Blog? Zanimljiva rijec!
Cula sam je ne tako davno prvi put,ali nisam se bas nesto trudila shvatiti joj smisao i znacenje.
A onda sam sasvim slucajno naletila na ovaj sajt. I evo me tu sam.
Jos ne shvatam kako sve ovo funkcionise i da li se ja uopste uklapam u sve to.
Cini mi se da bi ovo trebalo biti nesto sasvim licno, ( po svemu sudeci to i jeste! ), ali NESTO SASVIM LICNO po meni podrazumijeva ono nesto duboko i skriveno , sto cuci u nama, sto potiskujemo u sebi, i ne damo da se pokaze u svojoj pravoj velicini i obliku, iz razloga samo nama znanim...To je obicno MRACNI DIO NAS, TAMNA STRANA SRCA, nesto sto ne pokazujemo drugima ( u velikoj mjeri) , iz straha kako bi nas drugi shvatili ( da li bi uopste?) , da li bi nas posmatrali kao mala, hladna, cudovista s podsmijehom u uglovima usama ,koji sa nekim prezirom posmatraju stvari oko sebe, i ljude, i njihove maske , ili iz straha ,kad se javi ono ljudsko,covjecansko u nama,da bi smo mogli nekoga povrijediti...
Al ima trenutaka kad maske padaju...
Kad postajemo oni pravi mi, nepatvoreni...
Kad izmili onaj mali djavo iz nas...
Oni sto nam sto stoji na ramenu i sapuce zloceste misli...
I mi ga pustimo da vlada...
To je obicno nocu...andjeli spavaju tad, ususkani u umoru svakodnevnice, utopljeni u alkoholu , cigarama, strasti , pozudi, zelji, u grijehovima...
Tada pustamo ovu zvijer iz nas da se izdivlja,da se nahrani, da bi sutra opet mogli da funkcionisimo kao normalni ljudi, cineci dobro i ne povrijedjujuci nikoga...
Ovde cu da pustam sve svoje zloceste misli, one koje bi mogle nanijeti zlo, mozda povrijediti kad bi bile izgovorene naglas...
Mnogima se nece svidjeti te prljavstine iz moje glave ( preporucujem da i ne citaju uopste! ), mnogi ce pomisliti "Kakav je ovo freak?!", neki ce se dosadjivati, a nekima ce biti zabavno...
Al dosta mi je ljudi koji me posmatraju KAO POTPUNO NORMALNU OSOBU, racionalnu prije svega, koja uvijek nadje nacin da izbalanisira dobro i lose u sebi... koja zna kako da zadovolji i andjela i djavola u sebi na pravi nacin...koja umije pronadje prave rijeci i razmislja objektivno...
E ovde bas necu da razmisljam objektivno, bicu potpuno subjektivna,i briga me ,jer to ovde nema koga da zaboli...
I odoh sad da zujim po gradu i pijem kaficu sa normalni ljudima, kao sto sam ja, a svoje sasave misli ostavljam vama, dok se ponovo ne vratim...
))