Ogradili smo se zidom neprobojnim
kanalima bez ijednog mosta
isključili svaku mogućnost
za ljubav i toplinu srca
skamenili ruke na mramornim
tronovima na kojima sjedimo
ledjima okrenuti jedno od drugoga
udišući samoću koja nas nagriza
i koja će nas obrasti zajedno
s našim dvorcem kao korovom
koji će izbrisati trag našeg
postojanja u sjećanju našem
i u sjećanju svih onih
koje će jeza prožimati
dok o nama budu govorili.
Rijeka bez imena
Objavio
Lakonoga u 12:08 | kategorija: osobno
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar