20.8.2013
---> Džoni i "njegova" buva

    Džoni je pas koji je u svojim dobrim ,srednjim  godinama, nije posebno lep ni ružan,a po nekima je čak i simpatičan. Na njegovoj njušci su primetne belo-srebrne dlake ali iako i dalje u punoj snazi prilično je miran i posušan. Proda se lako za neku sitnicu i za mali znak pažnje, pa makar to bilo i obično češkanje. Leti "hvata" sigurnu debelu ladovinu ,a zimi, nezainteresovan za snežne čarolije, retko da izlazi iz udobne kućice...

   Vodi dosta bezbrižan skoro pa urban život s obzirom da se njegovo dvorište nalazi na obodu velikog grada. Nekada ga je tupi udaljeni eho, izmešani zvuci saobraćaja i graje svetine koja se tamo sjatila i svetla koja od njega stižu magično privlačio,a danas ga plaše i rado bi ih se klonio.

   Od pre nekog vremena Džoni ima problem,odnosno  nezvanog gosta, koji ne samo što redovo ostaje na spavanju u psećem krznu nego i bezobrazno ujeda.U stvari tih gostiju ima više, ali i posle svih tretmana kojima ga izlaže gazda uvek jedna buva ostane ,pritaji se i nakon nekoliko dana ponovo napada...Promenio je i kućicu i nekoliko prostirki ,pa bio i na više mesta po dvorištu, ništa nije vredelo ,buva je bila i ostala tu da mu zagorčava ionako već pravi pseći život. 

   Onda je odnekle iz inostranstva Džonijev gazda nabavio stvarno moćno sredstvo protiv insekata koje je dalo i rezultate. Jedini problem je bio taj što je imalo odvratan i za Džonijev nos potpuno neprihvatljiv miris i što ga je trebalo koristiti stalno.Uplašivši se da će zauvek morati da udiše i miriše taj užas ,Džoni se temeljno uvaljao u prašinu, protresao višak sa sebe i dao se u potragu za buvom kao za nestašnom decom. Naravno da je ubrzo našao i od tada se tek po malo promeškolji, a retko i počeše...Izgleda da je i buva shvatila njegov napor ,pa ne grize onoliko jako. Gazda je bio zadovoljan učinkom hemije i ubrzo je prestao da je koristi.

   Džoni i dalje ,iako nije neki rasni ker, uživa u svom dvorištu čiji mir ponekad uznemiri daleka škripa kočnica  u društvu samo njegove buve kao vernog cimera i ne samo njegove pseće sudbine od koje se beži daleko ali pobeći se ne može. 

  

Objavio DŽONI POSMATRAČ u 12:16 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]