Savetovalište Za Bebe

Spavanje je jedna od osnovnih bioloških potreba. Kvaliteta spavanja utječe i na naše ponašanje, raspoloženje, zdravlje, na našu sposobnost za donošenje odluka, na naše prehrambene i druge navike.
Dobrim snom možemo unaprijediti kvalitetu života, međutim spavamo li loše, to je svakako signal koji nam šalje organizam i govori nam da je potrebno obratiti pozornost!
Većina ljudi suočava se s problemima sa spavanjem
Istraživanja pokazuju da većina ljudi ima probleme sa spavanjem, a gotovo 25% ljudi često iskusi dnevnu pospanost koja ih ometa u poslu i ostalim aktivnostima. Ako su pak problemi sa spavanjem dugotrajni, oni mogu dovesti do slabljenja imuniteta, čestih infekcija, nervoze i depresije, teških glavobolja, bolova u mišićima, visokog krvnog tlaka, dijabetesa pa i srčanog udara. Važnost kvalitetnog i zdravog sna na žalost nikad nije dovoljno naglašena, a svi oni koji ignoriraju problem nedovoljnog ili lošeg sna, na taj se način izlažu znatnom psihičkom i fizičkom naporu te riskiraju svoje zdravlje.
Najčešće stradava kralježnica
KralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je osovina cijeloga tijela, izložena lošim učincima gravitacije tijekom dana te je spavanje je za nju nužna stanka i odmor. Ako joj se omogući prirodan položaj u kojem će zadržati prirodnu zakrivljenost, kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. odmara, dok podloge koje narušavaju prirodnu zakrivljenost nisu zdrave za spavanje. Povrh toga, i vratna kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. trpi brojna opterećenja, a pridodamo li i neizbježne fiziološke procese starenja, moguće je da degenerativne promjene nastanu vrlo rano. Stanje vratne kralježnice uvelike ovisi o tome kako se i koliko krećemo, sjedimo ili spavamo. Pri različitim dnevnim aktivnostima, npr. svakodnevnom sjedenju u uredu, vratni kralješci dolaze u nepravilan položaj što opterećuje mišiće, pa postaju napeti i bolni.
Kvalitetni anatomski madraci i jastuci ključ su zdravog spavanja
Iako su fizički individualni, jastuk i madrac su ergonomski neodvojivi dijelovi modernoga krevetnog sustava. Samo u zajedničkom djelovanju jastuka i madraca, možemo dobiti optimalno opterećenje tijela spavača na površini kreveta u svim točkama, tako da je tijelo opušteno, a kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. poduprta u pravilan položaj. Nepravilnim odabirom madraca i jastuka, ili spavanjem na madracu kojeg je načelo vrijeme, možemo prouzročiti ozbiljnu štetu svome organizmu, kako s higijenskog - zbog zadržavanja vlage, grinja i plijesni - tako i s ortopedskog aspekta - jer kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je pod stalnim opterećenjem, javljaju se bolovi, ukočenost i razdražljivost zbog nedovoljnog odmora.
Bauerfeind proizvodi - garancija dobrog sna
Tvrtka Bauerfeind u svojem asortimanu nudi Ideal jastuke i madrace proizvedene od prirodne termosenzibilne memorijske pjene. Ideal se adaptira prema temperaturi tijela nježno konturirajući u formu našeg otiska i jamči anatomski ispravan položaj pri spavanju. Rasterećuje pritisak na svim uporišnim točkama našeg tijela i omogućuje maksimalnu mikrocirkulaciju cijelog organizma i optok limfe uz ravnomjerno rasterećenje s pritiskom manjim od 32 mm/Hg (antidekubitalno svojstvo). Ideal anatomski proizvodi sastoje se od ekološki prihvatljivih materijala, posjeduju CE i ISO certifikate koji dokazuju antibakterijsko svojstvo, nisu zapaljivi i ne apsorbiraju teške metale. Air-cell zračno-stanična struktura omogućuje materijalu da diše, osigurava prozračnost i idealnu mikroklimu tijekom sna.
Izvor:centar-zdravlja.net

Postavlja se pitanje kako možemo iskoristiti navedene spoznaje u svakodnevnome životu. Najvažniju ulogu pritom ima imaginacija ili predočavanje. Moć imaginacije davno su zapazili mnogi ljudi iako nisu mogli objasniti njeno djelovanje. Kako djeluje imaginacija?
Već smo istakli da se ljudi ponašaju u skladu s onime što smatraju stvarnošću, a ne prema onome što stvarnost doista jest. To se najbolje očituje u slučaju hipnoze. Kažete li hipnotiziranom čovjeku da se nalazi na ulici slabo obučen, da pada snijeg i da je jako hladno, on će se početi tresti i cvokotati. No, on se neće samo ponašati kao da mu je hladno, njegovo će tijelo reagirati kao da se zaista nalazi na hladnoći. Potraje li to duže pojavit će se i ozebline.

