2 October 2006 01:59 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:
...moja dijagnoza od danas...

ali to je fascinantno...kod mene nista picolo... solo grande...

grande bolest, grande zaeb,grande ljubav,grande razočaranje,grande bol,grande veselost,grande tuga,grande uspeh,grande neuspeh...

sve vazda grande...

grande na kub je ovaj bljak osećaj koji luta mojim telom kao vagus...

onaj,koji me muči čak i više od ovog ODVRATNOG osećaja koji tinja,bol u grlu,malaksalost itd., a još gori je kada se zakašljem...tada imam osećaj da mi je čitav grudni koš smrskan,a da mi krhotine rebara i grudne kosti cepaju pluća...

a da ja to gledam...bespomoćno...

gora od toga je jedino ova šugavost...
kada mrziš sebe što nisi verovao svom instinktu i što si uporno davao šansu nekome ko je ničim ne zaslužuje...

nekome ko te je obmotao i pustio te da odeš, ali bi te malo-malo cimnuo nazad i ti bi ostao do sledećeg odlaska... i sve tako u krug...

nekome ko je fantastičan u priči i sanjarenju,ali takođe nekome ko na delima taaaaaakooooo vazda zaebe...
ma kada bi hteo-ne bi mogao taaaakoooo dobro da zaebe...

a ja ne mogu tako...
nikada nisam mogla,znala sam to,a ovim je to i potvrđeno...

suviše mi je potrebno da sam nečija devojčica u telu odrasle, sposobne i samosvesne žene...
da znam da će me paziti UVEK,čak i kada se jogunim,da znam da je uvek tu...
da će me uviti u ćebe i nositi i da će me čuvati od svih nepogoda...
da će mi praviti rođendane i pidžama žurke , da će mi čitati priče, voditi na nova mesta, pomoći mi da osetim mirise,ukuse,predele koje nikada nisam ...

možda u njemu tražim deo father figure...
verovatno je to...
mada može i varijanta stariji brat,deka, i sl. ...

bitno je da ja tražim sigurnost...
onakvu kakvu pružam...

a on... ma šta želeo,hteo,nadao se... i sl.
jednostavno, nije bio sposoban da mi je pruži...


and that is that folks...



No more carefree laughter
Silence ever after
Walking through an empty house, tears in my eyes
Here is where the story ends, this is goodbye

Knowing me, knowing you (ah-haa)
There is nothing we can do
Knowing me, knowing you (ah-haa)
We just have to face it, this time were through
(this time were through, this time were through
This time were through, were really through)
Breaking up is never easy, I know but I have to go
(I have to go this time
I have to go, this time I know)
Knowing me, knowing you
Its the best I can do

Memories (memories), good days (good days), bad days (bad days)
They’ll be (they’ll be), with me (with me) always (always)
In these old familiar rooms children would play
Now there’s only emptiness, nothing to say

Knowing me, knowing you (ah-haa)
There is nothing we can do
Knowing me, knowing you (ah-haa)
We just have to face it, this time were through
(this time were through, this time were through
This time were through, were really through)
Breaking up is never easy, I know but I have to go
(I have to go this time
I have to go, this time I know)
Knowing me, knowing you
Its the best I can do






2 October 2006 01:38 , Objavio glina pod prstima Kategorija posta:

-imaš poštu
-ma važi...

***

-si pogledala poštu?
-e,daj,ne pada mi na pamet,nedeljom pošta ne stiže,a i prošla je ponoć... ne pada mi na pamet da gledam u sanduče...

***

-pogledaj... možda je stigla neka zakasnela pošta :)
-ma daj...

***

-jel treba da ti crtam da siđeš i da pogledaš u sanduče?!
-možda bi neka mapa pomogla?! npr.neka slična onoj koja mi se upravo smeška sa zida?!

***

-si videla legendu?! ima tu novih ulica,trgova, BULEVARA... :)
- mhmmmm...

-----------------------------------------------------------------------------------------------

nisam mu rekla da sam sišla još posle prve poruke...


našla sam pismo i neku čestitku/razglednicu...
sve je pisano pre nekog vremena, mada znam da je tada samo započeto, sada je završeno,ali greška je što nastavak nije u present simplu...
nego,kao od tog nekog datuma...tjah...

tada bi to sve imalo svoj pravi šmek i značaj...
sada... posle svega... kao ukus oporog vina...
nije to TO...

a sa samo malo,malo,najmanje truda, moglo je biti...

i bila je tu mapa Beograda, sa označenim našim mestima i putevima kojima smo šetali...


tjah...

wrong time...






Ja za ljubav necu moliti
Vise se necu za tebe boriti,
Jer ti me nisi znao razumjeti
I ne bi mogao za mene umrijeti.