Plan
- Mama, nacrtaj mi kuću, veliku, sa puno soba i sa nameštajem u njima…
/crtam… zgradu kroz čije se prozore spolja vidi nameštaj… terase sa cvećem… žaluzine… i to traje…/
- Mama, pa nisam mislio da se kuća vidi spolja nego iznutra!
- Ali nisi mi to rekao, Nešo…
- Za to treba da napraviš mušemu - kaže ozbiljno Neša.
- Šta je mušema?
- To je kad prvo napraviš plan.
- Misliš - šema?
- Pa da.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 12 ) | Pošalji komentar
Neša i ja u butiku. Probam sako od buklea, prskane sivo bele boje.
- Kako ti se dopada, Nešo?
- Neeeeeee, mama!!! Izgledaš kao televizor sa smetnjama!!!!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 7 ) | Pošalji komentar
- Mama, može li novčić da pluta?
- Ne, sine, ne može, zato što je teži od vode - dobro je da nisam pomenula i specifičnu težinu
- Može, mama, znaš kako? Ako uzmeš čekić, istanjiš novčić i od njega napraviš čamac.
Nije mi jasno zašto se povremeno, u razgovoru sa njim, osećam kao Paja Patak.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 13 ) | Pošalji komentar
Neša je dobio rolere od Deda Mraza.
- Mama, nikad nisam bio ovako srećan!!!
- :))))
- A kako je Deda Mraz znao šta ja želim?
- Ne znam… Zar mu nisi pisao pismo?
- Maamaa! Ti si tu umešala prste, priznaj!
- ?
- Ti si mu javila šta da mi donese!!!
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 6 ) | Pošalji komentar
Žena na ulici me pita kako da dođe do biohemijske laboratorije.
- Mama, kakva je to laboratorija?
- Biohemijska.
- Šta to znači?
- Znači da proučava hemijske procese u živim ćelijama. I biologija i hemija.
- E, to ću da radim kad porastem!
- Stvarno? Zašto?
- Hoću da ukrstim šišmiša i šargarepu.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 14 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar

- Nešo, za nedelju dana kod mene na posao dolazi Deda Mraz...- A da li će mi doneti ono što sam mu tražio? Rolere?- Ne znam, sine. Videćemo...- E pa neću tako!!!! Ako mi ne bude doneo rolere, neću više nikad da dođem tamo kad on bude dolazio!!!!- A imaš li neku rezervnu varijantu? Šta ako ne bude bilo rolera na skladištu?- Nemam!!! Hoću samo rolere!!!!- Znači, ako nema rolera, da ti donese praznu kesu? Uostalom, zar se nismo dogovorili da ti ja kupim rolere za rođendan?- Pa šta?!! Hoću da imam dva para rolera!!!- Biće ti mnogo! Da se dogovorimo ovako: ako ti on donese rolere, ja ti ih neću kupiti. A ako ne donese, kupiću ti ja za rođendan?- Dobro... Onda on može da mi donese nekog transformersa sad...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 16 ) | Pošalji komentar
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
- Ko je ovo u sredini?
- Ja, ja sam najveći.
- A ovo levo?
- To si ti, tata.
- Aaaa - ovo desno je mama?
- Ne, to je moj brat.
- Pa gde ti je majka?
- Nisam mogao da je nacrtam, bila je na poslu tada...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 9 ) | Pošalji komentar
Neša se već mesecima bori sa prehladama, infekcijama, upalama...
- Pokazaću ti jednu novu igru, Nešo.
- Koju?
- Pre nego što zaspiš, uloviš onaj trenutak između sna i jave i kažeš sebi: "Ja sam zdrav".
- I šta onda?
- Ako uhvatiš pravi trenutak, bićeš zdrav. Hoćeš da probaš?
- Važi!
Sutradan.
- Jesi li rekao sebi da si zdrav?
- Nisam, ne mogu da pričam dok spavam.
Dva dana posle.
- Jesi li rekao sebi...
- Nisam, zaboravio sam!
Tri dana...
- Jesi li...
- Nisam!
- Pa Nešo!
- Zašto bih to govorio kad sam već zdrav?
