje |
54. Cilj kroz vreme | 69. |
| 10. Magla, reci, vreme | 25. Kada i smrt zaplace | 40. Govorim |
55. | 70. |
| 11. Dream | 26. Ne znam | 41. Sivo |
56. | 71 |
| 12. Slucajnom prijatelju | 27. Zamka | 42. U vihoru rata |
57. | 72. |
| 13. Satanak | 28. Sah | 43. Slika | 58. | 73. |
| 14. Osmeh | 29. Tisina | 44. Mozaicka groznica |
59. | 74. |
| 15. Nerazumem | 30. Vreme leti | 45. Sagradjeni most |
60. |
75. |
Leta Gospodnjeg 2003.ceg
K.K. Dusan Matic Cuprija
Edicija Mostovi
Kolo I knjiga 3
Reci istine
Miodrag Trajanovic
Izdavaci
Centar za kulturu Cicevac
K.K. Dusan Matic Cuprija
Za izdavaca
Suzana Stankovic
Borisav Blagojevic
Urednik
Borisav Blagojevic
Recezenti
Radivoje Packo Miladinovic
Borisav Blagojevic
Lektor
prof.Vera Milivojevic
Kompjuterska priperema
Miodrag Trajanovic
Stampa
Grafika Simic Krusevac
tiraz:
Stampanje nije jos zavrseno: 2003.
Ovom prilikom nezelim previse o sebi ja sam, nekim
licnim podacima, vec ce o meni dosta re}i ovo moje skromno delo. Ono ce
najvise sto moze uciniti i bez mog hvalospeva i biografskih detalja, za
koje smatram da }e vas optere-civati bespotrebno, O sebi znam - da sam
i drvetu i kamenu ravan, i da sam i drvo i kamen i vreme vecnosti sto
ne-umitno odlazi, da sam samo covek iz senke na putu znanja ili mo`da
samo iluzija- ko zna i samo vreme odgovore dace svima nama, a delo
izneti na videlo mnoga pitanja, odgovore.
I mnogi ce reci sudove
i osude, ali na kraju krajeva nadam se uvidece sve svoje zablude i kao
sto i Isus rece odreci ce se onoga sto rekose i cak sebe sama.
No neka i ova iskra pomogne vecnoj vatri da se ne ugasi i ne zgasne jer i Jovan rece u svetom jevangeliju:
U pocetku bjese rijec, i rijec bjese u Boga, Bog bjese rijec.
Ona bjese u pocetku Boga
Sve je kroz nju postalo, i nista bez nje nije postalo sto je postalo
U njoj bjese zivot, i zivot bjese vidjelo ljudima
I vidjelo se svetli u tami, i tama ga ne obuzme.
Posla Bog covjeka po imenu Jovana-
(Sveto jevan|elje po Jovanu glava prva psalam 1do 6).
Reklo bi se lepa rec i osmeh ne kostaju nista onog sto ih pruza, ali puno znace onom ko ih prima. pa tako i ja malo o sebi a delu mom ostavljam da da sud jaci.
Miodraga Trajanovica sam upoznao na Poetskoj pozornici
u Cupriji. Zapazio sam njegove pesme. Iskazane na njegov nacin delovale
su bledo i neuverljivo. Insistirao sam da promeni nesto u svom nastupu
i rezultati nisu izostali. Nije on jedini koga je izndrila Poetska
pozornica. On je jedan od plejade onih, kojima je ona ulila
samopouzdanje i snagu da nastave dalje.
Danas pred sobom imam
njegovu stihozbirku i vidim da nisam pogresno procenio i svrstao ga u
red onih koji tek dolaze. Mozda, ova zbirka nece izazvati potres na
ovom nasem bogatom pesnickom nebu, ali da se sigurno biti prilog vise
raspevanosti Srbije u njenima najtezim danima.
Zbirka je podeljena na priblizno jednaka dva ciklusa, ljubavne i
refleksivne, nad reci istine, poezije. U ljubavnom ciklusu on se stalno
sukobljava sa pitanjima, na koja ili nalazi ili ne nalazi odgovore, ali
namece zivotu da ih iskaze od Postajanja do danas. Njegove dileme ne
razaresavaju ni prostor ni vreme, koje cesto poziva ocekujuci odgovore.
Pitanja mnogo
Vremena nema za odgovore
Razumevanje, osecanja
Nosimo samo....
I u pesmama: O zasto, Sanjam, Reci i td. u nastupu patetike uzvikuje:
Da li je to to?
Korak od sna.
