Savetovalište Za Bebe

Uremija označava skup simptoma i znakova koji nastaje kod teške bubrežne insuficijencije.Izazvana je nagomilavanjem toksičnih supstanci, azotemijom, hipoksijom, infekcijom metaboličkom acidozom.
Klinička slika:javlja se intenzivni svrab kože, zbog taloženja kalcijumovih soli u koži. Zbog toga nastaje ogrebotina usled  češanja.Nastaje produbljeno ubrzano disanje Kussmaulovo disanje, grčevi u mišićima naročito u potkolenicama zbog dehidratacije.Uremija podrazumeva niz metaboličkih i endokrinih funkcija bubrega usled čega dolazi do:povećanje ili smanjenje volumena tečnosti, metabolička acidoza, hipokalcemija, hipo i hipernatrijemija, hipotermija, hiperurikemija, hipertrigliceridemija, proteinska malnutricija, poremećaj u rastu i razvoju, sterilitet, seksualne disfunkcije, amenoreja, gastrointestinalni poremećaji, hepatitis, peritonitis, hematološki poremećaji, uvećana slezina, leukopenija, periferne neuropatije, paralize, koma, miopatija.Bolesnik teško diše ima poremećaj vida, poremećaji organa za varenje, eklamptični napad ili potpuni gubitak svesti.
Dijagnoza:smanjena je koncentracija u plazmi, mnogih polipeptidnih hormona uključujući PTH, insulin, glukagon,  LH,PRL, kao posledica renalne sekretorne ili ekskretorne disfunkcije.
Lečenje:sprovodi se bolničko lečenje,  ali  treba preduzeti sve moguće preventivne mere da ne dodje do uremije.Te mere su sistematsko lečenje oboljenja bubrega, propisan dijetetski režim ishrane i odgovarajuća higijenska mera.
Izvor:Bolesno dete

Akutna vestibularna paraliza (neuronitis nervi vestibularis) je oboljenje nerva vestibularisa, dela osmog živca, najčešće jednostrano.
Uzrok nastanka
Uzrok nastanka bolesti je nejasan. Povezuje se za poremećaj mikrocirkulacije zbog infekcije, autoimunih poremećaja i metaboličkih poremećaja. Smatra se da virusna infekcija u njegovom nastanku igra važnu ulogu.
Klinička slika
Dominira nagla vrtoglavica, muka, povraćanje i nestabilnost pri hodu. Bolesnik ima nistagmus ( podrhtavanje očnih jabučica) na bolesnu stranu. Vrtoglavice traju nekoliko dana pa se postepeno smiruju. Nesigurnost u hodu se postepeno gubi, nistagmus nestaje. Karakteristično je da bolesnik nema zujanje, nagluvost, gubitak svesti ili diplopije (duple slike). Funkcija nerva vestibularisa se uspostavlja obično za mesec i više dana, ali može i trajno da ostane.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, ORL i neurološkog pregleda.
Lečenje
U akutnoj fazi se primenjuju antiemetici, sedativi, intravenska rehidratacija i vitamini B grupe. Kada se sumnja na infektivnu ili alergijsku etiologiju mogu se primeniti antibiotici i kortikosteroidi. Treba na vreme započeti fizioterapiju.
Menierova bolest
sreda, 02 februar 2011 admin
Definicija
Meniereova bolest, morbus Meniere (MM) ili hidrops labirinta očituje se neredovitim napadajima vrtoglavice, šuma u ušima i nagluhosti, a nastaje zbog poremećaja mikrocirkulacije u labirintu uha. Nagluhost je promjenjiva, ali s vremenom napreduje.

Uzrok

Uzroci Meniereove bolesi mogu biti povećanje endolimfnog tlaka u labirintu uha, napuhavanje i baloniranje Reisnerove membrane. Hidrops, odnosno nakupljanje tekućine, nastaje zbog pretjeranog stvaranja i nedovoljne resorpcije endolimfe - tekućine koja cirkulira u labirintu uha. Također može nastati zbog poremećaja osmotske ravnoteže. LabirintSustav povezivanja kanala i u unutarnjem uhu. Ima važnu ulogu za slušanje i ravnotežu. je područje unutarnjeg uha u kojem se nalaze organi za sluh i ravnotežu.
Smatra se kako ova bolest nastaje kao nespecifičan odgovor labirintnog tkiva na različite bolesti i poremećaje u organizmu:
1. poremećaj autonomnog živčanog sustava
2. psihogeni uzroci
3. alergije unutrašnjeg uha, često na alergene hrane (npr. kava), a vrlo rijetko na inhalacijske
4. poremećaj sastava elektrolita i metabolizma vode zbog poremećaja metabolizma proteina, mukopolisaharida, glukoze, zbog endokrinih poremećaja, deficita spolnih hormona, hipotireoze, hipoadenokorticizma; jetrene i bubrežne bolesti te fokalne infekcije
5. ateroskleroza i druge promjene krvnih žila, bilo lokalne ili generalizirane
6. smetnje otjecanja endolimfe i njena smanjena resorpcija

Simptomi

Bolest počinje naglo, bez očita uzroka, vrtoglavicom, šumom i nagluhošću na jednoj strani. Postoje znakovi poremećaja ravnoteže: bolesnik pada na bolesnu stranu (ataksija), predmeti se okreću prema bolesnoj strani (vrtoglavica), titranje očnih jabučica (nistagmus) na zdravu stranu, mučninaOsjećaj nelagode u želucu ponekad praćen potrebom za povraćanjem. i povraćanjeIzbacivanje sadržaja želuca kroz usta., bljedoćaBlijed izgled kože., znojenje te znakovi slušnog oštećenja: šum i nagluhost.
Napadaj traje obično pola do dva sata, a nakon toga šum slabi ili nestaje, nagluhost također, prestaje povraćanje Izbacivanje sadržaja želuca kroz usta. i vrtoglavica, a može ostati lagana nesigurnost uz zanošenje na bolesnu stranu. Ako se bolest ne liječi, a često i pored liječenja, nakon neodređenog perioda od nekoliko dana do nekoliko mjeseci ili više slijedi novi napadaj sličan prvome. Zatim slijede napadaji u istim ili, češće, kraćim vremenskim periodima. Ponekad može biti i nekoliko napadaja dnevno. Svaki napadaj oštećuje periferne strukture uha pa je nagluhost sve izraženija, a osjetljivost organa za ravnotežu sve slabija.
U takvom stanju mozak kompenzira oštećenje na periferiji pa u uznapredovanoj bolesti slabe i simptomi. Tako bolest može i sama prestati, a ostaje zamjedbena (perceptivna) nagluhost koja se može otkriti dijagnostičkim pretragama (audiogram).
U prvim napadajima mogu se očitovati samo vrtoglavica i šum, a tek kasnije nastaje vrtoglavica. Bolesnik se često tek tada javi liječniku. Općenito se bolesnik javlja liječniku prije zbog poremećaja ravnoteže nego zbog poremećaja sluha.
Bolest je češća u mlađoj dobi. Nakon 45. godine je manje karakteristična, napadaji nisu sasvim tipični i oštro odvojeni, a smetnje postoje i između napadaja.
Bolest redovito izbija samo na jednom uhu, a nakon nekoliko godina kod četvrtine bolesnika postaje obostrana. Nije uvijek poznato zašto se u početku ili stalno bolest javlja na jednom uhu, ali se smatra da je određena bolest ili poremećaj (npr. traumaNasilno djelovanje, primjerice nesreća., preboljela upalaOticanje, crvenilo, toplina i bol. Na taj način tijelo se štiti od povrede., poremećaj cirkulacije) učinila to uho preosjetljivim.

