Savršen dečko
Pre nekih godinu dana, sastavila sam listu osobina koje bi moj savrsen decko trebao da poseduje. Ni sama nisam sigurna zasto. Mozda sam mislila da cu ga ispisivanjem tih osobina i njihovim stalnim ponavljanjem na neki način dozvati. Da ce se, nakon poduzeg niza propalih pokusaja veza, to savrseno stvorenje pojaviti u mom zivotu. Prelep, zgodan, duhovit, bogat ( ipak su cipele su sve skuplje i skuplje, a ja sam se vise svorc), voli me i ja volim njega, savrseno se dopunjavamo, veran... lista se protezala na dve velike stranice. Kako da ne. Samo nekoliko nedelja nakon sastavljanja ovog spiska, upoznala sam Njega. Simpatican decko, nista posebno. Izasli smo par puta, smatrala sam ga zabavnim, ali moze se reci da sam vise terala sebe da mi se svidja, nego sto sam to stvarno osecala. Tacnije, nisam to stvarno osecala do njegovog nisam-spreman-za-vezu ispada. Ova izjava me je pogodila poput munje i ostavila ispreturane organe u stomaku. Mislila sam da ce mi pozliti. Ozbiljno. Naravno, prihvatila sam to sto sam dostojanstvenije mogla, ali kada sam stigla kući briznula sam u plac i nisam mogla da dodjem sebi celo vece. Ni sutradan nije bilo ništa bolje. Ni mesec dana kasnije. Uz svaku kafu, on je bio glavna tema. ''U cemu je problem, zasto me nece? Mislila sam da mu se stvarno svidjam! Boze, kako sam luda za njim. On je tako SAVRSEN.'' Iii, ova faza je potrajala. Stvarno je potrajala. Cak me je sramota da kazem koliko dugo sam patila za nekim koga nisam sigurna da uopste mogu nazvati svojim bivsim. Za nekim ko mi se u pocetku nije zapravo ni svidjao. Za nekim o kome sam razmisljala čisto iz dosade, eto tako, jer nisam imala nikoga drugog. Dan kada sam shvatila da me je ludilo proslo jeste dan kada sam ga videla i po prvi put pomislila ''on uopšte nije toliko lep''. Prvi put sam primetila njegove krive zube, iritantan nacin smejanja i necisto lice. Uzela sam svoj poduzi spisak i prebrojala koliko on osobina mog savrsenog decka ima. Sest. Nisam mogla a da se ne preispitam zasto sam ga onda smatrala tako ''savrsenim''. Ubrzo sam dosla do odgovora. Savrsen decko = decko koji me ne zeli. Prosto k'o pasulj. A trebalo mi je osamnaest godina da to shvatim.
objavio/la
Tijana93 kategorija: |
(0) Komentara | pošalji post na e-mail
