
Ona pozira.
Ona je nesvesna svog umiljavanja.
Prede, ili frkće,
jer drugo ne ume.
I miševe i vrapce proglašava za prijatelje,
sita bez truda.
Može joj se
jer sada nekome pripada.
A da li je srećna?
Saznaću,
ako me ne pojede.
Oči joj govore bljeskom dok krije rep..
I vara kao sve mačke,
jer jednog će dana odlutati
ta čudna zverka
verući se uz stablo
do nekog
gnezda
čija će jaja
u slast polupati,
ili za klupčetom
kojim će se zaigrati..
Zašto ljudi vole mačke?
I nemojte mi o ostalim kućnim ljubimcima,
o opravdanosti.. sve ja to znam.
Zanima me zašto
čovek odabere mačku da se baš sa njom razgovara?!