Vjerojatno je svaki čitatelj - laik, koji je prisustvovao hipnotiziranju, bio fasciniran. Oni skeptičniji često misle da se radi o triku ili prevari. U biti, sve je vrlo jednostavno.

Naše tijelo ne razlikuje zamišljeno iskustvo od stvarnoga. Zamislimo li i vjerujemo li da smo na hladnoći, tijelo će reagirati kao da doista jest hladno.

Dakle, imamo li nerealnu sliku sebe i sliku svijeta u koju vjerujemo i naše će reakcije biti neprimjerene realnosti. Ali, uspijemo li promijeniti sliku sebe i sliku svijeta, te steći novu, realniju sliku i vjerovati u nju, i naše reakcije će se promijeniti. Ako vjerujemo u uspjeh, naše nesvjesne reakcije dovest će nas do uspjeha. Ako vjerujemo u neuspjeh, naše reakcije dovest će nas do neuspjeha. O uporabi imaginacije možete pročitati više u sljedećem poglavlju.
Vježba - Ja u budućnosti

Sjedite, zatvorite oči i opustite se. Zamislite sebe u nekom budućem vremenu. To može biti za nekoliko dana, tjedana, ali i godinu, dvije ili pet. Ovisi o cilju koji ste zamislili. Učinite to na način koji vam najviše odgovara. Neki ljudi to čine tako da zamišljaju sebe na filmskom ili televizijskom ekranu. Bitno je da slika bude što detaljnija i jasnija, što je više moguće nalik stvarnosti. Zapazite boje, zvukove, druge ljude na slici, sitne detalje. Slika može biti statična kao fotografija, ali i dinamična poput filma. Vidite sebe kako ste postigli željeni cilj i osjetite zadovoljstvo zbog toga. Osjetite ponos i trijumf. Nemojte sebi postavljati nikakva ograničenja. Važno je jedino da jasno i detaljno vidite sebe i osjetite zadovoljstvo zbog uspjeha.
Zanimljivost - Kako poboljšati slobodna bacanja?

Američki časopis "Research Quarterly" izvijestio je o jednom eksperimentu u kojem se ispitivao utjecaj vježbi predočavanja na vještinu slobodnih bacanja u košarci. Studenti koji su sudjelovali u eksperimentu bili su podijeljeni u tri skupine.

Prva skupina je doista vježbala slobodna bacanja jednom dnevno tijekom dvadeset dana. Uspješnost slobodnih bacanja testirana je na početku i na kraju tog razdoblja.

Druga skupina nije vježbala, a njihova je uspješnost također provjeravana na početku i kraju razdoblja od dvadeset dana.

U trećoj skupini studenti su dvadeset dana svaki dan po dvadeset minuta zamišljali kako izvode slobodna bacanja. Kad bi u mislima pogriješili zamišljali su kako ispravljaju svoju pogrešku. I njihova uspješnost testirana je na početku i na kraju razdoblja.

Rezultati su bili sljedeći:

* Skupina koja je zaista vježbala izvođenje slobodnih bacanja, poboljšala je rezultat za 24%.
* Skupina koja nije ništa radila, nije pokazala nikakav napredak.
* Skupina koja je samo zamišljala da izvodi slobodna bacanja, pokazala je napredak od 23%.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:
Izvor:centar-zdravlja.net/