Dijagnoza

U povijesti bolesti je tipičan trijas vrtoglavice, šuma i nagluhosti koji se javlja u periodičkim napadajima. U Rombergovu pokusu (hodanje po ravnoj crti zatvorenih očiju, ispruženih ruku) bolesnik pada na bolesnu stranu. U pokusu ispruženih ruku ruke skreću u bolesnu stranu. U pokusu hodanja bolesnik pada na bolesnu stranu. Prag sluha je podignut na bolesnoj strani. U pokusu po Weberu (usporedba koštane zvučne vodljivosti desnog i lijevog uha pomoću glazbene viljuške) usmjeruje zvuk prema zdravoj strani. Nagluhost nije izrazita, a nikad ne postoji gluhoća. Nema drugih neuroloških ispada. Otoskopski je nalaz uredan. Smetnje su manje kad bolesnik leži i to na zdravoj strani, ako ima otvorene oči i ako je u mraku u tišini.
Kad se simptomi djelomično smire, može se dopuniti ispitivanje. Akumetrijski (ispitivanje sluha glazbenim ugađalicama - viljuškama) postoji veći gubitak za niske frekvencije, a visoke mogu biti normalne; postoji i preosjetljivost na jake zvukove.
Audiometrijski (ispitivanje sluha pomoću aparata audiometra) pokazuje se uzlazna krivulja zamjedbene nagluhosti. Gubitak u niskim frekvencijama najčešće iznosi između 30 i 60 dB (decibela), a u visokim frekvencijama sluh je u početku uredan. Dopunski pokusi pokazuju u oštećenom području slušnu preosjetljivost, podignut prag sluha i spušten prag boli (smanjen raspon intenziteta slušanja, rekritman, fenomen rekrutiranja), što dokazuje da je oštećenje receptivno.
Kontrolni tonalni audiogrami pokazuju popravljanje praga sluha nakon smirivanja smetnji, a osobito nakon liječenja.
Za dokazivanje hidropsa labirinta najvažnija su kolebanja praga sluha u niskim frekvencijama koja iznose 20 do 60 dB te slušna preosjetljivost (rekritman).
Pretrage sustava ravnoteže pokazuju treperenje očnih jabučica (nistagmus) na zdravu stranu i lagano smanjenje osjetljivosti na bolesnoj strani (periferno oštećenje).
Dodatna dijagnostička obrada potrebna je u svrhu određivanja uzroka MM.

Liječenje

Kad je utvrđen uzrok bolesti, liječi se osnovna bolest ili poremećaj te uzimaju lijekovi koji sprječavaju nastanak hidropsa labirinta. Ako uzrok nije pronađen, ispituje se koji lijekovi bolesniku najbolje pomažu.
Lijekovi koji se primjenjuju kod MM:
- lijekovi s hipotoničnim osmotskim djelovanjem (ureja, manitol, glicerol)
- diuretici (lijekovi koji pospješuju izmokravanje)
- vazodilatatoriSredstva koja proširuju krvne žile. (šire krvne žile)
- antialergici
- regulatori autonomnog živčanog sustava i psihofarmaci
- antiangiopatici (lijekovi protiv poremećaja krvnih žila)
- antiedematozni lijekovi (protiv oteklina)
- polivitaminska terapija, osobito vitamina B
- hormonski lijekovi
- antivertiginozni lijekovi (protiv vrtoglavice)

Prvih deset do dvadeset dana treba davati velike doze lijeka, a zatim srednje doze mjesecima. Što duže traje bolest više je obostranih oštećenja i stoga je potrebno bolest rano otkriti i odmah početi liječiti.
Potrebno je pridržavati se i nekih općih mjera: smanjenje unosa soli i tekućine u hrani, uklanjanje nikotina i kofeina (kave i čaja), reguliranje tjelesne težine, dobar san (ako je potrebno, treba uzeti tablete za spavanje), šetnje, plivanje, izbjegavanje duševnih napetosti i fizičkog opterećenja, rješavanje psihičkih i društvenih konflikata, a po potrebi promjena sredine i radnog mjesta.
Ukoliko opće mjere i lijekovi ne pomažu, može se napraviti kirurški zahvat. Vrste takvih zahvata su:
- drenaža endolimfne vrećice; postavljanje cjevčice u labirintSustav povezivanja kanala i u unutarnjem uhu. Ima važnu ulogu za slušanje i ravnotežu. kako bi stalno otjecala endolimfa. Oko cjevčice može nastati ožiljak što je glavna komplikacija ove vrste zahvata
- presjecanje živca za ravnotežu (vestibularna neurektomija). Nakon operacije bolesnik ima jači poremećaj ravnoteže koji se kompenzira nakon 1-3 mjeseca pa se vrtoglavice više ne javljaju. Na propadanje sluha se ovim zahvatom ne može utjecati.
- Razaranje organa za sluh i ravnotežu. Ravnoteža se ponovno uspostavlja ako je drugo uho zdravo. Ova se operacija smije učiniti jedino ako je bolest već uzrokovala gluhoću na tom uhu, a nikako ako još postoji ostatak sluha.
Izvor:Savetovaliste

Infantilna akropustuloza je retko kožno oboljenje zahvata malu decu.Bolest se manifestuje pojavom pustula-mehurići sa gnojnim sadržajem, pojava pustula na dlanovima i tabanima koji se javljaju na proksimalnim delovima ekstremiteta na kapilicijumu (kosmati deo glave) i na trupu.Postoji svrab ali pored toga bolesnik se sasvim dobro oseća.Bolest se može često ponoviti -recidivans.Na osnovu dermatološkog pregleda i opšteg pregleda po kliničkoj slici se postavlja dijagnoza.Svakako je potrebno uraditi histološki nalaz, intraepidermalnog mehura, gde se vidi neutrofili, eozinofili i mononukleari.Sadržaj pustula je bez gnoja (sterilan je).
Lečenje:lokalna primena masti fruorisanim kortikosteroidima zatim opšta terapija Eritromicinom i Prednizlonom.
Izvor:Bolesno Dete

Pojam TORCH je akronim (Toksoplazmoza, Ostale infekcije, Rubeola, Citomegalovirus, Herpes simpleks), koji označava hronične, nebakterijske perinatalne infekcije, koje se preko majke prenose na plod. U “ostale infekcije” spada sifilis, hepatitis B, varicella zoster. Zbog porasta učestalosti i interesovanja za HIV infekciju, Epstein-Barrov virus, parvovirus, neki autori su preporučili ,i njihovo uključenje u kategoriju “ostale infekcije” .pojma TORCH. Neki pojam označavaju kao STORCH, gdje “S” označava sifilis. Ova grupa infekcija predstavlja dijagnostičku dilemu iz sljedećih razloga:

1. uprkos raznovrsnosti agenasa koji je izazivaju, može se pojaviti sa veoma sličnim kliničkim sindromima, pa je njihova diferencijacija, naročito u početku nemoguća,
2. bolest može biti inaparentna,
3. infekcija majke je često asimptomatska,
4. za dijagnozu je potrebna specifična baterija seroloških testova,
5. specifičan tretman za neke od njih (toksoplazmoza, sifilis) proveden kod sigurne dijagnoze, može smanjiti specifični dugoročni morbiditet.

Klinička slika koja sugerira dijagnozu obuhvata:

• intrauterinu infekciju,
• prematuritet,
• IUGR,
• hematološke znake (anemija, neutropenija, trombocitipenija),
• okularne znake (horioretinitis, katarakta, keratokonjuktivitis, glaukom),
• znake CNS-a (mikrocefalus, hidrocefalus, intrakranijalne kalcifikacije),
• uključenje drugih organa (pneumonija, miokarditis, nefritis, hepatitis sa splenomegalijom i žuticom).

Dijagnoza se postavlja

1. direktnom izolacijom i kulturom uzročnika,
2. eventualnim pregledom liquora (ksantohroman liquor, proteinorahija, pleocitoza),
3. serološkim testovima, koji podrazumijevaju dokaz specifičnih IgM, npr. IgM-ELISA test na toksoplazmozu i veći broj IgG testova,
4. radiološkim ispitivanjima (UZ i CT glave, snimci dugih kostiju).

Terapija:

za neke od ovih infekcija postoji specifična terapija.

• Terapija toksoplazme može se provodi pyrimetaminom i sulfadijazinom, u toku godine dana (3-4 kure po 21 dan), a neki preporučuju u kombinaciji i spiramycin.
• Sifilis se liječi penicilinom G, 10 dana.
• Za rubeolu, CMV infekciju, Herpes simpleks infekciju, za sada ne postoji specifična terapija.
• Novorođenčad od HB poz. majki treba zaštiti HB imunim globulinom (HBIG) i vakcinom, prvog dana, na kraju prvog mjeseca i u 6. mjesecu.
• Novorođenčad od majki oboljelih od varicellae unutar 5 dana prije poroda do 2 dana iza poroda, treba zaštititi specifičnim imunoglobulinom -Varicella zoster imuni globulin (VZIG).
  Izvor:medicinabih.info/medicina/pedijatrija

Kao što smo već spomenuli, oplođena jajna ćelija prvih dana po oplođenju hrani se rezervnim hranljivim materijama koje se nalaze u njenoj protoplazmi. Kasnije, po usadivanju ovuluma u deciduu, nastupa najpre histiotropni stadijum ishrane kada se koristi glikogen i ostale hranljive materije iz razorenih decidualnih elemenata.

Dalji stadijum ishrane ovuluma predstavlja ishrana preko žumancetove kesice. Žumancetova kesica ima neznatne prehrambene rezerve. Ova zaliha hrane dobija se od majke trudnice. Osim toga, ona je uključena u stvaranje krvnih elemenata i preko nje, zapravo od nje, potiče prva, tzv. vitelinska cirkulacija, koja ima važnu funkciju u toku prve četiri sedmice razvoja ovuluma.

Posle ovog vremena ona iščezava, a u ovulumu se preko razvijenih horionskih čupica, njihovih kapilara i umbilikalnih krvnih sudova uspostavlja nov krvotok koji ishranjuje najpre začetak, a kasnije plod sve do porođaja. Preko tankog zida resorpcionih čupica, krvotok ploda je u indirektnom dodiru sa krvotokom majke i putem difuzije i osmoze, a i drugih nedovoljno ispitanih procesa, između ova dva krvotoka uspostavlja se prisna veza, koja će trajati sve do kraja trudnoće. Glavnu ulogu u oksigenaciji krvi ploda ima posteljica, odnosno placentne čupice. U njima se, pored svega ostalog, vrši i razmena gasova između krvotoka majke i krvotoka ploda. Krv ploda odaje suvišni ugljendioksid i uzima potreban kiseonik.

Umbilikalnom venom kiseonikom i ostalim hranljivim materijama obogaćena krv iz posteljice prenosi se u organizam ploda. Iz pupčane vene oksigenisana krv

• jednim delom prolazi kroz jetru ploda,
• drugi dio oksigenisane krvi krvnim sudovima dospeva u portalnu venu. I iz jetre, kao i iz vene porte, krv dospeva u donju šuplju venu ploda.
• Treći, najveći dio oksigenisane krvi iz pupčane vene dospeva direktno u donju šuplju venu preko duktusa venozusa Arantii, privremenog krvnog suda koji uskoro po rođenju obliteriše.

Donjom šupljom venom oksigenisana krv uliva se u desnu pretkomoru, a iz nje najvećim delom kroz foramen ovale prelazi u levu pretkomoru. Samo mali dio krvi iz desne pretkomore dospeva u desnu komoru, odakle ide u plućne arterije i pluća. Iz leve pretkomore krv odlazi u levu komoru, a odatle u aortu. Iz aorte krv vrlo bogata kiseonikom dospeva u glavu, vrat, gornje udove i mozak. Iz gornjih partija tela, odnosno iz glave, vrata i ruku, krv se preko jugularnih vena i subklavija vraća u gornju šuplju venu, koja se uliva u desnu pretkomoru. Iz nje veći dio krvi iz gornje šuplje vene prelazi u desnu komoru, a odatle u plućnu arteriju.

Manjim delom krv iz plućne arterije ulazi u plućne krvne sudove, a većim delom preko ductus arteriosusa prelazi u silazni dio aorte. Odatle krv ide u krvne sudove trupa, unutrašnjih organa i donjih ekstremiteta.

Na taj način, dakle, pupčanom venom u donju šuplju venu dospeva krv najbogatija kiseonikom. Već u desnoj pretkomori meša se izvjesna količina venske sa oksigenisanom krvlju, ali je i tada krv još uvek bogata kiseonikom. Gornje partije tela (glava, vrat i ruke), koje se snabdevaju krvlju preko karotidnih arterija i subklavija, odnosno iz arterija anonima, dobijaju krv bogatiju kiseonikom od krvi koja odlazi u donje partije tela, pa se time i objašnjava brži rast gornjih delova tela ploda.

Iz završnog dijela abdominalne aorte krv prelazi u hipogastrične arterije. Hipogastrične arterije nastavljaju se pupčanim arterijama, koje izvode krv iz tela ploda i odvode je u posteljicu, gdje se ponovo vrši oksigenacija, odnosno gdje se zatvara krug fetalne cirkulacije.

Ovaj tip cirkulacije odvija se sve do porođaja, kada dolazi do prekida fetoplacentarnog krvotoka, odnosno najpre do podvezivanja, a uskoro zatim i do obliteracije krvnih sudova pupčanika. U to vrijeme odigravaju se izvanredno važne promjene u kardiovaskularnom sistemu tek rođenog deteta. Promjene koje se dešavaju na kardiovaskularnom sistemu novorođenčeta odmah po njegovom rođenju ne nastaju samo kao posljedica podvezivanja pupčane vrpce, već i kao posljedica prvih respiracija.

Odmah po rođenju, odnosno po prekidu fetoplacentarne cirkulacije, dolazi do nagomilavanja CO₂ u tkivima novorođenčeta i do nedostatka O_2. Nastupa laka cijanoza, praćena, posle vrlo kratke apneje, pokušajem disanja. Novorođenče sa prvim respiracijama zaplače, što izaziva širenje plućnih alveola. Širenje plućnih alveola izaziva istovremeno širenje pluća u celini, što pogoduje uspostavljanju plućne cirkulacije. Krv iz plućne arterije prelazi u plućne krvne sudove, a prestaje da protiče direktno u aortu preko duktusa arteriosusa.

• Duktus arteriosus uskoro obliteriše i naziva se ligamentum arteriosum.
• pupčana vena takode uskoro obliteriše i postaje ligamentum teres hepatis.
• Ductus venosus Arantii takođe obliteriše i postaje ligamentum venosum.
• Pupčane arterije koje su nastavak hipogastričnih – ligamentum umbilicale laterale.

Zbog prekida fetoplacentne cirkulacije u donju šuplju venu ne dolazi više krv iz pupčane vene, pa je količina krvi koja dospeva u desnu pretkomoru manja. Pritisak krvi u desnoj pretkomori se snižava, te prestaje proticanje krvi iz desne u levu pretkomoru, što ukazuje na zatvaranje ovalnog otvora (foramen ovale) na međupretkomomoj pregradi.
Izvor:medicinabih.info/medicina

Bolesti dišnog sustava

Uvod
Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.

Što je kronična opstrukcija pluća?

Kronični bronhitisje dugotrajna upala dišnih putova koja proizvodi velike količine sluzi. To uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ako kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.

Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne putove) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet kao i istrošena gumena traka. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje.

Opis bolesti
Oštećenje pluća do kojeg dolazi uslijed KOPB-a ne može se popraviti. U početnim fazama bolesti javljaju se zaduha (otežano disanje) i povremeni napadaji kašlja. U prvi mah, mnogi ljudi čak niti ne znaju da imaju KOPB. Početni simptomi uključuju opći osjećaj bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hripanje. Međutim kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. U većini slučajeva pušenje je uzrok bolesti. Vjerojatnost da će bolesnik umrijeti od KOPB-a je 10 puta veća u pušača nego u nepušača. Bolest se javlja u otprilike 5 od 10.000 ljudi. Kod kroničnog bronhitisa, glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme je prekomjerno stvaranje sluzi. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upala ili ponovnog aktiviranja bolesti, tzv. egzacerbacije. Kod emfizema, zračni prostori na kraju bronhiola (malih dišnih putova) pucaju i spajaju se u veće koji slabo funkcioniraju. Protok zraka je onemogućen i dio pluća se skvrčava (kolabira).

Tko obolijeva
Glavni uzrok KOPB-a je pušenje. U stvari, približno 90% bolesnika je pušilo. Prestanak pušenja može usporiti slabljenje plućne funkcije. Neki liječnici također vjeruju da neliječena ili neodgovarajuće liječena astma može dovesti do nepovratnog oštećenja pluća. Ti bolesnici mogu imati simptome slične KOPB-u. Ostali rizični faktori uključuju:

• Naslijeđe
• Pasivno pušenje
• Izloženost zagađenom zraku na poslu i u okolišu
• Dječje respiratorne infekcije

Simptomi
Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća.
Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika s cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju.
U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi ... Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.

Koje pretrage može napraviti liječnik?
Ako spadate u rizičnu skupinu ili se brinete za nekog tko je u toj skupini, važno je da ste upoznati sa simptomima KOPB i načinima liječenja. Liječnik će pregledati funkcije pluća kako bi vidio da li imate KOPB. U ranom stadiju bolesti ne mora biti značajnih promjena, osim nalaza piskanja prilikom preslušavanja pluća. Kako začepljenost dišnih putova napreduje tako i "prenapuhanost " pluća postaje očita. Povećava se poprečni promjer prsnog koša jer bolesnik sve teže dolazi do daha. Bolesnik u zadnjem stadiju KOPB-a često izgleda dramatično. Bolesnik je nagnut prema naprijed i oslanja se na ruke. Koristi mišiće vrata i ramena pri udisaju, a izdiše kroz stisnute usne. Prsni koš izgleda prenapuhan. Bolesnik može imati plavkastu kožu.
Tijekom akutnog pogoršanja KOPB-a često se rade slijedeće pretrage: mjerenje rutinskih laboratorijskih vrijednosti, fizikalni pregled, elektrokardiografija (EKG), procjena srčane funkcije, uzimanja uzoraka plina iz arterijske krvi, rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija (mjerenje protoka zraka).

