UDARAC
19.9.2008

 

Trčala je, znala je da ne može stići na vreme. Kasnila je čitavih pola sata. Polako je otvorila vrata.

Udarac u lice ju je skoro oborio na pod.

-Gde si do sada?

Sledeći udarac ju je pogodio u rame, jer se brzo izmakla videći njegovo razbešnjeno lice. To ga je još više raspalilo, udarac jedan za drugim pogadjali su je, dok nije pala na pod. Nastavio je da je udara levom nogom, krv ju je oblila. 

Telo više nije osećalo, otupilo je, kao bokserski džak, primalo je udarce svaki put se stegnuvši.

Bolele su njegove reči, njegove optužbe, izmišljotine koje joj je bacao u lice. Činilo joj se da je to neki put istina. Ona nije dobra žena, sigurno nije. Da je onakva, kakva treba da bude, ne bi u njemu uvek raspalila ono najgore, ne, ona je kriva za sve.

Sledeći udarac je dočekala nespremna i utonula je u spas mraka.

 

19.9.008

Objavio Dolores u 08:43 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (17) | Pošalji komentar