Ovo oboljenje nastaje za vreme epidemija.Ispoljava veliku osetljivost na dejstvo infektivnih noksi ali koštani oklop i opne kojim je obavijeno tkivo mozga predstavljaju siugurnu barijeru prodora klica.Veliku ulogu ima takozvana hematoencefalna barijera, koju čine opne nervnih ćelija, neuroglija i endotel kapilara.
Klinička slika: ovaj encefalit protiče kroz tri stadijuma:
-prodromalni stadijum gde dominiraju simptomi infektivnog oboljenja, visoka temperatura, groznica, simptomi gripa, poremećaj svesti.Ponekad početak liči na apopleksiju sa epileptičkim napadima ili je postepen bez skoka temperature.Akutni stadijum pruža sliku somnolentno-oftalmoplegičnog odnosno okulo-letargičnog encefalita.Osim glavobolje i povraćanje u ovom stadijumu dominira poremećaj sna i paralize mišića pokretača očnih jabučica.Karakteristična je inverzija sna, gde bolesnik preko dana pospan-somnolentan a u toku noći budan i uznemiren.Očni bulbus manifestuje se strabizmom, vidjenjem dvostrukih slika-diplopije.Hiperkinetički oblik karakteriše se prisilnim nevoljnim pokretima koji ne prestaju ni u snu (npr.štucanje zbog trzanja dijafragme).Bulbarni oblik karakteriše se paralizom gutanja i artikulacije meningitički simptomima nadražaja moždanica (kao što je povraćanje, kočenje vrata).
Bolesnik je bez spontanih pokreta i inicijative reducirane mimike.Psihički simptomi podsećaju na akutne duševne poremećaje tipa delirijuma,(svest bolesnika je pomućena i reducirana).
-hronični stadijum je poznat kao postencefalitički Parkinsonizam, koji je nastavak akutnog stadijuma ili nastaje po prestanku akutnog oblika.Uz pojačani mišićni tonus tipa rigora javlja se redukcija svih voljnih pokreta, tremor ruku u obliku brojanja novca, zatim tremor nogu kao okretanje pedala, nekad potpuna nepokretnost.Osim rigora, hipokinezije, hipomimije sitnim pisanjem i paradoksalnim kretanjem pod dejstvom emocionalnih ili nekih drugih draži odjednom počinje da trči i ne može da se zaustavi.Nemotivisana veselost-euforija i reakcije psihomotornog uzbudjenja,promene ličnosti sa redukcijom etičkih kriterijuma, i sa neurasteničnim smetnjama.
Terapija je simptomatska, sedativni lekovi, analgetici.Zbog mogućnosti plućnih i srčanih komplikacija daju se antibiotici i kardiotonici.kasnije dolazi u obzir rahabilitacija i psihoterapija, posledice su moguće encefalitis epidemika ostavlja trag za sobom kao slepilo, gluvoća, afazija, hidrocefalus,motorna oduzetost ekstremiteta,gubitak intelektualnih kapaciteta, Parkinsonizam, pseudoneurastenija, epilepsija.
Izvor:Beba

Svetlosna terapija je metod koji se primenjuje u estetskoj i medicinskoj kozmetici. Upotreba svetlosnih zraka u terapeutske svrhe datira iz drevnih vremena. Još pre nekoliko milenijuma su ljudi shvatali da postoji prirodna, jaka i neposredna veza između svetlosti i bioloških procesa u organizmima živih bića. U starom Egiptu, sunčeva svetlost je korišćena u medicinske svrhe, dok je nešto kasnije, u antičkoj Grčkoj, Hipokrat opisao uticaj sunčevih zraka u lečenju nekih organskih poremećaja i bolesti, metod poznat kao helioterapija.
Svetlost, i to na tačno određenim talasnim dužinama svetlosnog spektra, pozitivno utiče na metabolički status tkiva tako što ubrzava energetske procese unutar ćelije i stimuliše njenu regeneraciju. Energetski status svake ćelije prvenstveno zavisi od prisustva hemijskog jedinjenja, najvažnijeg energetskog rezervoara, adenozin-tri-fosfata (ATP). Brojna naučna istraživanja u oblasti svetlosne terapije su pokazala da svetlost stimuliše proizvodnju ATP-a unutar ćelije i poboljšava lokalnu cirkulaciju, pomažući snabdevanje tkiva hranljivim materijama i eliminaciju štetnih, što dovodi do ubrzane obnove tkiva i njegove revitalizacije. Na ovaj način, svetlost utiče na imunitet kožnog tkiva i stimuliše organizam u borbi protiv raznih oblika inflamatornih (zapaljenskih) reakcija kože.
Primena u medicini
Primena svetlosne terapije podrazumeva postojanje veštačkog izvora svetlosti koji emituje zrake vidljivog ili nevidljivog spektra (ultra-ljubičasta (UV) i infra-crvena svetlost (IR)). Ovako izolovani, svetlosni zraci prodiru kroz kožu u tkivo, na koje utiču na različite načine, zavisno od same talasne dužine. Upravo izborom odgovarajuće talasne dužine, u koži se izazivaju samo željeni efekti. 
U okviru svetlosne terapije postoji i primena boja. Svaka boja poseduje određeni stimulans. Boje koje se koriste u svetlosnoj terapiji u sauni su plava, crvena, žuta i zelena. Plava boja ima hladnu svetlost, smirujuću i opuštajuću, idealnu za sanjarenje i nalaženja sebe samog. Crvena svetlost podstiče na uzbuđenje, snagu i prijatan osećaj zraka koji donose toplotu. Ona daje životnu snagu, aktivira životni duh i prijatno prenosi toplotu. Žuta boja podseća nasunčane zrake koji donose svežinu, veselje i oduševljenje. Ona zna da probudi, i da rastera mračne misli i da pruži opuštanje i neku slobodu tela. Zelena boja nas približava prirodi, daje nam osećaj svežeg šumskog vazduha. Ona opušta živce, idealna boja za opuštanje i namenjena je za odmor i isklju isključenja od svega. Skida sve okove savremene civilizacije
Svetlosna terapija se primenjuje u tretmanu kožnih oboljenja, kao što su lupus vulgaris , psorijaza, akne, ožiljci i dr.
Izvor:bolesno dete