Liječenje
Što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da pripadate rizičnoj skupini. Najbolji način kontrole simptoma je započeti liječenje KOPB-a. Prvi korak u brizi o nekome tko je obolio od KOPB-a je naučiti sve što se može o toj bolesti. Ključno je da članovi obitelji i ostali budu upoznati sa simptomima, liječenjem i svakodnevnom kontrolom bolesti. Što više znate, više ćete moći pomoći.

Poboljšanje stila života
Naučite kako se pravilno hraniti i vježbati te tehnike koje će pomoći osobi o kojoj brinete da se osjeća zdravije i ugodnije.

Savjeti koji mogu spasiti život
Morate znati kada je pravo vrijeme da zatražite liječničku pomoć. Imajte pripremljen plan za slučaj nužde. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za KOPB. Međutim postoji niz načina liječenja kojima se mogu ublažiti simptomi. Strogo se pridržavajte liječničkih uputa kako bi smanjili simptome bolesti i izbjegli bolničko liječenje.

Promjene stila života
Kad je postavljena dijagnoza, morate napraviti sve što možete kako bi prestali pušiti. To može biti teško, ali će to značiti poboljšanje stanja i nakon postavljanja dijagnoze.

Ostale promjene u načinu života
Vrtlarstvo, igranje s djecom, čak i penjanje stepenicama jednostavne su stvari koje mogu postati komplicirane ako imate KOPB. Redovnim vježbanjem možete ojačati i popraviti raspoloženje. Postoje posebne vježbe za disanje koje mogu poboljšati rad pluća. Zajedno s liječnikom možete sastaviti jednostavan i praktičan program vježbi u skladu sa sposobnostima. Osobe s KOPB-om su osjetljivije na sve respiratorne infekcije i zato je vrlo važno da se zaštite. Često i temeljito pranje ruku je lagan način da se izbjegne infekcija. Također treba izbjegavati bliske susrete s ljudima koji su prehlađeni ili imaju gripu. Svake se godine u jesen treba cijepiti protiv gripe. Također razgovarajte s liječnikom o cijepljenju protiv upale pluća. To je pneumokokno cjepivo koje se preporučuje svakih pet godina.

Lijekovi
Nažalost, specifična terapija je jako ograničena. Simptomatska terapija uključuje inhaliranje lijekova koji proširuju dišne puteve (bronhodilatatore). To su antikolinergici i beta 2 agonisti (npr. salbutamol).
Kortikosteroidi donose poboljšanje u manje od 20% stabilnih bolesnika.
Antibiotici se koriste za infektivna pogoršanja KOPB-a.
Terapija kisikom se provodi u kontroli teške kronične opstrukcije pluća.

Prognoza
Ovo je stanje povezano s kroničnom (dugotrajnom) bolešću. Kvaliteta sna je pogoršana (nakuplja se sekret i otežana je ventilacija). Stanje može biti toliko teško da oštećuje ili ugrožava rad vitalnih organa (srca i pluća).

Komplikacije:

• Akutno respiratorno zatajenje zbog infekcije u donjim dišnim putevima, kirurških zahvata ili nekih lijekova. Disanje je otežano, a duševno stanje bolesnika se kreće od napetog, zabrinutog do pospanog. Bolesnik može izgubiti svijest.
• Plućno srce (povećanje srca i srčano zatajenje, edemi)

Prevencija
Dobro je što se KOPB može potpuno spriječiti, a kad se rano ustanovi, simptomi se skoro uvijek mogu ublažiti i kontrolirati. Prestanak pušenja može smanjiti rizik i simptome KOPB-a.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba

Bolesti probavnog sustava

Definicija
Kod akutnog pankreatitisa dolazi do aktiviranja enzima koji uništavaju vlastitu žlijezdu. Nakon upale normalizira se ukupna funkcija gušterače.

Uzroci, učestalost i faktori rizika
Glavni uzroci akutnog pankreatitisa kod odraslih su žučni kamenci, druga oboljenja žučnog mjehura te alkohol. Virusna infekcija (zaušnjaci, coxsackie B virusi) pneumonija izazvana mikoplazmom, bakterija Campilobacter, povreda, operacija gušterače ili žučnih vodova te neki lijekovi također mogu biti uzroci upale. Mehanizam koji uzrokuje pankreatitis nije dobro poznat. Mišljenje je da se enzimi koje gušterača normalno izlučuje u neaktivnom obliku aktiviraju u gušterači i počnu razarati njezino tkivo. To je proces autolize koji uzrokuje oticanje, krvarenje i oštećenje krvnih žila. Napadaj može trajati 48 sati. Bolest pogađa više muškarce nego žene. Uživanje alkohola je faktor rizika.

Simptomi
Bolovi u trbuhu i to u gornjem dijelu desno ili u sredini

• ustrajni ili kronični
• koji se vraćaju ili su se slični već prije javljali
• mogu se pojačati ako se leži na leđima
• mogu se proširiti na leđa ili ispod desne lopatice
• može se pogoršati kada se jede ili pije (javlja se u roku od nekoliko minuta nakon obroka), naročito masna hrana ili hrana sa visokim sadržajem masti
• bol se može pogoršati nakon uzimanja alkohola

Ostali simptomi su:

• mučnina
• povračanje
• slabost
• znojenje
• uznemirenost
• vrućica
• ljepljiva i vlažna koža
• blaga žutica

Ostali simptomi koji se mogu povezati s bolešću:

• otečeni trbuh
• punoća i plinovi u abdomenu
• abdominalne probavne smetnje
• modrice i krvarenje u koži
• bol u prsima ispod grudne kosti
• bol u slabinama
• prekomjerni plinovi/vjetrovi
• štucanje
• osipi ili lezije na koži
• stolice boje gline

Koje se pretrage mogu napraviti?
Opći pregled pokazat će da je krvni tlak nizak i da su otkucaji srca iznad 90 (malo ubrzani).
Pretrage koje pokazuju da se izlučuju enzimi gušterače:

• povišene vrijednosti amilaze u serumu
• povišene vrijednosti amilaze u urinu
• povišene vrijednosti lipaze u serumu

Pretrage kojima se otkriva upala gušterače:

• kompjuterizirana tomografija (CT)
• abdominalni ultrazvuk

I druge krvne pretrage:

• kompletna krvna slika pokazuje povećan broj leukocita
• moguća povišena koncentracija glukoze u krvi
• manje vrijednosti kalcija u serumu

Liječenje
Liječenje je usmjereno na potporne mjere kao što je intravenozno nadomještanje tekućine, ublažavanje boli uz pomoć lijekova protiv bolova te sprečavanje unosa hrane i tekućine na usta čime se ograničava aktivnost gušterače. Povremeno se kod stalnog povraćanja i jake boli može staviti nazogastrična sonda (cijev koja se kroz nos uvuče u želudac).
Operacija ili endoskopska terapija (korištenjem endoskopa, naprave sa svjetlom kojim se može pregledati unutrašnjost tjelesnih šupljina) indicirani su u nekim slučajevima kada treba ukloniti žučne kamence koji blokiraju drenažu gušterače.

Prognoza
U većini slučajeva simptomi se povlače u roku od tjedan dana, ali u nekim slučajevima se razvija po život opasna bolest. Smrtnost je velika kod hemoragičnog pankreatitisa kod kojega su prisutni oštećenje jetre, srca ili bubrega.
Napadi akutne upale mogu se ponovno javiti.

Komplikacije

• nizak krvni tlak
• zatajenje srca
• zatajenje bubrega
• ARDS (sindrom respiratornog poremećaja kod odraslih)
• ascites, akumulacija tekućine u abdomenu
• ciste (šupljine ispunjene tekućinom) ili apscesi (nakupine gnoja) gušterače

Nazovite svojeg liječnika
Nazovite svojeg liječnika ako imate jake i stalne bolove u trbuhu ili neki drugi simptom.

Prevencija
Prevencija akutnog pankreatitisa povezana je s prevencijom poremećaja koji bolest uzrokuju.
Ako pijete alkohol, kontrolirajte unos alkohola.
Koristite odgovarajuće mjere opreza da izbjegnete povredu trbuha.
Kako bi umanjili opasnost od pojave Reyovog sindroma, izbjegavajte davati aspirin djeci s vrućicom, naročito ako je u pitanju virusno oboljenje.
Cijepite djecu protiv zaušnjaka i drugih dječjih bolesti.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba/

Zarazne bolesti

Što je prehlada?
Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana. Vodeći je razlog posjeta liječniku opće medicine i izostanaka s posla i iz škole. Prehlade su najčešće kod djece, a povezane su s relativnom neotpornošću djece na infekcije i kontaktima s drugom djecom u vrtićima i školama. Djeca imaju prehladu oko šest do deset puta godišnje. U obiteljima sa školskom djecom, broj prehlada po djetetu može biti čak i 12 godišnje. Odrasle osobe imaju prehladu oko dva do četiri puta godišnje, iako se to jako razlikuje od osobe do osobe.

