Večeras sam se iznova podsjetio šta znači sreća. Neću da je diram... Neka prebiva u mislima i srcu barem do novog dana.
Večeras neću da sviram gitaru - šteta je kvariti još jedan najbolji koncert na kom sam ikada bio (a bila su svega dva takva), dvočasovnu autobiografiju sopstvene mašte još jednom savršeno oslikanu kroz pet ili šest gitara Džoa Satrijanija i njegov beskrajni talenat. Definicija čiste umjetnosti, jedine koje ljude čini istinski srećnim - to je bio večerašnji koncert, a siguran sam da takvu umjetnost ne može da stvara osoba koja nije čistog srca i otvorenog duha, jer jedino takva može da nastupi kao neposredni medijum koji lične snove pretače u fantazije nas običnih smrtnika koji imamo i sreću i zadovoljstvo da uživamo u tom nevjerovatnom doživljaju kroz koji prevazilazimo i prostor i vrijeme, pa čak i ograničenja sopstvenih osjećanja i misli.
Večeras sam se iznova podsjetio šta znači sreća. Neću da je diram... Neka prebiva u mislima i srcu barem do novog dana.
Večeras sam se iznova podsjetio šta znači sreća. Neću da je diram... Neka prebiva u mislima i srcu barem do novog dana.