Neposredno pre rodjenja vrednosti eritrocita i hemoglobina su visoke, jer je stvaranje u retikulo-endotelijalnom sistemu (jetra, slezina), veće nego u koštanoj srži.Posle rodjenja i kod zdravog novorodjenčeta broj eritrocita i količina hemoglobina opadaju.To opadanja je kod nedonoščeta naročito izraženo, a vraćanje na normalne vrednosti veoma je sporo jer je koštana srž nezrela da potpuno preuzme funkciju hematopoeze.Drugi činilac u nastajanju anemija je brzo iscrpljenje rezervi gvoždja, koje su donete iz antenatalnog perioda (od majke), a nedonošče ga kasnije nedovoljno unosi.Vek eritrocita od normalnih 100 dana smanjuje se na manje od 80 dana.Sve su to činioci koji utiču na pojavu anemije kod nedonoščeta za ponovo normalizovanje krvne slike potrebno je oko 4 meseca.Transfuzije krvi imaju veoma dobro dejstvo.
Jetra kod nedonoščeta se po rodjenju znatno menja.Prestaje njena hematopoetska aktivnost, a jače se izražavaju druge funkcije, kao npr.stvaranje žuči.U celini nezrelost jetre je u centru pažnje izvesnih pojava, kao što su:produženi fiziološki ikterus, koji može da traje 10-15 dana sa jako povećanim bilirubinom u krvi i oštećenjem organa.Sinteza protrombina u jetri je usporena pa su znaci hemoragične bolesti i krvarenja jače izraženi.Najjači postotak anemije se nadju kod dece sa vrlo malom težinom pri porodu ispod 1500 g.Vrlo važna i individualna dispozicija.Dvojci imaju istu sklonost anemiji, iako nisu rodjeni prevremena.Zbog insuficijencije koštane moždine i nedovoljne zalihe gvoždja nedonoščad je do dobi od 2-3 godine mnogo hemolabilnija nego donošena deca.
Izvor:Savetovaliste

Osteopetroza je nasledno oboljenje usled insuficijencije osteoklasta.Zbog manjka aktivnosti osteoklasta poremećen je proces remodeliranja kostiju  i perzistira primarno kalcifikovan hrskavičavi matriks.Spada u nasledne bolesti.
Klinička slika: kosti su jako guste, sklerotične i krhke ( lome se pri najmanjoj traumi).Sužen je medularni prostor.Postoji dva tipa oboljenja: benigni autosomni dominantni koji se manifestuje čestim frakturama u detinjstvu a kasnije sa hematološkim komplikacijama i slabim napredovanjem deteta.Slabo razvijena koštana srž koji je i uzrok pancitopenije (smanjen broj krvnih ćelija), i hepatosplenomegalija.Atrofija nerava, gluvoća, slepilo a moguće je i hidrocefalus.Nekad postoji i kalcifikacija mekih tkiva.
Dijagnoza:RTG snimak pokazuje na proširenje i povećanu gustinu kostiju kao i na guste trabekule.
Lečenje:Kod nekih bolesnika daju se kortikosteroidnu terapiju, popravljaju anemiju i trombocitopeniju.Uglavnom terapija se svodi na simptomatsko lečenje.
IzvorBeba

Okultna spina bifida je skriven oblik spine bifide  (SB),  koji označava rascep kičmenog stuba, zbog čega nastaje nepotpuno zatvaranje kičmene moždine.Spada medju defekte neuralne cevi.Kod poremećaja  okultna spina bifida retko prouzrokuje simptome.Naslednog je karaktera, spoljašnji faktori, manjak folne kiseline, žene koje su rodile dete sa defektom neuralne cevi.