Što izaziva prehladu i gripu?
Poznato je više od 200 virusa koji izazivaju simptome prehlade. Najčešći su: rhinovirusi, coronavirusi, adenovirusi, coxsackievirusi, echovirusi, orthomyxovirusi (uključujući viruse influenza A and B), paramyxovirusi, respiratorni sincicijski virus i enterovirusi. Neki virusi, kao što su rinovirusi, rijetko uzrokuju ozbiljnu bolest. Drugi, kao virus parainfluence i respiratorni sincicijalni virus, uzrokuju blage infekcije kod odraslih, ali mogu dovesti do jakih infekcija donjega respiratornog sustava (pluća) kod male djece. Uzroci 30 do 50 posto prehlada kod odraslih osoba, za koje se pretpostavlja da su virusne, ostanu neotkriveni.
Do većine prehlada dolazi tijekom jeseni i zime. One počinju na kraju kolovoza ili na početku rujna. Učestalost prehlada se polako povećava sljedećih nekoliko tjedana i ostaje visoka do ožujka ili travnja, kad se smanjuje. Razlike povezane s godišnjim dobima mogu biti u vezi s početkom školske godine i hladnim vremenom, što potiče ljude da provode više vremena u zatvorenom prostoru te povećava vjerojatnost širenja virusa s jedne osobe na drugu.

Koji su simptomi prehlade i gripe?
Prehlada je u većini slučajeva blaga, sa simptomima koji traju tjedan dana ili manje. Simptomi prehlade počinju 1 do 2 dana nakon izlaganja virusu prehlade. Simptomi prehlade su:

• vodeni iscjedak (curenje) iz nosa,
• začepljenost nosa i otežano disanje kroz nos,
• kihanje, grlobolja i kašalj,
• glavobolja,
• povišena temperatura do najviše 38° C,

Simptomi prehlade mogu trajati od 2 do 14 dana, međutim dvije trećine osoba se oporavi u roku od tjedan dana. Ako se simptomi pojavljuju često ili traju mnogo dulje od dva tjedna, mogu prije biti posljedica alergije nego prehlade.
Ako temperatura poraste na više od 38° C, uz drhtavicu i znojenje, boli u mišićima ruku i nogu, te ako osjetite umor i opću slabost, vjerojatno imate gripu.

Koje su komplikacije prehlade i gripe?
Katkad prehlada može dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija srednjeg uha (posebno kod djece) ili sinusa, kao i upale pluća što zahtijeva liječenje antibioticima. Visoka temperatura sa zimicom ili tresavicom, jak kašalj s gnojnim iskašljajem, jako natečene žlijezde, jaka bol lica u području sinusa, mogu upućivati na komplikaciju ili ozbiljniju bolest zbog koje je potrebno obratiti se liječniku.

Kako se prehlade šire?
Virusi koji uzrokuju prehlade šire se kapljičnim putem (udisanjem zraka sa sitnim kapljicama iz okoline bolesne osobe), direktnim dodirom ili inficiranim predmetima.

Kako se liječe prehlada i gripa?
Kod nekompliciranih slučajeva prehlade na raspolaganju je samo simptomatsko liječenje:

• odmaranje u krevetu, uzimanje tekućine i vode s mnogo vitamina C i primjena nekih lijekova koji olakšavaju simptome prehlade i gripe.

Najčešće korišteni lijekovi za simptomatsko liječenje su:

• acetaminofen ili acetilsalicilna kiselina ili njihova kombinacija s pseudoefedrinom za liječenje glavobolje ili povišene temperature,
• antihistaminici i dekongestanti mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što je curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju.

Ako se koristite dekongestivnim kapima za nos, ne činite to dulje od 3 do 4 dana!!!

Antibiotici ne ubijaju viruse!
Treba ih iskoristiti samo kod rijetkih bakterijskih komplikacija, kao što su upala sinusa (sinusitis) ili infekcije uha, koje se razvijaju kao sekundarne infekcije. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarne bakterijske infekcije.


Kako spriječiti širenje prehlade i gripe?
Pranje ruku je najjednostavniji i najdjelotvorniji način sprječavanja rinovirusnih prehlada. Nedodirivanje nosa ili očiju drugi je način. Osobe koje su prehlađene trebaju uvijek kihati ili kašljati u papirnatu maramicu i zatim ju baciti. Ako je moguće, treba izbjegavati bliske, dulje kontakte s osobama koje su prehlađene. Budući da rinovirusi mogu preživjeti i do tri sata izvan nosnih putova na predmetima i koži, čišćenje površina dezinfekcijskim sredstvom koje ubija viruse moglo bi pomoći u sprječavanju širenja infekcije.

olesti dišnog sustava

Uvod

Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.

Što je kronična opstrukcija pluća?

Kronični bronhitisje dugotrajna upala dišnih putova koja proizvodi velike količine sluzi. To uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ako kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.

Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne putove) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet kao i istrošena gumena traka. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje.

Opis bolesti

Oštećenje pluća do kojeg dolazi uslijed KOPB-a ne može se popraviti. U početnim fazama bolesti javljaju se zaduha (otežano disanje) i povremeni napadaji kašlja. U prvi mah, mnogi ljudi čak niti ne znaju da imaju KOPB. Početni simptomi uključuju opći osjećaj bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hripanje. Međutim kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. U većini slučajeva pušenje je uzrok bolesti. Vjerojatnost da će bolesnik umrijeti od KOPB-a je 10 puta veća u pušača nego u nepušača. Bolest se javlja u otprilike 5 od 10.000 ljudi. Kod kroničnog bronhitisa, glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme je prekomjerno stvaranje sluzi. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upala ili ponovnog aktiviranja bolesti, tzv. egzacerbacije. Kod emfizema, zračni prostori na kraju bronhiola (malih dišnih putova) pucaju i spajaju se u veće koji slabo funkcioniraju. Protok zraka je onemogućen i dio pluća se skvrčava (kolabira).

Tko obolijeva

Glavni uzrok KOPB-a je pušenje. U stvari, približno 90% bolesnika je pušilo. Prestanak pušenja može usporiti slabljenje plućne funkcije. Neki liječnici također vjeruju da neliječena ili neodgovarajuće liječena astma može dovesti do nepovratnog oštećenja pluća. Ti bolesnici mogu imati simptome slične KOPB-u. Ostali rizični faktori uključuju:

·         Naslijeđe

·         Pasivno pušenje

·         Izloženost zagađenom zraku na poslu i u okolišu

·         Dječje respiratorne infekcije

Simptomi

Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća.

Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika s cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju.

U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi ... Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.

Koje pretrage može napraviti liječnik?

Ako spadate u rizičnu skupinu ili se brinete za nekog tko je u toj skupini, važno je da ste upoznati sa simptomima KOPB i načinima liječenja. Liječnik će pregledati funkcije pluća kako bi vidio da li imate KOPB. U ranom stadiju bolesti ne mora biti značajnih promjena, osim nalaza piskanja prilikom preslušavanja pluća. Kako začepljenost dišnih putova napreduje tako i "prenapuhanost " pluća postaje očita. Povećava se poprečni promjer prsnog koša jer bolesnik sve teže dolazi do daha. Bolesnik u zadnjem stadiju KOPB-a često izgleda dramatično. Bolesnik je nagnut prema naprijed i oslanja se na ruke. Koristi mišiće vrata i ramena pri udisaju, a izdiše kroz stisnute usne. Prsni koš izgleda prenapuhan. Bolesnik može imati plavkastu kožu.

Tijekom akutnog pogoršanja KOPB-a često se rade slijedeće pretrage: mjerenje rutinskih laboratorijskih vrijednosti, fizikalni pregled, elektrokardiografija (EKG), procjena srčane funkcije, uzimanja uzoraka plina iz arterijske krvi, rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija (mjerenje protoka zraka).

Liječenje

Što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da pripadate rizičnoj skupini. Najbolji način kontrole simptoma je započeti liječenje KOPB-a. Prvi korak u brizi o nekome tko je obolio od KOPB-a je naučiti sve što se može o toj bolesti. Ključno je da članovi obitelji i ostali budu upoznati sa simptomima, liječenjem i svakodnevnom kontrolom bolesti. Što više znate, više ćete moći pomoći.

Poboljšanje stila života

Naučite kako se pravilno hraniti i vježbati te tehnike koje će pomoći osobi o kojoj brinete da se osjeća zdravije i ugodnije.

Savjeti koji mogu spasiti život

Morate znati kada je pravo vrijeme da zatražite liječničku pomoć. Imajte pripremljen plan za slučaj nužde. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za KOPB. Međutim postoji niz načina liječenja kojima se mogu ublažiti simptomi. Strogo se pridržavajte liječničkih uputa kako bi smanjili simptome bolesti i izbjegli bolničko liječenje.