A kada je u neverici on se povodi za osecanjima, kada
je tuzan ili dok istrazuje veze koje ga vezuju za voljenu, kao i zabune
i zablude on pita:
Zar oboje moramo
Biti izlozeni
Istom putu kroz vreme?
I kada krene da put sna pronadje, on trazi sliku
simbola, koju je u etar isti san stvorio. U Kamenom srcu optuzuje,
analizira ali i konstantuje, jer zivot:
Dok daje daje, kad uzima uzima
A istina je samo jedna
I mi smo jedini, neponovljivi, isti....
U pesmi Iluzija, od zanesenosti do surovog saznanja,
spoznaje neumitnu cinjenicu prolaznosti stvari i zivota i prihvata
sudbinu koja se sa njima poigrava, svestan da su oni:
Glumci zivota na daskama smrti,
Koji menjaju maske nebi li prikrili istinu.
Drugi ciklus cine pesme posvecene vecim nivoima svesti
i bitisanja, pisan je po nekad nadre-alisticki, po nekad realis- ticki,
ali u osnovi one su pisane u modernom stilu, nesto suptilnije strukture
i leksike. U pesmi Pogled na istinu, dok Zvede stoje tamo negde, daleko
u prostoru i vremenu, on optuzuje Tvorca da je okrutan, pitajuci se
kakav je On stvarno. Vec sledecom pesmom Pobednici on je ponovo upitan,
tragajuci za Bozijom pravdom. U jednoj pesmi se su- prostavlja okovima
u koje je poezija stavila pesmu, zamenjujuci tezu da su forme tu da
udave pesmu, a ne da joj daju slozenost, tezinu i savrsenstvo formi i
oblika.
U mnogim pesmama ovog ciklusa on polemise sa Tvorcem,
mireci se sa Njegovim delom i spo-znajuci grske ljudske spojivsi
evoluciju sa Bozijim stvaranjem i ako jedno sa drugim ne ide.
Dok brodovi letese oko mene
U potrazi za ciljevima
Znam da se samo ljubavlju
Mogu otvoriti sva srca.
U pesmi Voz, koja je i svojevrsna slika vremena u kome se zivi u ocajanju on uzvikuje:
O zasto neko
Ne zaustavi ovaj voz
Pre sunovrata!!!
I tako iz pesme u pesmu zabrinut opominje i poziva,
opsednut ovim temama vraca se u mnogim pesmama. A u pesmi Ja, sebe vidi
kao setaca kroz vreme, koji hodi stazama beskonacno-sti, radjanja i
smrti u kojoj izjednacava sebe sa Feniksom, sa kojim cini bice jedno u
dva tela.
Na kraju posle detaljnog iscitavanja ove zbirke moae se
zakljuciti da je Trajanovic snaznim koracima zakorazio na put poezije.
Koliko ce to trajati njegovo putovanje i sta ce se na tom putu desavati
tesko je reci. Ja mislim da ce njegov put biti dosta dug, posut jos
boljim stihovima i novim, zbirkama. U to ime ja mu zelim da na tom putu
ostavi sto ubedljiviji trag.
28.05.2003.god.
Cuprija Radivoje Packo Miladinovic
Njih cetvorica sa vostanicama stoje
a oko treceg on sav crn
sa prelomljenim krstom oblece.
Njih cetvorica kao vitezovi
na levo koleno poklekli
i dalje ponosno stoje.
Dok plamenovi vostanica
kao barjaci slobode vijore na vetru.
Prvi se okrenu meni
i u njemu prepoznadoh Petra,
koji me ucase ponovnim
prikazom krstenja.
Govorase mi on svete reci.
Boze sjati, Boze krepkij,
svjati besmertnij, pomiluj nas
slava Ocu i sinu
i svjatome duhu
i njine
i prisno
i bo bjeki vjekov
Amin.
Ono sto me stezase
dok se ja krstih i molih
svetim recima
i nesta.
A ja bih ponovo slobodan
da idem putevima vecnosti
kroz vreme
u susret sudbine nase.
I dok me posmatraju sveci
sa neba
kako se lagano raspadam
postajuci nekakvo
celicno sivilo,
osecam jedino tvoje nezne ruke
sto prolaze kroz nekada mene
vracajuci me ponovo
u surovu realnost.
Ta tvoja iskonska ljubav
tera me da ponovo postanem
ono sto bejah od pre.
Ja nenam nikog svog
da za mene bije boj
sto bi mi pobedu dao.
Sada gasim svog zivota put
potpuno sam,
a vi samo sudite delima mojim.