Klinička slika:ova vrsta anomalija pokazuje znakove defekta sa pojačanom dlakavosti iznad tog mesta, nakupljanje masnog tkiva, proširenje kapilara.Koštani defekt se nalazi na slabinskom ili lumbalnom delu kičme (L4-S1).Poremećaj je blag i retko daje simptome.Mnogi ljudi i ne znaju za ovaj defekt.Kasnije u životu mogu imati razni poremećaj kao što je :
Priraslica ili smetnje pri mokrenju, defekaciji, oštećenja nervnih korenova, motorike i senzibiliteta.
Dijagnoza; se postavlja na osnovu RTG snimak kičmene i lumbalne regije, mijelografije, elektromiografije, CT, NMR.
Lečenje:okultna spina bifida ne zahteva lečenja.U slučaju da ipak postoji neurološki ispadi potrebno je operativno-neurohirurško lečenje, koji obuhvata laminektomiju i presecanje tvrde membrane, čime se oslobadja korenovi nerava i kičmena moždina.
Izvor:Beba

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), više od 600 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od alergijskog rinitisa. Više od 40 % oboljelih su djeca. Prema ARIA (od eng. Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) smjernicama, prevalencijaBroj slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom razdoblju. alergijskog rinitisa u zemljama EU-e trenutno iznosi oko 25 %, pri čemu se u svim dobnim skupinama bilježi trend njezina rasta te će, ukoliko se ovakav trend nastavi, 2020. godine jedno od dvoje djece bolovati od rinitisa!

Iako se radi o bolesti koja ne ugrožava život, alergijski rinitisDifuzna upala nosne sluznice. značajno utječe na kvalitetu života izazivajući brojne simptome koji uz njega nisu izravno vezani: umor, agitiranost, nesanicu, nagluhost, nervozu, mučninu i osjećaj tuge koji može prerasti u depresiju.

Utjecaj simptoma alergijskog rinitisa na sve segmente života ocrtava važnost ove bolesti kao javnozdravstvenog problema.

Alergijski rinitisDifuzna upala nosne sluznice. je simptomatska bolest nosa koja nastaje nakon izlaganja alergenima koji pobuđuju IgE-om posredovanu upalu nosne sluznice. Sluznica nosa pogođena alergijskom upalom ne može obavljati svoju osnovnu zadaću "kondicioniranja zraka" - vlaženje, zagrijavanje i pročišćavanje udahnutog zraka.

Simptomi su: iscjedak iz nosa (rinoreja), svrbež u nosu, začepljenost nosa i kihanjeSnažan nagli i nevoljni izdisaj kao posljedica podraživanja nosne sluznice.. Prema raspoloživim epidemiološkim podacima, u 40 - 70% bolesnika javljaju se i očni simptomi (crvenilo i svrbež očiju i suzenje).

Najčešći alergeni (antigeni koji stimuliraju produkciju IgE) su: poleni trava, stabala i korova, plijesni (spore), grinje kućne prašine (Dermatophagoides pteronyssinus i Dermatophagoides farinae), grinje skladišta te alergeni podrijetlom iz žohara, pasa, mačaka, štakora, konja, krava i ptica.

Alergijska reakcija na kućne ljubimce (mačke i pse) nije uzrokovana njihovim krznom i dlakom. Najvažniji alergenTvar koja može proizvesti alergijsku reakciju. u mačaka nastaje u slini. Osušena slina lijepi se na tapete, namještaj i zidove, i stoga ostaje u prostoru čak do 6 mjeseci nakon odstranjenja mačke! U psa alergeni potječu iz sline, mokraće i kože.