Promjene stila života

Kad je postavljena dijagnoza, morate napraviti sve što možete kako bi prestali pušiti. To može biti teško, ali će to značiti poboljšanje stanja i nakon postavljanja dijagnoze.

Ostale promjene u načinu života

Vrtlarstvo, igranje s djecom, čak i penjanje stepenicama jednostavne su stvari koje mogu postati komplicirane ako imate KOPB. Redovnim vježbanjem možete ojačati i popraviti raspoloženje. Postoje posebne vježbe za disanje koje mogu poboljšati rad pluća. Zajedno s liječnikom možete sastaviti jednostavan i praktičan program vježbi u skladu sa sposobnostima. Osobe s KOPB-om su osjetljivije na sve respiratorne infekcije i zato je vrlo važno da se zaštite. Često i temeljito pranje ruku je lagan način da se izbjegne infekcija. Također treba izbjegavati bliske susrete s ljudima koji su prehlađeni ili imaju gripu. Svake se godine u jesen treba cijepiti protiv gripe. Također razgovarajte s liječnikom o cijepljenju protiv upale pluća. To je pneumokokno cjepivo koje se preporučuje svakih pet godina.

Lijekovi

Nažalost, specifična terapija je jako ograničena. Simptomatska terapija uključuje inhaliranje lijekova koji proširuju dišne puteve (bronhodilatatore). To su antikolinergici i beta 2 agonisti (npr. salbutamol).

Kortikosteroidi donose poboljšanje u manje od 20% stabilnih bolesnika.

Antibiotici se koriste za infektivna pogoršanja KOPB-a.

Terapija kisikom se provodi u kontroli teške kronične opstrukcije pluća.

Prognoza

Ovo je stanje povezano s kroničnom (dugotrajnom) bolešću. Kvaliteta sna je pogoršana (nakuplja se sekret i otežana je ventilacija). Stanje može biti toliko teško da oštećuje ili ugrožava rad vitalnih organa (srca i pluća).

Komplikacije:

·         Akutno respiratorno zatajenje zbog infekcije u donjim dišnim putevima, kirurških zahvata ili nekih lijekova. Disanje je otežano, a duševno stanje bolesnika se kreće od napetog, zabrinutog do pospanog. Bolesnik može izgubiti svijest.

·         Plućno srce (povećanje srca i srčano zatajenje, edemi)

Prevencija

Dobro je što se KOPB može potpuno spriječiti, a kad se rano ustanovi, simptomi se skoro uvijek mogu ublažiti i kontrolirati. Prestanak pušenja može smanjiti rizik i simptome KOPB-a.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba/

U pacijenata u kojih je došlo do oboljenja jetre, prvenstveno s kroničnim tijekom uz konvencionalno liječenje, dijetoterapija ima jednu od ključnih uloga.

Hrana kao lijek

Jetrena dijeta ne znači samo nadoknadu kalorija i prehrambenih sastojaka, već ona bitno utječe na tijek bolesti.

Hrana koja može pogoršati bolesti jetre:

Alkohol, konzervirana hrana, masna i pržena jela, hrana s roštilja.

Hrana koja može ublažiti bolesti jetre:

·         Artičoka

·         maslačak

·          peršin

·          mrkva

·          cikla.

Dijetoterapija je već tradicionalno sastavna odrednica u liječenju jetrenih bolesti. Terapijski princip poznatiji je kao naziv "jetrena dijeta". Jetrena dijeta ne znači samo nadoknadu kalorija i prehrambenih sastojaka, već ona bitno utječe na tijek bolesti. Naime, adekvatni dijetalni režim, koji uključuje dostatan broj kalorija te pravilan odnos osnovnih hranjivih sastojaka, s posebnim naglaskom na sadržaj proteina, proizlazi iz razumijevanja poremećaja metaboličkih procesa u jetri. Dijetalni režim nije jedinstven za sve bolesti jetre. Osnovna je razlika u količini proteina i kaloričnoj vrijednosti koju sadrži.

Međutim, za sve jetrene bolesti vrijede sljedeće preporuke:

1.Najviše kalorija trebalo bi potjecati iz ugljikohidrata, kojima su bogate žitarice, voće, povrće te med. Preporučeni izvor bjelančevina su: nemasno meso, posni svježi sir, obrano mlijeko, jaja i riba. Količinu masti potrebno je maksimalno reducirati (40-60 grama dnevno), a najbolje je koristiti biljne masnoće (maslinovo ulje).

2.Povrće i voće se može jesti sirovo ili kuhano. Salata se priprema s par kapi maslinovog ulja i limunovim sokom.

3.Hranu solite umjereno, a u slučaju pojave edema i nagomilavanja tekućine u trbušnoj šupljini (ascites) provodi se neslana dijeta.

4.Nije preporučljivo pripremanje jela sa zaprškom, jela s roštilja, prženje i prelijevanje jela grijanom, kuhanom ili prženom masnoćom.

5.Hranu bi trebalo uzimati u češćim, manjim obrocima.

6.Pušenje se ne preporučuje.

7.Alkohol je strogo zabranjen.

8.Ako se pojave proljev i grčeviti bolovi držati se uputa za akutnu upalu jetre.

Prehrana kod akutne upale jetre

Ako vam odgovara, pokušajte konzumirati: kompot od jabuke, juhu od povrća s rižom, krupicom ili tijestom.

Najčešći uzroci akutne upale jetre su, kao što je već rečeno, virusi hepatitisa A, B i C, akutni alkoholni hepatitis, neki lijekovi i toksini. Svim navedenim uzrocima zajedničko je oštećenje i nekroza hepatocita manjeg ili većeg intenziteta. U početnoj fazi akutne bolesti glavni simptomi su najčešće inapetenca (odsutnost apetita), povišenje tjelesne temperature, mukla bol ispod desnog rebrenog luka i u žličici, mučnina i povraćanje. U pravilu, ovakvim bolesnicima koji ne povraćaju, barem ne intenzivno, daje se stroga dijeta, a nakon smirivanja simptoma provodi se zaštitna dijeta. Pothranjenim bolesnicima treba osigurati potrebne količine posebno esencijalnih nutrijenata. Totalna parenteralna prehrana je odabir za teške oblike akutne jetrene bolesti praćene intenzivnim povraćanjima.

Čajna dijeta provodi se u početku akutne upale kada nemate teka i ne možete konzumirati hranu. Nastojte piti čaj (kamilica, metvica, matičnjak, šipak, komorač) zaslađen šećerom ili medom. Ako vam odgovara, pokušajte konzumirati: kompot od jabuke, juhu od povrća s rižom, krupicom ili tijestom.

Stroga dijeta za prijelazno razdoblje još uvijek je poštedna i sastoji se od jela i pića koja ne opterećuju probavu i jetru. Osim čajne dijete možete, pogotovo ako vam se vraća apetit, uzimati: jogurt, posni svježi sir, krupicu ili rižu na mlijeku, sluzave juhe, juhe uz dodatak riže, zobenih pahuljica i ječma.

Zaštitna dijeta primjenjuje se nakon stroge, prijelazne prehrane, ako se osjećate dobro i vratio vam se apetit. Tada se nastojte držati uputa za dijetoterapiju kod kronične upale, ciroze jetre i hepatitisa.

Prehrana bolesnika kod portalne encefalopatije i jetrene kome

Unosite male količine bjelančevina, pri čemu prednost dajte bjelančevinama biljnog podrijetla i bjelančevinama sirutke jer sadrže aminokiseline koje se ne metaboliziraju u jetri.

Glavni i najvažniji poremećaji živčanog sustava uzrokovan kroničnom bolešću jetre, osobito cirozom, jest hepatična (portalna) encefalopatija. Ako vam prijeti nastanak portalne encefalopatije, prehranom je potrebno spriječiti nagomilavanje amonijaka u organizmu. Aminokiseline metionin, fenilalanin i tirozin mogu pridonijeti nastanku encefalopatije. Stoga se meso, riba i jaja u toj fazi bolesti ne preporučuju jer sadrže navedene aminokiseline, te potiču stvaranje amonijaka. Unosite male količine bjelančevina, pri čemu prednost dajte bjelančevinama biljnog podrijetla (mahunarke i žitarice) i bjelančevinama sirutke jer sadrže aminokiseline (valin, leucin, izoleucin) koje se ne metaboliziraju u jetri.

Drugim riječima, važno je konzumirati voće, povrće i žitarice jer njihovom razgradnjom nastaje manje amonijaka, a biljna vlakna u povrću i voću ubrzavaju njegovo izlučivanje iz organizma. Također je važno unositi dovoljnu količinu ugljikohidrata kako bi se osigurala potrebna energija organizmu. Preporučuju se namirnice kao što su: riža, rezanci i druga nemasna tjestenina, krumpir kuhani ili pire, pšenična i kukuruzna krupica, žitarice, nemasni keksi, pasirano povrće i voće (bez kore i koštica), te odstajali kruh i dvopek. Takav način prehrane ne preporučuje se na duže vrijeme jer je deficitaran esencijalnim aminokiselinama.

