ceznja

...i po ko zna koji put...opet mislim o tebi...mislim o nama..."zasto je zivot okrutan prema onim koji ga istinski vole",jednom sam negdje to procitala,i ja se ptam zasto???sve ce ovo jednom biti proslost..mozda cek i pozalim za svim ovim slovima koje sam ti napisala...gdje si mi ti sad?sad kad mi trebas...sad kad sam sama u svojoj tisini sa svojom tugom...bar da mi stegnes ruku,ko prijatelju..da mi pruzis neku lijepu rijec,da me ohrabris...zelim okrenuti novu strancu,silno to zelim...ali rane na dusi su jos svjeze...proci ce...znam mili da proci...ostat ce samo lijepo sjecenja na dvoje koji su imali zajednicke planove,koji su imali slicne poglede na zivot,dvoje koji su se voljeli...a postali dva stranca...falis mi...

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->