Vi, umisljeno nesto.
Ali, molim vas, sudite im
nepristrasno.
Bar jednom budite ljudi
a ja cu iz senke vec
znati vas sud,
osudu i kaznu za decu moju,
sa bolom
i suzom blistavom
cekacu kraj.
Kada reci i snovi
postanu dela i slike
tad proteci ce suze.
I mnogi setice se tada
sta ucinise sami.
Kajanju mesta nema
jer pocinjene greske
behu prevelike
a buducnost bi kaznjena
patnjom, mukom.
I pocinioci behu kaznjeni
da gledaju dela svoja.
A mi sadasnjost, buducnost
kroz vreme moramo biti,
svesni greske predhonika.
I sinu svetlost sa neba
a zvuk se prostre prostorom.
Neprijatelj se sam od sebe
rastavi.
Gubinici slavu podelise,
jaci u vremenu nesta
a istoriji osta
da ponavlja vreme.
Da opominje narod sav,
od Boga jednog nad svime.
I prica osta
da se prenosi s kolena na koleno.
Dalje u beskraj.
Moj vecni saputnice
ti sto uvek korak si ispred mene,
ti sto na severu stojis
nemo poput vetra i smrti zajedno.
Znaj strpljenje i oci te izdaju
jer svi mi ponekada cinimo
razlicite gluposti
postajuci gluplji nego sto smo.
Dok ne postanemo i sama glupost.- Da
A kada san postane java
zelimo izgledati nevesti
na putevima sudbine
sakrivajuci sebe od sebe.
No sam zivot cini tad svoje,
pa nas postavlja sve blize
dok nas jednog rosnog jutra
na Suncu zauvek ne spoji.
Vise niceg nema.
Sve je nestalo
sem tebe u mislima.
I tisine.
Vise niceg nema
oko mene.
Da. Secanja samo.
Ti se lomis.
Ne znas sta bi
iako te izjeda bes.
Sigurna nisi sad.
Da, magla je oko nas
videti buducnost
ne mogu.
Ne ti ne zelis dati mi slobodu
I sve stoji,
ceka
ceka odluku tvoju.
Ispred magle
prazno.
Iza, iznenadjenje ceka.
Kroz vreme,
odgovori stizu.
Sunce proviruje za oblaci
poneki zrak me brkne u oko
a ja,
ja jednako bolan glem
i put me pogolem ceka.
Ene gi na njega
i sudjenice
i sudbina.
De se na cas nasmejuju
na cas tuguju na men.
A ja ete stojim, cekam i glem.
Glem gi
i vim tebe de cutis.
Ajde mori, pusti dusu
nek prozbori
ono sto gu je na zboruvanje
nek zaiska
ono sto gu je na iskanje.
Da bi iz njuma iskocilo
sve sto zelis da bacis
na dno tamnice
sas sindziri vrzano
tam da istrune i sunce nikad ne vi.
Ej, mome, budna li si
budna il jos snues
onaj sn.
Sto ti na dusu legna i stoji.
A ona boli, pati.
A ti sam cutis
i gles me tugaljivo.
Vreme magle dolazi.
Sa vetrom.
Sa kisom.
Mostovi izmedju nas
obavijeni njome stoje.
Na jednom smo i mi,
tako blizu.
Dodirujemo se
obavijeni zidom cutanja.
Ne usudjujemo se reci
jos nista jedno drugom.
Jos nista....
Neka nevidljiva sila
reci nam uze,
osecanja ostase samo
u nama nezna i duboka.
I neka tuga,
i ta magla na mostu
vremena, zivota,
reci nam uze.
Ostavljajuci nam samo poglede,
zelje, nade pune,
dok nemiri iscekivanja
rastu u nama.
Some time we dreaming our dream
Where everything is so nice.
Sample
Some time, this is dream is only dream
But and dream some time still right relay.
Wonder?
We wish some time much more
But can we do that?
Dream help us in this case.
He gave hope us.
And we can see better time
And we can feel the best of love
We can understand us
We can understand love, life
we can do much more good thinks.
Znam, prijatelju
da te je povredilo vreme,
rec ljudska,
i ako u pocetku
razmisljah povrsno
vreme mi ukaza
na zablude
pokaza tvoje pravo lice
pravo srce,
postavljajuci me
na put poverenja,
jer saznadoh tada
da si ipak, covek,
osecanja i ljubavi Bozje
pun u sebi.
I sada jedino sto zelim
da tvoja dela,o ti daju snage
da ponovo stanes
na stazu zivota
buducnosti radi.