Masna jetra

Najbolji način liječenja je izbjegavanje alkohola, pravilna i uravnotežena prehrana.

Debljina i alkohol najčešći su uzroci nakupljanja masti u jetri. Mast potiskuje normalnu građu jetrenih stanica. Neumjerenost u hrani i piću tjera jetru na "prekovremeni" rad, a umorna i masna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao zdrava jetra. Najbolji način liječenja je izbjegavanje alkohola, pravilna i uravnotežena prehrana. Na dobrom ste putu uvedete li redukcijsku dijetu koja sama po sebi podrazumijeva izbjegavanje masnog, prženog, gaziranog i previše zaslađenog.

Jelovnik kod redukcijske dijete

DORUČAK 8 sati                Voćna salata (ananas,jabuka, breskva) 150 g

UŽINA 10 sati                      Jogurt 0.9% m.m. 2 dcl

RUČAK 14 sati                    Riblja juha

Škarpina lešo 160 g

Zelena/radič salata 200 g

UŽINA 16 sati                      Naranča 100 g

VEČERA 19 sati                  Mediteranska salata 200g

- riža 60g

- grašak 50g

- kukuruz 15g

- celer 2g

- mrkva 45 g i sok od limuna

- maslinovo ulje 5 g

Cikla salata (ribana, kuhana) 200g

Osvježenje potražite u soku od naranče Bogatstvo vitaminom C naranču izdvaja kao idealno voće za djecu, mlade, a posebno za starije osobe. Osim što jača imunitet, naranča potiče bolji rad jetre te ubrzava razgradnju masti kod masne jetre. Naranče su izvrsne u salati s cikorijom ili celerom, kao i uz jabuke.

Gazirana pića, dobro je znati... Gazirana pića i kola-napitci sadrže šećer, kofein, konzervanse i antioksidanse poput benzojeve, limunske i ortofosforne kiseline unos kojih, zbog lošeg utjecaja na zdravlje, treba ograničiti kada god je to moguće. Fosforna, limunska i karbonatna kiselina u gaziranim sokovima oštećuju zubnu caklinu, smanjuju gustoću kostiju - što dovodi do osteoporoze, a ono što je najvažnije - dovode do degenerativnih promjena na jetri.
Izvor:prirucnikbolesti.blogger.ba

 

Spavanje je jedna od osnovnih bioloških potreba. Kvaliteta spavanja utječe i na naše ponašanje, raspoloženje, zdravlje, na našu sposobnost za donošenje odluka, na naše prehrambene i druge navike.
Dobrim snom možemo unaprijediti kvalitetu života, međutim spavamo li loše, to je svakako signal koji nam šalje organizam i govori nam da je potrebno obratiti pozornost!
Većina ljudi suočava se s problemima sa spavanjem
Istraživanja pokazuju da većina ljudi ima probleme sa spavanjem, a gotovo 25% ljudi često iskusi dnevnu pospanost koja ih ometa u poslu i ostalim aktivnostima. Ako su pak problemi sa spavanjem dugotrajni, oni mogu dovesti do slabljenja imuniteta, čestih infekcija, nervoze i depresije, teških glavobolja, bolova u mišićima, visokog krvnog tlaka, dijabetesa pa i srčanog udara. Važnost kvalitetnog i zdravog sna na žalost nikad nije dovoljno naglašena, a svi oni koji ignoriraju problem nedovoljnog ili lošeg sna, na taj se način izlažu znatnom psihičkom i fizičkom naporu te riskiraju svoje zdravlje.
Najčešće stradava kralježnica
KralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je osovina cijeloga tijela, izložena lošim učincima gravitacije tijekom dana te je spavanje je za nju nužna stanka i odmor. Ako joj se omogući prirodan položaj u kojem će zadržati prirodnu zakrivljenost, kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. odmara, dok podloge koje narušavaju prirodnu zakrivljenost nisu zdrave za spavanje. Povrh toga, i vratna kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. trpi brojna opterećenja, a pridodamo li i neizbježne fiziološke procese starenja, moguće je da degenerativne promjene nastanu vrlo rano. Stanje vratne kralježnice uvelike ovisi o tome kako se i koliko krećemo, sjedimo ili spavamo. Pri različitim dnevnim aktivnostima, npr. svakodnevnom sjedenju u uredu, vratni kralješci dolaze u nepravilan položaj što opterećuje mišiće, pa postaju napeti i bolni.
Kvalitetni anatomski madraci i jastuci ključ su zdravog spavanja
Iako su fizički individualni, jastuk i madrac su ergonomski neodvojivi dijelovi modernoga krevetnog sustava. Samo u zajedničkom djelovanju jastuka i madraca, možemo dobiti optimalno opterećenje tijela spavača na površini kreveta u svim točkama, tako da je tijelo opušteno, a kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. poduprta u pravilan položaj. Nepravilnim odabirom madraca i jastuka, ili spavanjem na madracu kojeg je načelo vrijeme, možemo prouzročiti ozbiljnu štetu svome organizmu, kako s higijenskog - zbog zadržavanja vlage, grinja i plijesni - tako i s ortopedskog aspekta - jer kralježnicaStup koji se sastoji od niza kralježaka - 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) koji su srasli u križnu kost te 4-5 kokcigealnih koji su također srasli. Između koštanih kralježaka nalaze se vezivno-hrskavične pločice - intervertebralni diskovi. Svi su kralješci povezani i učvršćeni vezivnim svezama - ligamentima. Kralježnica je u svakom segmentu manje ili više pomična budući da su kralješci međusobno malo pomični praktično u svim smjerovima. Upalne bolesti kralježnice nazivaju se spondilitisima, a degenerativne promjene spondilozom. Upala diska naziva se discitisom. Najčešći poremećaj povezan s intervertebralnim diskom jest njegovo iskliznuće iz prostora između kralježaka prema nazad ili postranično što dovodi do pritiska na živac i bolova. je pod stalnim opterećenjem, javljaju se bolovi, ukočenost i razdražljivost zbog nedovoljnog odmora.
Bauerfeind proizvodi - garancija dobrog sna
Tvrtka Bauerfeind u svojem asortimanu nudi Ideal jastuke i madrace proizvedene od prirodne termosenzibilne memorijske pjene. Ideal se adaptira prema temperaturi tijela nježno konturirajući u formu našeg otiska i jamči anatomski ispravan položaj pri spavanju. Rasterećuje pritisak na svim uporišnim točkama našeg tijela i omogućuje maksimalnu mikrocirkulaciju cijelog organizma i optok limfe uz ravnomjerno rasterećenje s pritiskom manjim od 32 mm/Hg (antidekubitalno svojstvo). Ideal anatomski proizvodi sastoje se od ekološki prihvatljivih materijala, posjeduju CE i ISO certifikate koji dokazuju antibakterijsko svojstvo, nisu zapaljivi i ne apsorbiraju teške metale. Air-cell zračno-stanična struktura omogućuje materijalu da diše, osigurava prozračnost i idealnu mikroklimu tijekom sna.
Izvor:centar-zdravlja.net

Postavlja se pitanje kako možemo iskoristiti navedene spoznaje u svakodnevnome životu. Najvažniju ulogu pritom ima imaginacija ili predočavanje. Moć imaginacije davno su zapazili mnogi ljudi iako nisu mogli objasniti njeno djelovanje. Kako djeluje imaginacija?
Već smo istakli da se ljudi ponašaju u skladu s onime što smatraju stvarnošću, a ne prema onome što stvarnost doista jest. To se najbolje očituje u slučaju hipnoze. Kažete li hipnotiziranom čovjeku da se nalazi na ulici slabo obučen, da pada snijeg i da je jako hladno, on će se početi tresti i cvokotati. No, on se neće samo ponašati kao da mu je hladno, njegovo će tijelo reagirati kao da se zaista nalazi na hladnoći. Potraje li to duže pojavit će se i ozebline.

Vjerojatno je svaki čitatelj - laik, koji je prisustvovao hipnotiziranju, bio fasciniran. Oni skeptičniji često misle da se radi o triku ili prevari. U biti, sve je vrlo jednostavno.

Naše tijelo ne razlikuje zamišljeno iskustvo od stvarnoga. Zamislimo li i vjerujemo li da smo na hladnoći, tijelo će reagirati kao da doista jest hladno.

