5/2/2008
Da napishem neki post pre skole....
Joj ewo sad malo ujutru da napisem neki post pa eto...popodne skolaa tj. u pola dwa...ne ide mi se neshto pre bih da leskarim i gledam mtv i cekam da puste spot od th...E i stigla mi je karta za koncert.jedwa cekammmm....ne mogu da docekam, ne mogu.... Moj drug slusha US5.kad sam cula poludela sam.....MRZIM IH mislim oni su slatki swe to ok ali igraju i pewaju kao dewojcice..izwinjawam se fanowima ali i wi dodjete kod mene na blog pa psujete tokio hotel mislim.......onda cu ja da nadjem swe blogowe o US5 pa cu da napricam swe i swashta........
posted by *@ngel* at 11:18 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (13) | Posalji komentar
3/2/2008
CULA SAM DA JE TH IMAO UDES....
 ZAMISLITE NEKO JE IZMISLIO DA SU TH IMALI UDES I DA JE TOM UMRO (NE DAJ BOZE) A MOJ BILLIC DA JE U KOMI(NE DAJ BOZE)... MADA NE WERUJEM JER BI SE PRICALO O TOME....ALI SE IPAK PLASIM... TO JE MOJOJ DRUGARICI REKLA KUMA IZ ITALIJE...ALI TA KUMA WEROWATNO LAZE...JOJ MOLIM BOGA DA LAZE.....
posted by *@ngel* at 17:43 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Posalji komentar
3/2/2008
Bill meine engel....
JAAAAAA ssssssssaMMMMMMMMM  LLLLLUUUUUUUUUUUUDDDDDDDDDAAAAAAA ZZZZZAAAAAAAA BBBIIIILLLLLOOMMMMMMM!!!!!!!!!!!AAAAAAAAAAAAAAAAA WWWWWWOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLIIIIIIIIMMMMMMM GGGGGGGGGGGGGGAAAAAAAAA!!!!!!!!!!! ZAR NIJE SLADAK????!!!!!!WOWIM GA PUNOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!
posted by *@ngel* at 11:30 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (11) | Posalji komentar
2/2/2008
Green Day
skoro swaki dan slusham American Idiot i Wake Me Up One September Ends...Najbolji su ewo slike:

 Mnogo ih wolim ewo neshto malo o grupi:

Grin dej (Green Day) je američka pank-rok grupa koju čine tri glavna člana: gitarista i pevač Bili Džo Armstrong (Billie Joe Armstrong) , basista Majk Dirnt (Mike Dirnt) i bubnjar Tre Kul (Tré Cool).

Grin dej vuče korene iz pank-rok scene 924 Gilman strit u Berkliju, Kalifornija. Njihova prva izdanja za nezavisnu izdavačku kuću Lookout! Records privukla su pažnju publike. Međutim, njihov debitantski album Dookie[1] koji je izdala velika izdavačka kuća označio je prvi pravi uspeh. U 1994. godini prodat je u 10 miliona primeraka samo u SAD.[2] Kao rezultat toga, Grin dej je dobio mnogo pohvala, zajedno sa drugim pank grupama iz Kalifornije, The Offspring i Rancid, zbog oživljavanja interesovanja "mejnstrim" publike za pank muziku u SAD.[3][4] Njihovi sledeći albumi nisu imali masovni uspeh kao Dookie, ali su ipak bili uspešni. Njihov album i rok opera iz 2004, American idiot doneo im je popularnost među mlađom publikom i prodat je u 5 miliona primeraka u SAD.[5]

Grupa je prodala preko 60 miliona ploča širom sveta, od čega samo u SAD 22 miliona,[6] a njihov rad uticao je na poznate pop-pank grupe poput Sum 41 i Good Charlotte [4]. Grin dej trenutno imaju tri osvojene nagrade Gremi za najbolji alternativni album (Dookie), najbolji rok album (American idiot) i pesmu godine (Boulevard of Broken Dreams).

posted by *@ngel* at 14:42 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Posalji komentar
1/2/2008
Ja sam emo pa sta........
Mnogo mi je grozno zato shto sam emo pa se niko ne druzi samnom a odlicna sam u skoli.......ponekad mi dodje da nabodem neke cure,,,ali necu jer sam od uwek imala primerno wladanje tj. iz wladanja....Zashto se ne druze samnom??? NIje mi jasno...???
posted by *@ngel* at 15:49 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (75) | Posalji komentar
26/1/2008
slatko..

Owde ostawljajte washe slike i slike washih ljubimaca....

owo je moja kuca:

Mnogo mi je swatka..
posted by *@ngel* at 20:33 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Posalji komentar
26/1/2008
Sms porukice...

* Ima nešto teže od smrti-ostati živ i znati da je ljubav umrla...