Sastale se umne glave
a pred njima
nasred stola
lezi istina gola.
Kao po obicaju
tema bese obimna i vruca
zna se
pa tu lezahu zajedno peceni
i jagnje i prase.
Mada, istini za volju
pored svega pronadje se malo mesta
i za jednu omanju proju.
A, onda?
Zamarsirase ruke
kao u nekom stroju
i boj nasta
ali umesto krvi
narode moj
tad potece mast i loj,
a na kraju boja
Bog da prosti
ostase samo
ogladane kosti
i prica o naporu silnom
sto bese
a borci rumeni i masni
uz oprost sa puno bola
zakazase ponovni sukob
kod okruglog stola.
Osmeh, na lice majko, Srbijo
Pa Sunce u srce meci.
Ti, sqivin cvete
sto u pletenice
Zadenu Moravke vodenice
Pa radjas junake
Sa rukama bratskim.
Osmeh na lice!
O, nedaj, da te deca necastivog.
Slome.
Probudi se!
Ra|aj nove zivote
I skini, vec jednom
Te oblake tame i tuge sa cela
Nedaj laznom snu
Da te ponese
Vec osmeh na lice
I nek se tvoj rod
Od srca smeje
Budi nam jedna
Pa magde bila
Vecno zivela! Mjako Srbijo!
Stvarno ne razumem svet
sto bi od mene otirac pravio
Ne razumem
Kako misle oni, mali, pogani
vinuti se u visine,
krilima tudjim.
O, kako li, samo umisljaju
bljestati tudjim sjajem
i sve zasluge pripisivati
samo sebi samima,
i ako znaju da ce svako delo
izaci na videlo,
a oni sami primiti platu
po meri njegovoj.
Ne razumem
ni uzaludne borbe i ratove
kada u njima nema pobednika
stvarno,
jer se svet przi
u svom zlu odbacujuci
jednu i jedinu istinu
ko Sunce cistu
ciji smo deo i mi sami
pitajuci se istovremeno
ko daje pravo nekom
da je blati i ubija
kada je laz samo privid
zamka za sitne duse
sto nestaje poput magle, rose.
Da, da znam,
da gldne oci i prazan stomak
su vecno, a coveka je sve manje.
A ja, opet ne razumem vaskoliki
svet,
sto smrt seje
i zlu snagu daje
kada je ljubav lepa
kada je ljubav vecna.
Dok slusam misli
kako jece u meni
budim se
gledajuci u odmaklu
noc
razbijenu svetlima
novog jutra.
Shvatajuci
po ko zna koji put
istinu.
A jedino sto jos i znam
je to
da ce okrutno jutro
roditi jos jedan
dan zivota.
Koji prolazi mozda
uzalud.
I ne,
nemam snage da prekinem to
jer usla si i nastanila se
da zivis tu, u meni.
Znaj da nije lepo
gasiti plamen vecne vatre
koja nas sve vise zahvata
kada je sve jednostavno
poput zova sto me uvek
vodi tebi.
Sonce proviruje za oblaci,
poneki zrak brkne me u oko,
a ja?
ja ete stojim.
Put me golem cekam.
Ene gi na njega
i su|enice i sudbina,
kude se
na cas nasmejuju,
na cas tuguju
na mene.
A ja,
ja jednako bolan glem gi,
I ti sto odlucujes,
ete si pored njega
Mudrujes.
Ajde mori,
sta cekas?
Zar da sve bude nako
Inadzisko, pobrkano
sas muk,
da zlo tvori,
a...?
Pusti dusu
da sama zbori, iska
ono sto gu je milo
na zboruvanje, na iskanje.
Za ono sto neje blizu,
a zeli ga,
jer zna da istina
sm jenput zaboli
a od laz
laz cel zivot boli
i sama se krv od njuma razboli
I ete sg stojim, glem, cekam,
a ti nista.
E da cujem bar zbor tvoj
sto mi kazuje
ono sto je u teb zamandaljeno
sa sindziri vrzano
i u dno tamnice baceno
da trune i da ga vreme oplakuje.
Ej, budna li si mome
budna li si
il jos snujes
oni slatki sn
onu lepotinju
onoj vreme
sto ga u dan
prizeljkujes i vikas ga da se vrne
a njeg jos nema,
a daleko neje.
Bilo je toplo letnje vece
Kada smo se sreli
Ispod brezinih trepavica
Kovrdzice.
Darivali poljubce
Jedno drugom okupani mesecinom.
