Jesi li ikad primetila?? Kako je noc hladna i zvezdanim nebom kako letim polako, kao olovna ptica tragajuci za tvojim usnama.
Bila je zima i secanje u vazduhu. Neka nepoznata lica su promicala pored nas, a ti si upravo pokushavala da mi objasnish neke zivotne istine..... Decembar dvadeset i neki..... a one zivotne istine stoje okachene o chiviluk secanja. Ako sam ochekivao da ce izbledeti i izgubiti smisao onda sam doshao do kraja. Njihov smisao je ostao. Postoji samo pitanje jesam li to ochekivao?? Znam da si tu negde i moji osmesi su bili u stilu : " Izvoli ne sprechavam te." Svaki put kad se chuje ona pesma moji su kapci pokrivali ochi i videli te jasno. Nashe poslednje veche bila si vesela, draga. srecna shto zivish. Secam se dima mnogobrojnih cigareta i tvojih rechi :" Nemoj misliti na sutra. Zivi za danas." Ne ja zivim za juche. Danas i sutra gube svaki smisao......
Nekome..... i volim je

Permalink | Komentara ( 8 ) | Pošalji komentar