Senka moja wechna pratilja Druzhbenitza koja me proganja Podsetjajutji me da sam sama Uz tzrne leptire i kisxne oluje Ruke mi se ka nebu uzdizxu A suze ka zemlji padaju Kao dokaz da smo jedno Ona i ja placxemo zajedno
Trcxim i nestajem Skriwam se medju tudje senke i poljuptze Lutam kroz tunele i prolaze Dok xladnotja prazne sobe me zowe Utapam se u zidowe Puste,bele popud moje haljine Koja kao da skriwa moje iluzije A ludilo me prozxdire
Kao leptira na powetartzu Mene oluja nosi Prepusxtam se njenoj milosti I padam u kowitlatz ocxaja, Samotje,tuge,beznadja, Poqsxawam da pobegnem Al` samo se wrtim Na kraju prepusxtam I padam u zagrljaj smrti.
|