Mene sećanja bole.
Za njih nemam vremena,
za sećanja
sam davno umrla.
Mrak sakriva tišinu,
očima namiče
paučinu.
U bljesku stvaram.
Pa šta
ako u tome
i izgaram!
A mene hvata groznica! Još 29 dana! Uzbuđenje je uhvatilo zamah. I zato što ova godina za toliko izmiče, i zato što me hvata kupoholičarska groznica, i zato što jedva čekam da okitim jelku! Ljudi se raduju Božiću, nekim svojim intimnim svetkovinama, a ja kao dete skakućem zbog Nove godine! Naučilo to od malih nogu da se raduje, da uživa, da deli, da dobija.. I da se ukrašava! K'o novogodišnje drvce!