Zrikavci su pevali svoje ljubavne pesme
svici palili prve vecernje fenjere
a mi osecali ljubav u nama.
Znao sam za sve tvoje nestasluke i male tajne
kojima si htela sakriti istinu srca.
Kovrdzice, privijala si se tada
poput pijavice budeci jos vecu strast u meni.
Tiho sam ti saputao
kovrdzice moja, pa ti palis vatru u meni
i sav gorim, i osecam da te volim
volim te kovrdzice moja.
Gledala si me.
Milovala nezno,
ko lahor latice poljskog cveca
cutala, a zelela me jos vise
zelela da ti jos vece talase
rukama po kosi pravim
da te pred oltar na rukama nosim
zelela,
jedina,
a cutala, kao da su reci bile suvisne.
A da si jednu jedinu
mozda bi nam sudbina
saplela sidrenu uzad
pa nebi smo bili ko jedrenjaci bez luke
mozda?
Ali eto me ponovo
ispod istih breza
i ponovo je topla letnja noc
ispod istog meseca okupan mesecinom
u neko drugo vreme
u nekom drugom varljivom letu
gde neki drugi zrikavci
mame svoje dragane ljubavnim zovom.
Gde neki drugi svici obasjavaju noc.
Sedim na istoj nasoj klupi
koja je sada levo od mene prazna.
Jedino secanja naviru
paleci poslednju nadu
vodeci me tebi
Kovrdzice.
Sada sam bez licnih osecanja
usamljen
na putevima vremena
tu`an i pomalo izgubljen
hodim u mrkloj noci.
Tama svuda, niodkuda sunca
il bar zvezde Danice
samo
put iza mene
put ispred
i tvoja slika.
Kosa duga ko nemirno more
oci blage
gledaju nezno i duboko.
Stas visina
miris tvoj.
Pokoseno seno
u letnjoj noci.
Ruke, ceznja u tebi
sto stvara nemire u nama
vezuje nam reci
samo pogledi ostaju...
Zasto se boriti za neku vlast
koja mi sve ote.
I nedade mi nista.
Za zemlju koja je savacija i nicija.
Prazne li reci bez tezine!
Zar nije sve bez smisla
boriti se nizasta.
Zasto su jedni pobednici
uvek isti
pitam sud.
Zasto?
Imali smisla da jos neko
osim stalnih
ucestvuje u opstoj trci
za famoznim prvim mestom
kada je ono vec mozda dodeljeno
nekom unapred prvom.
Ko moze da se usudi
da kaze da je sve cvece osim ruze
ruzno cvece.
Jedino ona i uvek ona
po ustaljenom dogovoru, redu
bila i ostala prva.
Pitam se gde su onada
krinovi, lale, zumbuli, ljubicice.
Gde je svo ostalo cvece?
Zar nije svaki cvet
i lep
i mirisan
i prekrasan?
Je l’ je moguce
da je casni sud
slep, gluv, neosetljiv..
Iako je pravda slepa
ljudima Bog dade oci.
Nedostajes mi
U vremenu samoce
kada tuga mori osecanja moja
Tada u mislima
javi mi se slika tvoja
U smaoci tesko prolazi vreme
i nada jaca sad.
Ljubav je u nama
zelim te kao nikad.
Tvoje lepo lice
uokviruje kosa duga
sve to tako me mori
i zbog svega ubija me tuga.
Trazim osmeh vesli
na licima drugim
nema ga nema
a ja bih da te ljubim.
Sumorno je sve
teski ani dolaze.
Bez Sunca
puni tuge.
Neznam zasto
ali kada sunce
probije olovne oblacIne
svi mi bicemo tu.
Gde je sam izvor svega
nas dvanaest
na mestu moci
pokusacemo pokrenuti svet
i odvesti narod
putevima svetim
glasnici nasi
vodice nas putevima znanim.
Iza nas ostace sve.
Postacemo slobodni.
A uspomene koje cuvamo u nama
kao nozevi probadace nas
te rane bolece nas jako.
I nista
od nas ostat nece
jedino prasina na putu
vremena tog
secace na nas one iza.
Dok stojis na grobu mom
sva u suzama,
sva u crnom.
Sa cvecem u rukama
sto ga bacas
uz poslednji pozdrav
ovom mom telu.
Iz groba te gledam
tesim te.
Moje drugo ja
oko tebe kruzi
i utehu ti pruza.
Snagu ti daje.
Da prezivis trenutke te
ja ostajem
ti nastavljas dalje.