Poleni predstavljaju spolne stanice biljaka te stoga u cilju održanja biljne vrste moraju biti preneseni s jedne biljke na drugu. Biljke koje oprašuju kukci produciraju mali broj peludnih zrnaca i rijetko uzrokuju alergiju. Za razliku od njih, biljke koje oprašuje vjetar (trave, stabla, korovi) stvaraju veliku količinu peludnih zrnaca i predstavljaju najčešći uzrok alergijaImunološka reakcija protiv stranih antigena (tvari) prilikom koje dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva.. Većina peludnih zrnaca veličine je 20-30 mikrona te se stoga zaustavljaju u nosnoj sluznici gdje izazivaju simptome.

Poleni trava, stabala i korova imaju izraziti sezonski karakter, a njihova distribucija je regionalna, što znači da rasprostranjenost pojedinih alergena na razini RH također nije ravnomjerna. Stoga postoji posebno izrađen tzv. peludni (alergijski) kalendar za kontinentalnu, odnosno mediteransku Hrvatsku.

Adekvatnim odabirom terapije, u više od 90% pacijenata može se postići dobra kontrola bolesti. Prema ARIA smjernicama, liječenje rinitisa odvija se na četiri razine, ovisno o tipu i težini bolesti.
Izvor:centar-zdravlja.net

Postavlja se pitanje kako možemo iskoristiti navedene spoznaje u svakodnevnome životu. Najvažniju ulogu pritom ima imaginacija ili predočavanje. Moć imaginacije davno su zapazili mnogi ljudi iako nisu mogli objasniti njeno djelovanje. Kako djeluje imaginacija?

Već smo istakli da se ljudi ponašaju u skladu s onime što smatraju stvarnošću, a ne prema onome što stvarnost doista jest. To se najbolje očituje u slučaju hipnoze. Kažete li hipnotiziranom čovjeku da se nalazi na ulici slabo obučen, da pada snijeg i da je jako hladno, on će se početi tresti i cvokotati. No, on se neće samo ponašati kao da mu je hladno, njegovo će tijelo reagirati kao da se zaista nalazi na hladnoći. Potraje li to duže pojavit će se i ozebline.

Vjerojatno je svaki čitatelj - laik, koji je prisustvovao hipnotiziranju, bio fasciniran. Oni skeptičniji često misle da se radi o triku ili prevari. U biti, sve je vrlo jednostavno.

Naše tijelo ne razlikuje zamišljeno iskustvo od stvarnoga. Zamislimo li i vjerujemo li da smo na hladnoći, tijelo će reagirati kao da doista jest hladno.

Dakle, imamo li nerealnu sliku sebe i sliku svijeta u koju vjerujemo i naše će reakcije biti neprimjerene realnosti. Ali, uspijemo li promijeniti sliku sebe i sliku svijeta, te steći novu, realniju sliku i vjerovati u nju, i naše reakcije će se promijeniti. Ako vjerujemo u uspjeh, naše nesvjesne reakcije dovest će nas do uspjeha. Ako vjerujemo u neuspjeh, naše reakcije dovest će nas do neuspjeha. O uporabi imaginacije možete pročitati više u sljedećem poglavlju.
Vježba - Ja u budućnosti

Sjedite, zatvorite oči i opustite se. Zamislite sebe u nekom budućem vremenu. To može biti za nekoliko dana, tjedana, ali i godinu, dvije ili pet. Ovisi o cilju koji ste zamislili. Učinite to na način koji vam najviše odgovara. Neki ljudi to čine tako da zamišljaju sebe na filmskom ili televizijskom ekranu. Bitno je da slika bude što detaljnija i jasnija, što je više moguće nalik stvarnosti. Zapazite boje, zvukove, druge ljude na slici, sitne detalje. Slika može biti statična kao fotografija, ali i dinamična poput filma. Vidite sebe kako ste postigli željeni cilj i osjetite zadovoljstvo zbog toga. Osjetite ponos i trijumf. Nemojte sebi postavljati nikakva ograničenja. Važno je jedino da jasno i detaljno vidite sebe i osjetite zadovoljstvo zbog uspjeha.
Zanimljivost - Kako poboljšati slobodna bacanja?

Američki časopis "Research Quarterly" izvijestio je o jednom eksperimentu u kojem se ispitivao utjecaj vježbi predočavanja na vještinu slobodnih bacanja u košarci. Studenti koji su sudjelovali u eksperimentu bili su podijeljeni u tri skupine.

Prva skupina je doista vježbala slobodna bacanja jednom dnevno tijekom dvadeset dana. Uspješnost slobodnih bacanja testirana je na početku i na kraju tog razdoblja.