 

* Neću ti reći koliko mi nedostaješ, jer znam koliko to želiš da čuješ...

 

* Ako ikada ljudi i vreme učine da me zaboraviš, uradi to, ali znaj da čovek pamti ako hoće, a zaboravlja ako može...

 

* U sjaju pogleda, u stisku rike, u mom srcu što od bola jeca ljubav je tu u našoj duši i uzalod kažu da smo još deca...

 

* Idi putem koje bira tvoje srce, voli ono što ispunjava tvoju dušu, budi sa onime koga zaista voliš i ne dozvoli nikome da te kazni da patiš što nemoguće voliš...

 

* Smejem se, a bol se krije ispod osmeha, tvoje laži me bole više od tvog greha, odlazim gde me neko drugi čeka, jer vidim da za tebe nema leka...

 

* Kroz lavirinte samoće sklapajući ostatke ponosa ljubavi i inata uzalud pokušavam da spojim delove sebe jer gde god da krenem, vidim samo tebe...

 

* Ako me izgubiš, shvatićeš da si izgubio deo sebe, jer ja sam uvek bila i biću deo tebe...

 

* Teško je mrzeti nekog kome si srce dao, teško je krenuti napred kad si jednom stao, teško je proći kraj nekog ko ti je bio sve, teško je voleti, a reći ne...

 

* U životu postoje trenutci kada mi nedostaješ tako jako da te poželim izvaditi iz srca i zagrliti u stvarnosti...ovo je taj trenutak...

 

* Ako izgubim tebe, sve nek izgubim, ne moram nikad više da se zaljubim i sve ljubavi i sve oči što se posle tebe jave neće biti kao tvoje, neće biti one prave...

 

* Ako se nekada zapitaš da li te neko voli, znaću da si me zaboravio...

 

* I ove noći sanjaću da si pored mene, zagrliću jastuk umesto tebe i u tami tražiti obraz tvoga lica, ali daleko je sada moja mala spavalica...

 

* Ima trenutaka kada te želim, a želja mi nije ostvarena, kada te milujem a nežnost mi nije uzvraćena, plačem ali suze neće poteći, volim te a usne ti to neće reći...

 

* Imam jedan zadatak za tebe: a, uzmi ogledalo;b, podigni ga u visini lica; c, poljubi to što vidiš...kad već ja ne mogu...

 

* Jednom ćeš možda poželeti da čuješ moj glas što doziva te noćima, možda tada biće kasno za nas jer mene nema u tvojim očima...

 

* U ovom času dok zvezde se gase ruke moje samo tebe traže dok mi srce kuca tako slatko, sve mi nešto govori da te volim jako...

 

* Na tebe ću prestati da mislim kad tišina progovori kada se spavalice obraduju zori, kada cveće izraste iz stakla i kada se smeh pročuje iz pakla...

 

* Ako ikada život postavi zid izmedju nas, obećaj da će mo zajedno skidati cigle...

 

* Neka te moj poljubac dotakne putem ovih malih slova, neka ti u srce udje radost nova, neka ti va sreća sja, a uzrok svega neka budem ja...

 

* Odvedi me andjele tamo daleko gde more ljubi obale svoje, vodi me tamo gde žive srećni, gde svet postoji samo za nas dvoje...

 

* Teško je voleti nekog, a ne biti sa njim, pričati da je kraj, živeti sa tim, teško ga je voleti i nikome ne reći, skrivati bol, a pričati o sreći...

 

* Kad suza jednom ne bude, kad vreme učini svoje, kad nečije usne me probude, poželeću da to budu tvoje...

 

posted by *@ngel* at 20:27 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Posalji komentar
22/1/2008
Tuzna pesma...
Da li danas
Idem kući?

Doneli su me kući, ušuškanog u naručju.
Mazili su me, smešili mi se i govorili da sam sladak.
Igrali su se sa mnom, smejali su se sa mnom, i obasipali su me igračkama.
Volim svoju porodicu, posebno decu.
Deca su volela da me hrane, davala su mi slatkiše,
Čak su me puštala da sa njima spavam, umotan u čaršave.
Vodili su me u šetnju, nekoliko puta dnevno,
I ponosan sam da kažem, otimali su se ko će da me vodi.

To su stvari koje neću zaboraviti, dragocene uspomene.
Sada živim u azilu, daleko od moje porodice.
Smejali su se i mazili me kada sam se igrao sa starom cipelom,
Ali ja nisam umeo da razlikujem stare od novih.
Deca su se igrala sa mnom otimajući mi krpu iz usta,
I ja sam mislio da je u redu da žvaćem tepih.
Onda su rekli da sam prešao svaku meru, da moram da živim napolju.
I nisam mogao da razumem, iako sam pokušavao i pokušavao.
Šetnje su polako prestale-govorili su da nemaju vremena.
Voleo bih da sam to mogao da promenim, da sam mogao da uočim svoju grešku.