I ako mene nema
ostajem oko tebe
do kraja naseg.
Krvavo Sunce polagano
grabi na zapad.
Ljudi ubijaju i nadu i istinu
samo gledam taj bes
dok umire svet.
Da umire svet nas polagano nestajemo i mi sa njim.
Vreme lagano brise sve.
Suton nadjacava tama noci
odlazimo bez nade za svanucem novoga jutra.
Sadasnjost ubija buducnost,
a polumrtva istina nemocno cuti.
U nadstojanjima da potisne
dublje u tamu bes, strah.
Da svuda oko nas
smrt.
Barjaci tuge razvijeni
mrtvilo.
I samo se cuje u tamnoj noci
tihi jecaj smtri
za jadnim stadom
kome zavist i strah
ubise Boziji dar
Ljubav.
Dodjoh kroz vreme
stazama zivota
trazeci tebe
znakovima nasim.
Znakovima moci
tebi me u snu iznemogla
predadose tri `ene.
Koje poslednjom snagom
izlecih i zamolih da me
tebi vode.
I ti uvede me u ku}u
u snovima.
Pomalo zbunjena
predade me coveku bez lica.
Koji je voleo da sedi
pored prozora na Istoku.
I on me postavi u celo stola
pred kojim se nalazismo mi,
I tada se sve prekinu.
Sada moj duh tuzan
luta u nepostojecoj kuci
trazeci tebe sto osta
neodlucno na vratima.
Prepusti mi da tra`im sam
izlaz iz svega.
Ne mogu sada bez tebe
kroz vreme koje dolazi
pronaci vrata.
Znam ta tvoja paperjasta.
Zamka u vremenu.
Svuda je ona oko nas.
I ti se u nju uhvati,
loveci mene.
Jer te razum prevari
i ako te opomenuh na vreme
istinom svetom.
Sada u njoj lutamo odvojeni
Zidom magle cutanja.
A ti i dalje ubijas me.
Trazeci nemoguce
Dok se vrtimo u krugu.
Polja zivota, polja smrti
na tabli vremena stoje.
Svaka ne paznja, mnogo rada
svaka maska kupi vreme,
mogucnost daje.
Pogresan skok.
Dva da ustanes
tri da poletis.
Ako pobedu hoces
mudro samo
jer je i zivot sah.
Staza mnogo
samo jedna prava.
Zrno peska pustinjskog
sto ga vetri nose
zivota puno ceka vreme svoje
i dok ga za govornicom
meci izdajnicki pogodise
ono mahnu rukom
i tisina nasta.
Sam svet se raspade
i on tada vide damu u crnom
u suzama svu.
Sto na kraju razume sve
i sa velikim bolom i tugom
baca cvece i po koji grumen
zemlje ove
preko tela mog.
I ponovo tisina nasta
u svetu senki
gde cu te ponovo
cekati ja.
Rekoh ti juce kao prijatelju;
dok plesasmo pred ocima stranaca
-pustime.
I ne zaboravi da danas pronadjoh sebe
izmedju hrpe zaboravljenih stvari.
I da sam posle dugog vremena
stvarno srecan,
sa tobom.
Zaljubljen i zanesen.
i ostao bih u tom sjaju vecno
da me jutanje sunce ne probudi.
I kada odem tamo
u svet senki
gde ce me zauvek
prekrivati trava,
cucu samo reci ove
Ovde jedna umrla ljubav
samo spava.
Spava i sanja srecu sto na tren
bese tu.
Tada ce se skotrljati suze niz lice
zalevati i kamen i travu
pokusavajuci da sakruju bol
a ljubav predaju zaboravu.
Sve se obavi nekom
mozda ne gresim Bo`anskom
svetloscu neopisive boje.
Stara ikona ozive.
sam Hrist rowase krvave suze
i predavase mi reci molitve
koja stade u cetiri strofe,
sve duge.
Na kraju svake
bese Amin.
Zna li neko kuda
zuri ovaj voz
bez dnevnog reda.
Ma, gde li mu je
stanica poslednja.
I kuda putuje
narod ovaj
sto idole stvara
po danu odlazeci
u mrklu noc,
da mu mladost
istrune u tami.
Svi ce okriviti
skretnicare,
sve drugo
sem sebe
kako nije bilo
drugih sina.
Svi pogresise.
A mi?
Mi nismo znali.
O, zasto neko
ne zaustavi
ovaj voz
pre sunovrata!!!