Druga skupina nije vježbala, a njihova je uspješnost također provjeravana na početku i kraju razdoblja od dvadeset dana.

U trećoj skupini studenti su dvadeset dana svaki dan po dvadeset minuta zamišljali kako izvode slobodna bacanja. Kad bi u mislima pogriješili zamišljali su kako ispravljaju svoju pogrešku. I njihova uspješnost testirana je na početku i na kraju razdoblja.

Rezultati su bili sljedeći:

* Skupina koja je zaista vježbala izvođenje slobodnih bacanja, poboljšala je rezultat za 24%.
* Skupina koja nije ništa radila, nije pokazala nikakav napredak.
* Skupina koja je samo zamišljala da izvodi slobodna bacanja, pokazala je napredak od 23%.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:
Izvor:centar-zdravlja.net/

Rubeola je blago virusno obolenje,spada u grupu osipnih groznica, koja se odlikuje morbiliformnom ili skarlatiniformnom ospom i povećanjem limfnih žlezda naročito subokcipitalnih. Od rubeole obolevaju i odrasli. Inkubacija traje 2-3 nedelje i prolazi kroz dva stadijuma. Odlikuje se povećanom temperaturom, kijavicom i pojavom enantema.
Osipni stadijum pojavi se kratkotrajnom morbiliformne ili redje skarlatinoformne ospe. Brzo isčezavaju i ne ostavlja hiperpigmentaciju. Osipni stadijum je praćen povećanjem svih limfnih žlezda a naročito subokcipitalnih. Retke su komplikacije, iako se pojave to su: angina, otitis medija, bronopneumonija.
Ono što rubeoli daje posebnu važnost je njena uloga u nastajanju embriopatije. U slučaju ako trudnica oboli u toku prva tri meseca trudnoće, infekcija majke može da dovede do pojave kongenitalnih malformacije. Najpoznatija i najčešća kongenitalna malformacija: amaurosis (slepilo), surditas (gluvoća) kardiovaskularno obolenje, hidrocefalus itd.
Lečenje s obzirom na blag klinički tok bolesti nije potrebna terapija a kod težih slučajeva daje se simptomatsko lečenje. Ostaje trajan imunitet
Izvor:bolesno dete

Epidemični parotitis je blaga virusna sepsa, sporadičnog a ponekad i epidemičnog karaktera. Odlikuje se lokalnim promenama, najčešće na zaušnim žlezdama.
Uzročnik je virus MUMPS, koji se nalazi u pljuvački, krvi a ponekad i u likvoru obolelih.
Ima naročito afinitet za žljzdano tkivo (parotidnu žlezdu, ovarium testis)
Prenosi se kapljičnim infekcijom a može i preko inficiranih predmeta iz bolesnikove okoline.
Inkubacija traje oko tri nedelje. Početak bolesti je postepen, uvećana temperatura, malaksalost, gubitak apetita i glavobolja. Ubrzo se pojavi otok u predelu jedne parotidne žlezde, a kroz nekoliko dana, otok se pojavi na drugoj strani. Bolesnik teže otvara usta, pojavi se bol pri gutanju. Otok je bolan veličina otoka može biti jedva primetan a do jako povećanog. Kada su obuhvaćene i pljuvačne žljezde, lice izgleda kao da je deformisan. Virus parotitisa može da zahvati podviličnu, podjezičnu žljezdu zatim moždanice, ovarijum i gušteraču.
Komplikacije mogu biti sledeće:
- meningitis parotidea,odlikuje se meningialnim znacima.
- orhitis - zapaljenje semenih žlezda, praćen visokom temperaturom, jezom i bolovima u testisima. Testisi su uvećane, bolne. Treba savetovati mirovanje jer ako testisi se ne povlače u prvobitno stanje, (dugo su uvećane, bolne, osetljive ) to stanje može dovesti do steriliteta.
Još jedna od komplikacije je Pankreatitis tj. bol u epigastrijumu, povećana temperatura a u mokraći se nalazi šećer. Ova glikozurija može da bude privremeno ili trajno, praćen poliurijom i polifagijom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze epidemioloških podataka,laboratorijskom analizom,
( krvna slika pokazuje leukocitozu sa limfocitozom ) Vidi se otok parotidne žlezde.
Lečenje je simptomatsko, antipiretici, oblozi.Važna je ishrana bolesnika ( tečna i kašasta).
Na kraju lečenja dodavanjem raznih vitamina.
Izvor:bolesno dete