Moj je život postao usamljen, iza kuće na lancu.
Lajao sam i lajao po čitav dan, samo da ne bih poludeo.
Tako su me odveli u azil. Stideli su se da kažu zašto.
Rekli su da je neko alergičan,
I svako me je poljubio jednom na rastanku.
Da su me samo naučili dok sam bio štene,
Ne bi mi im bilo tako teško da brinu o meni kad sam odrastao.

"Imaš još jedan dan", čuo sam kako mi govori radnik.
Da li to znači da ći dobiti još jednu šansu?
Da li danas idem kući?

Preuzeto iz najnovijeg broja: SHOWDOG-REVIEW
Eh, kako samo ljudi znaju da se ponašaju prema životinjama zbog svoje greške...
posted by *@ngel* at 21:44 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Posalji komentar
22/1/2008
Tuzna prica(ponowo)
KAKO SI MOGAO?

Kad sam bio štene, zabavljao sam te svojim trikovima i nasmijavao te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postao sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bio "zločest", prijetio si mi prstom i pitao si me: "Kako si mogao?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego sto se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu i kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovao da život ne može biti savršeniji nego što jeste. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli i na sladoled (ja sam dobijao samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkario sam beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad češ doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio i tražeći svog ljudskog partnera.

Ja sam strpljivo čekao, tješio te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarao tvojim lošim odlukama, skakao sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.

Ona, sada tvoja žena, nije "ljubiteljica pasa" - ipak sam je srdačno primio u naš dom, pokušao joj pokazati da je volim i slušao sam je. Bio sam sretan jer si ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelio tvoje ushićenje. Bio sam očaran njihovom roza bojom, njihovim mirisom i želio sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodio protjeran u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih želio voljeti, ali postao sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, postajao sam njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Volio sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i dao bih svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljao bih se u njihove krevete i slušao njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.

Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijeniti temu.

Od "tvog psa" postao sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sve novce koji su se trošili na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni preselit ćete se u stan u kojem nije dozvoljeno držati kućne ljubimce. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam ja bio ta tvoja obitelj. Bio sam uzbuđen kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i na beznađe.

Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete mu pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti moju ogrlicu iz ruku tvoga sina, dok je on viknuo: "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bio zabrinut za njega, mislio sam na to kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu sto je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom moju ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam i ja dobio rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom.

Kimale su glavom u nevjerici i pitale se: "Kako je mogao?"

U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već davno izgubio apetit. Isprva, kad god je netko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčao naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadao da ce netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kad sam shvatio da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukao sam se u dno kaveza i čekao.

Čuo sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskao sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe, zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u išćekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinuo za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znao jednako kao sto sam znao svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizao sam joj ruku onako kako sam tebe običavao tješiti prije toliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetio ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legao, pogledala sam u njezine nježne oči i prošaptala:

"Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je:

"Oprosti".

Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi, mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I s posljednjom snagom, pokušao sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislio sam na tebe, mog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.


Jim Wills, 2001.g.