Kada put nema kraja
i kada si puna ocaja,
osmehni se sebi samoj,
i zatrazi tad savet
od smrti svoje
koja ti je tu na dohvatu
leve ruke
levo od tebe.
I u trenui tom
osetices jezu duz ledja,
mir u dubini duse
kada se mostovi
pred tobom sruse
kad haos oko tebe bude
Okreni se oko sebe.
Sve to u sebe skupi
i u trenu tom pokreni
iz sebe volju svoju.
Pre|i vremenske bezdane
i zakoraci u slike
nekog drugog sveta
cija su vrata
tu ispred tebe.
Otvori ih samo.
A kada izlaza nema
uvek, zauvek,
bicu pored tebe
sve dok iz tebe
izbija toplina,
izbija neznost,
ljubav.
Sve dok se ti ogledas u meni
bicu pokraj tebe
pa ma gde bila tad
bez obzira na daljinu
vreme, prostor.
Bicu uvek pokraj tebe
ne znam zasto
ali ostacu pokraj tebe.
Gonjeni ljubavlju susrecu se pogledi nasi
stapajuci puteve
sto puta jace od zaljubljenosti.
Sada mi se smese ljupke oci toje
dok kradom ti trazis moje,
i ruka moja na stolu pronadje tvoju.
Ti se samo trgnes i dalje cutis
ocekujuci sledeci korak moj.
Reci istine nastase kroz vreme
dok trazih tebe.
One su put iz proslosti
i samo vreme buducnosti.
Svi putevi nasi ukrstaju se
ponovo smo jedno
ponovo smo ono nekad,
vatra sto gori.
Lik sto nastaje
daje sliku svega oko nas.
Znam, da pokusavas ono
sto i sam ucinih nekad.
Veruj mi ludost je to,
gubljenje vremena kog nema.
Reci istine su ono
sto nadjoh u dusi tvojoj,
koja bese povredjena.
Zato i ne smedoh dalje.
Reci istine iz vremena uzete.
Tebi su namenjene
Zvezde stoje uvek negde tamo,
tamo daleko u prostoru vremena.
Ponekada cine se tako sitne
ma u dzep bi one stale
ko i mnogo drugo sto sta.
Znamo mi, znamo
ali zavaravamo se,
ulagujuci se samima sebi.
Jadne li istine!
O, svete moj ubogi!
Cudan li si ti?
Prikrivas razumom istinu
stvarajuci lazni sjaj.
Zavaras sebe,
kaznjavajuci sopstvenu buducnost,
decu dece svoje.
Okrutanost u tebi lezi.
Cudno je sve to
kakav si ti stvarno?
Jos jedna neobjasnjiva rec
kod nas ljudi izvrnuta.
Dok se narodi biju,
gacaju u krvi i besu
njihove vodje sede
na brdu u hladu jasmina
posmatrajuci mirno
pokolj dole nize.
Slepi narod i u smrti
sledi svog velikog vo|u
dok on u raju sedi
i bajke prica.
Na zemlji ni kamen na kamenu,
ni travke na livadi.
Samo potoci krvi,
samo krente prvi,
eto mene za vama.
Meni presto,
vama vecna slava.
Slepi narode kore hleba
prividnog li mira vaseg.
A i vasi mladji opet ce
isto sto i vi sad.
Teske li kazne
slepi narode kore hleba
kome jos i pokajanje treba.
U potrazi za istinom
ljudi kroz vreme hodise
ali tek jedno zrno nadjose.
I njega razumeti ne mogahu
i ako im ispred ociju bi.
Razocarani, nemocni
posvadjase se
oko nedeljivog,
oko neshvatljivog,
razum od toga stvori
svemocni Graal
za kojim traganja pocese
na putu smrti.
I cena bi prevelika.
Ni oko cega
Oko neceg razumu
neprihvatljivog
sveta, onakvim
kakav je on stvarno.
Govorim vama sto me u domu
Bozijem i nasem napadoste.
Da, bas vama saljem reci ove.
Pogledajte u oci moje duboko
i videcete sebe same.
Pascadi,
vi sto lajete
na mesec,
na vetar,
i hulite na Boga.
Tvorca naseg i svetitelje njegove.
A On svima nama daje jednako,
njegovo najbolje ljubav.
Vi ru{iste i Njegov i dom nas
a On nas sve ucase jednakosti, pravdi.
Dok se Vi boriste i borite
oko oglodanih kosti na uzici,
kazem Vam grizite meso
al ne pijte krv.
Budite bar jednom ljudi
sa verom u Boga jednoga,
tovorca svega nad svime.