Sve infekcije su se povukle, kijavica je prestala, čak više i ne kašlje. Čik neka mi neko kaže da (auto)sugestija nije delotvorna.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
- Mama, pa on je mekan!!! - uzviknu Neša kad ga je pritisnuo i na jastuku ostavio otisak ruke.
- Da, on se prilagođava.
- Kako to funkcioniše? Da li unutra ima čip koji reguliše meKaniku jastuka?

Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar
- Sedi mama. Hoću da iskoristim vreme dok jedem za ozbiljan razgovor sa tobom. (mali biznismen dvostruko koristi vreme. Hmmm, od koga li je to naučio.... Mama je poslušno sela, takva intonacija se ne zanemaruje)- Kad ja budem imao sina, on će biti tvoj unuk, je l' tako?- Da, sine.- A ako budem imao ćerku, ona će biti tvoja unuka?- Tako je.- Više bih voleo da to bude devojčica...- Zašto?- Devojčice su mirnije i poslušnije. One uvek sve pojedu, ne trče, ne viču, ne skaču i ne tuku se. Biće mi lakše sa devojčicom.- ...- A osim toga, one uvek imaju prednost, puštaju ih prve da uđu, da izađu, da se presvuku. I njoj će biti lakše...- ...- Odlučeno je, mama – imaćeš unuku.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 13 ) | Pošalji komentar
- Kakav je bio crtani, Nešo?
- Odličan, samo malo tužan…
- ???
- Četiri puta sam se raspao od tuge…
- Kako to?
- Tako, kad je nešto tužno, raspadnem se na sitne deliće. A kad prođe, ponovo se sastavim, red po red, kao lego kocke. Na sastavima se prvo vide linije, a onda nestanu i ponovo sam ceo…
- Hoćeš li me naučiti da se i ja tako lako sastavljam?
- Ne, to ću pokazati samo drugarima u vrtiću.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar
- Mama, popio sam previše vode i sad me boli stomak.- Moraš da naučiš da u svemu imaš meru, sine. Ništa što je preterano ne valja.- Ali ja ne znam kad mi je dosta, mama.- Znaš, sine, samo treba da slušaš sebe.- Misliš, mog duha?- Pa, možda je to isto...- Ali meni duh kaže da igrica nikad nije dosta.- Ne, to ti ne verujem. On ti nikad ne bi rekao nešto što je za tebe loše.- U stvari, malo pre sam te slagao, mama.- ?- Ja zapravo ne razumem mog duha.- Zašto?- Zato što on priča kineski.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 9 ) | Pošalji komentar
- Mama, ako želiš da stvoriš sliku u glavi, treba da zažmuriš i da misliš. Meni je to teško.
- Zašto?
- Zato što tada moram da prestanem da pričam...
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 14 ) | Pošalji komentar
Neša je ranije često sanjao ružne snove i budio se prestravljen, plačući. Sada više ne. Kaže – čuva ga njegov duh. On je ovde, kaže pokazujući negde između srca i želuca.
- Mama, ko tebe čuva?
- Entitet. (ni jedna religija me nije privukla, iako sam u pojedinim periodima imala potrebu za verovanjem; tako sam, u želji da sama spoznam ono što spoznati mogu, otkrila način da komuniciram sa nečim što sam nazvala Entitet; O.K., nije to baš prava komunikacija, više je priliv energije, oslobađanje od dela tereta sa ramena i iznenadni pozitivni pogled na sve(t); komunikacija se događa uglavnom ujutro, pri odlasku na posao, dok stojim u prepunom autobusu)
- Gde je on?
- Gore.
- Ne mama, on je u tebi. (potpuno siguran)
Još uvek učim ... a najbolje je učiti od dece, ona znaju.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 7 ) | Pošalji komentar
- Mama, juče sam u vrtiću bio dobrica! - hvali se Neša jutros na putu do vrtića.
- :)
- I sve zadatke sam uradio!!!
- :)))))
- Ja imam jednu tajnu, ali to neću da kažem Sonji (vaspitačici). Reći ću samo tebi. - vuče me da se sagnem da bi mi šapnuo.
- ?
- Ja imam DOSTA talenta i VEOMA dobro pamćenje.
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 12 ) | Pošalji komentar