Poruka autora:Ukoliko je "Kako si mogao?" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta s pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim internetskim stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja
posted by *@ngel* at 21:43 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
22/1/2008
..Tuzna pricha....
Mnogo je ljudi koji su u moj zivot usli slucajno. Jedan od njih si bio I ti. Ali tek na kraju kada je sve vec bilo gotovo, ja sam ostala sama I nista drugo nisam znala, osim plakati. Suvise mlada, sebe sam prepustila jakim emocijama, zavolela sam te, a mozda je za to bilo rano. Provedenih s tobom godinu dana na mom srcu su ostavili dubog trag, nevidljiv, ali tako bolan. Kao I svaka veza I nasa je imala uspone I padove. Bilo je onih dana, kada su drugi zavideli nasoj sreci,a I onih, kada nisu ni pozeleli da budu u nasoj kozi…. Tvoje oci su me uvek pratile, bile su za mene zvezda koja me kroz zivot vodila, I uvek sam im se vracala. I te ruke, nezni dodiri, slivali su se niz nasa tela, a mi smo ljubavlju bili vodjeni… Duge setnje kraj reke, Mesec koji nas je pratio, sve su to najlepsi trenutci nase ljubavi. Toliko smo jedno drugo voleli da ni slutili nismo, kako ce biti kada se rastanak priblizi. Ali dosao je I taj dan,da li tvojom ili mojom greskom sve se zavrsilo. Ostavio si me samu, kao malenu ladju na sred okeana bez igde ikoga… Cekala sam samo oluju koja bi me potopila. Kise koje bi me odvele u vecni san, ali osim bola u mom srcu I samoce, nista drugo nisam imala…Cekala sam danima tvoje pozive, nadala se da cu te jos jednom videti. Otisao si nepozdravivsi se, osim poruke na vratima nista drugo od tebe mi nije ostalo. Pitala sam sebe u ocaju “Da li si druge oci nasao, da li su te druge ruke mamile…?” Guseci se u suzama, skrhano telo moje utonulo je u san… Svanuo je novi dan. Sama sam,jos poneka suza na licu se caklela. I moj verni pas Arci je tuzno gledao u mene, tugu smo delili zajedno. U trenutku na vratima sobe pojavila se moja mati, u ruci je drzala dnevne novine, otvorena 13. strana, I clanak sa nazivom: “Za mene je rodjena, za nju umirem”. Drhtave ruke, oci pune suza, I nemo lice slusalo je reci koje je moja mati citala… …13.januara u Beogradu, bacivsi se pos voz, I.N. ostao je na mestu mrtav. Razlozi smrti su bili ocigledni, jer u svojim rukama drzao je sliku svoje bivse devojke, I papir na kojem su pisale reci: “S’tobom nasao sam srecu, ti si meni sudjena, pozeleti nikada drugu necu ti si za mene rodjena, a ja za tebe umirem…” Ophrvena bolom, briznula sam u plac,nekoliko dana nisam mogla doci k sebi. Osecala sam krivicu, bol I tugu, jer nisam znala zasto je to ucinio…Ali jos vise me je bolelo, sto njegove oci vodilje vise nikada necu videti, jer sam izgubila bice koje najvise volim. Shvatila sam koliko se dvoje mladih moze voleti, I da sve sto je lepo kratkog je veka… Sada pocinjem sve iz pocetka, ali na srcu nosim teret jak. Svake noci sanjam njegove oci, koje u meni rasvetle mrak.Svaki 13.januar od tada napolju padaju kise, nisi vise kraj mene, a volim te sve vise. Sada kada vise te nema tu, sama krecem na pocinak I budim se ujutru...... Crying or Very sad
...Meni Mnogo Tuzna Prica..

Djevojka i momak se voze na motoru...
DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Sutradan je djevojka presjekla vene...
VOLeLA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA... Crying or Very sad
Sorry Hilary shto sam je uzela ali mnogo mi se swidja pa ewo...izwini stwarno...
posted by *@ngel* at 21:36 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2) | Posalji komentar
16/1/2008
Koncerti!!!!!!!!

Green Day 2009 dolazi u Beograd!!!!!!

Awril LAwinge 2009.dolazi u Beograd!!!!!!!!!!!!

posted by *@ngel* at 16:36 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Posalji komentar
13/1/2008
Slike.................
 Awril a sada malo bill..........Ewo Toma..........Bill ume da pretera sa sminkom...........
posted by *@ngel* at 16:26 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4) | Posalji komentar
13/1/2008
EWo malo slika ...ako wech hoche da se otwore..
posted by *@ngel* at 16:20 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
11/1/2008
Glasaj!!!!
Green Day ili FallOut Boy!!!!!!!
posted by *@ngel* at 16:50 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (19) | Posalji komentar
11/1/2008
Brbljanje...
Brbljajte do mile volje....
posted by *@ngel* at 16:48 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (15) | Posalji komentar
11/1/2008
Glasaj!!!!
Avril ili Rihanna?
posted by *@ngel* at 16:42 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (7) | Posalji komentar
11/1/2008
Glasaj!!!!
Tokio Hotel ili Cinema Bizzare?!
posted by *@ngel* at 15:46 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (30) | Posalji komentar
10/1/2008
Tema antifanowi

Slushajte ja sam jasno rekla  da oni koji ne wole avril i th ne dolaze owamo........zashto onda dolazite...???!!!

ANTI FANOWI KISS MY ESS!!!!!!!!!!!!!!

posted by *@ngel* at 18:01 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (16) | Posalji komentar
9/1/2008
Moj ziwot je tako dosadan...........

Shwatila sam da je moj ziwot dosadan......Momka mogu da imam kog pozelim,drugarice isto nishta mi ne fali...............Wolela bih da sam junak knjige,ili filma da je bar neshto zabawno............. Joj ..................  shta da radim......? Wolela bih da sam Hermiona u HP tu je swe uzbudljiwo!!!!!!!!!! Pozz za najbolju drugaricu Iwuu 93..........

posted by *@ngel* at 21:45 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (12) | Posalji komentar
9/1/2008
Me
posted by *@ngel* at 16:05 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (18) | Posalji komentar