Da, bas vi budite nepristrasni
suci i tvorci
sebe i dela svojih.
Stvorenom ulivajte Boziji dar
a Vasa buduca dela neka odisu
ljubavlju, dusom i lepotom.
I neka blistaju kroz vreme
noseci duh i sunce
buducim pokolenjima nasim.
Sve mrtvim snom spava,
u sivilo
i u crnilo
pretvorilo se.
Narodi bez duse ubijaju
sopstvenu buducnost
zarad laznog sjaja.
Sam strah njegovim srcem vlada
a stomak mu je gospodar.
Uspavani razum ne oseca.
Da sve je utrnulo u sebe.
Jadnog li jada,
cemernog li naroda.
Sve sami prazni oklopi bez viteza.
Usnuli spavaci pogledajte
jutarnje sunce
svojim snenim ocima.
Ne dajte da vas lazni san zanese!
Gledam more
polako podizuci pogled na sunce.
Znajuci da je sve to oko mene
deo ura|enog i nikada zavrsenog.
U vreme napada ratni brodovi
letese svud i nagnase ludski rod
da se zamisli nad delima svojim.
Posmatrah nemo taj stravicni zvuk
sto unistavase evoluciju
dok se razleze kroz prostor.
Sam znam da su to pogresni principi.
I dok brodovi letese oko mene
u potrazi za ciljevima,
znam da se samo ljubavlju
mogu otvoriti sva srca.
Znam da sam i drvetu i kamenu ravan.
I da sam i drvo i kamen,
vreme koje prolazi i nestaje.
Znam da sam i vecnost i prolaznost
i neminovnost koja dolazi.
Ili tihi sumrak sto ga obavija tama.
Znam sve sam i nista sam...
Svemu sam ravan,
sve je ravno meni
pa i moja smrt
sto kraj mene u prikrajku cuci.
Cekajuci vreme
da me ponovo rastoci
i vrati na pocetak.
Mozda......
Jer jos sam u svemu
i sve je u meni.
Znam da je ovo sve
pa cak i sam ja
samo iluzija
u svemu.
Dolazim i prolazim
kroz vreme vecnosti
hodajuci
putem znanja
putem srca.
Nestajem i nastajem
ra|ajuci se ponovo i ponovo
iz pepela davno ugasene vatre,
trazeci sebe sama kroz vreme.
Ono sto bejah ja.
Dvanaest od jednog
Jedan od dvanaest
Sa i od cetiri strane.
Tazeci u vremenu pronadjoh vas cetiri
vetra u noci.
Prvi deo nestao sa mene
pronadjoh dosta brzo i blizu
ostala dva teze i dalje
cetvrti deo pronadjoh
predskazanjem treceg
iako najblizi bese
poslednjeg ga pronadjoh na putu vremena
mirisi njegovi otkrise ga meni.
I dalje hodam putevima vecnosti
na stazi znanja
dodirujuci sve,
neuzimajuci nista za sebe.
Ne. Ne dodjoh po nagrade
jer mi najvecu vec dodeliste,
Sagradjenim mostom
koji gordo stoji u nama.
Njegovi temelji su dela nasa.
I nose poruku buducnosti
zavet vecnosti.
Spajajuci dve obale,
spajajuci ljude velikog srca
sa rukama bratskim.
Mi graditelji vredni ispunjavamo
svet najvecim darom svojim
od Boga datim.
I dela nasa odisu njime,
a mostovi nasi svetlucaju
kao iskre u moru tame.
Ja, jedan od dvanaest
Ja, drugi
Ja, dva.
Setac kroz vreme
stazama beskonacnosti.
Ra|anja i smrti,
beskonacnog kruga zivota.
Feniks, iskra ugassene vatre
sto se rasplamsava u tami.
Nemi posmatrac filma
okruzen vama cetiri.
Strane sveta
vetra u noci
stuba oslonca
snage i moci.
Nabrajam reci
slike puteva nasih
sto se ponovo
i ponovo spajaju
cineci jedno bice
u tela dva.
Permalink | Obavesti prijatelja |
Komentara
(0) | Pošalji komentar
Remembers in time
Everything goes, only memory remain
Good day of adolescence
First love, latent looking
Long walking,
Besides river, she is nam
She told me her story
Remembered me of the past life
She told me her story
Besides bridge of the town
Vararin.
Hand is fondle long hare
Young heart is vibrated
For now remember are drown
In the sadness
Sunrises aren’t the way its were before
Sometimes tears go down the face
To remembers us on those days
At our hugs and kisses