Dakle, imamo li nerealnu sliku sebe i sliku svijeta u koju vjerujemo i naše će reakcije biti neprimjerene realnosti. Ali, uspijemo li promijeniti sliku sebe i sliku svijeta, te steći novu, realniju sliku i vjerovati u nju, i naše reakcije će se promijeniti. Ako vjerujemo u uspjeh, naše nesvjesne reakcije dovest će nas do uspjeha. Ako vjerujemo u neuspjeh, naše reakcije dovest će nas do neuspjeha. O uporabi imaginacije možete pročitati više u sljedećem poglavlju.
Vježba - Ja u budućnosti

Sjedite, zatvorite oči i opustite se. Zamislite sebe u nekom budućem vremenu. To može biti za nekoliko dana, tjedana, ali i godinu, dvije ili pet. Ovisi o cilju koji ste zamislili. Učinite to na način koji vam najviše odgovara. Neki ljudi to čine tako da zamišljaju sebe na filmskom ili televizijskom ekranu. Bitno je da slika bude što detaljnija i jasnija, što je više moguće nalik stvarnosti. Zapazite boje, zvukove, druge ljude na slici, sitne detalje. Slika može biti statična kao fotografija, ali i dinamična poput filma. Vidite sebe kako ste postigli željeni cilj i osjetite zadovoljstvo zbog toga. Osjetite ponos i trijumf. Nemojte sebi postavljati nikakva ograničenja. Važno je jedino da jasno i detaljno vidite sebe i osjetite zadovoljstvo zbog uspjeha.
Zanimljivost - Kako poboljšati slobodna bacanja?

Američki časopis "Research Quarterly" izvijestio je o jednom eksperimentu u kojem se ispitivao utjecaj vježbi predočavanja na vještinu slobodnih bacanja u košarci. Studenti koji su sudjelovali u eksperimentu bili su podijeljeni u tri skupine.

Prva skupina je doista vježbala slobodna bacanja jednom dnevno tijekom dvadeset dana. Uspješnost slobodnih bacanja testirana je na početku i na kraju tog razdoblja.

Druga skupina nije vježbala, a njihova je uspješnost također provjeravana na početku i kraju razdoblja od dvadeset dana.

U trećoj skupini studenti su dvadeset dana svaki dan po dvadeset minuta zamišljali kako izvode slobodna bacanja. Kad bi u mislima pogriješili zamišljali su kako ispravljaju svoju pogrešku. I njihova uspješnost testirana je na početku i na kraju razdoblja.

Rezultati su bili sljedeći:

* Skupina koja je zaista vježbala izvođenje slobodnih bacanja, poboljšala je rezultat za 24%.
* Skupina koja nije ništa radila, nije pokazala nikakav napredak.
* Skupina koja je samo zamišljala da izvodi slobodna bacanja, pokazala je napredak od 23%.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi:
Izvor:centar-zdravlja.net/

Ovo oboljenje nastaje za vreme epidemija.Ispoljava veliku osetljivost na dejstvo infektivnih noksi ali koštani oklop i opne kojim je obavijeno tkivo mozga predstavljaju siugurnu barijeru prodora klica.Veliku ulogu ima takozvana hematoencefalna barijera, koju čine opne nervnih ćelija, neuroglija i endotel kapilara.
Klinička slika: ovaj encefalit protiče kroz tri stadijuma:
-prodromalni stadijum gde dominiraju simptomi infektivnog oboljenja, visoka temperatura, groznica, simptomi gripa, poremećaj svesti.Ponekad početak liči na apopleksiju sa epileptičkim napadima ili je postepen bez skoka temperature.Akutni stadijum pruža sliku somnolentno-oftalmoplegičnog odnosno okulo-letargičnog encefalita.Osim glavobolje i povraćanje u ovom stadijumu dominira poremećaj sna i paralize mišića pokretača očnih jabučica.Karakteristična je inverzija sna, gde bolesnik preko dana pospan-somnolentan a u toku noći budan i uznemiren.Očni bulbus manifestuje se strabizmom, vidjenjem dvostrukih slika-diplopije.Hiperkinetički oblik karakteriše se prisilnim nevoljnim pokretima koji ne prestaju ni u snu (npr.štucanje zbog trzanja dijafragme).Bulbarni oblik karakteriše se paralizom gutanja i artikulacije meningitički simptomima nadražaja moždanica (kao što je povraćanje, kočenje vrata).
Bolesnik je bez spontanih pokreta i inicijative reducirane mimike.Psihički simptomi podsećaju na akutne duševne poremećaje tipa delirijuma,(svest bolesnika je pomućena i reducirana).
-hronični stadijum je poznat kao postencefalitički Parkinsonizam, koji je nastavak akutnog stadijuma ili nastaje po prestanku akutnog oblika.Uz pojačani mišićni tonus tipa rigora javlja se redukcija svih voljnih pokreta, tremor ruku u obliku brojanja novca, zatim tremor nogu kao okretanje pedala, nekad potpuna nepokretnost.Osim rigora, hipokinezije, hipomimije sitnim pisanjem i paradoksalnim kretanjem pod dejstvom emocionalnih ili nekih drugih draži odjednom počinje da trči i ne može da se zaustavi.Nemotivisana veselost-euforija i reakcije psihomotornog uzbudjenja,promene ličnosti sa redukcijom etičkih kriterijuma, i sa neurasteničnim smetnjama.
Terapija je simptomatska, sedativni lekovi, analgetici.Zbog mogućnosti plućnih i srčanih komplikacija daju se antibiotici i kardiotonici.kasnije dolazi u obzir rahabilitacija i psihoterapija, posledice su moguće encefalitis epidemika ostavlja trag za sobom kao slepilo, gluvoća, afazija, hidrocefalus,motorna oduzetost ekstremiteta,gubitak intelektualnih kapaciteta, Parkinsonizam, pseudoneurastenija, epilepsija.
Izvor:Beba

Svetlosna terapija je metod koji se primenjuje u estetskoj i medicinskoj kozmetici. Upotreba svetlosnih zraka u terapeutske svrhe datira iz drevnih vremena. Još pre nekoliko milenijuma su ljudi shvatali da postoji prirodna, jaka i neposredna veza između svetlosti i bioloških procesa u organizmima živih bića. U starom Egiptu, sunčeva svetlost je korišćena u medicinske svrhe, dok je nešto kasnije, u antičkoj Grčkoj, Hipokrat opisao uticaj sunčevih zraka u lečenju nekih organskih poremećaja i bolesti, metod poznat kao helioterapija.
Svetlost, i to na tačno određenim talasnim dužinama svetlosnog spektra, pozitivno utiče na metabolički status tkiva tako što ubrzava energetske procese unutar ćelije i stimuliše njenu regeneraciju. Energetski status svake ćelije prvenstveno zavisi od prisustva hemijskog jedinjenja, najvažnijeg energetskog rezervoara, adenozin-tri-fosfata (ATP). Brojna naučna istraživanja u oblasti svetlosne terapije su pokazala da svetlost stimuliše proizvodnju ATP-a unutar ćelije i poboljšava lokalnu cirkulaciju, pomažući snabdevanje tkiva hranljivim materijama i eliminaciju štetnih, što dovodi do ubrzane obnove tkiva i njegove revitalizacije. Na ovaj način, svetlost utiče na imunitet kožnog tkiva i stimuliše organizam u borbi protiv raznih oblika inflamatornih (zapaljenskih) reakcija kože.
Primena u medicini
Primena svetlosne terapije podrazumeva postojanje veštačkog izvora svetlosti koji emituje zrake vidljivog ili nevidljivog spektra (ultra-ljubičasta (UV) i infra-crvena svetlost (IR)). Ovako izolovani, svetlosni zraci prodiru kroz kožu u tkivo, na koje utiču na različite načine, zavisno od same talasne dužine. Upravo izborom odgovarajuće talasne dužine, u koži se izazivaju samo željeni efekti. 
U okviru svetlosne terapije postoji i primena boja. Svaka boja poseduje određeni stimulans. Boje koje se koriste u svetlosnoj terapiji u sauni su plava, crvena, žuta i zelena. Plava boja ima hladnu svetlost, smirujuću i opuštajuću, idealnu za sanjarenje i nalaženja sebe samog. Crvena svetlost podstiče na uzbuđenje, snagu i prijatan osećaj zraka koji donose toplotu. Ona daje životnu snagu, aktivira životni duh i prijatno prenosi toplotu. Žuta boja podseća nasunčane zrake koji donose svežinu, veselje i oduševljenje. Ona zna da probudi, i da rastera mračne misli i da pruži opuštanje i neku slobodu tela. Zelena boja nas približava prirodi, daje nam osećaj svežeg šumskog vazduha. Ona opušta živce, idealna boja za opuštanje i namenjena je za odmor i isklju isključenja od svega. Skida sve okove savremene civilizacije
Svetlosna terapija se primenjuje u tretmanu kožnih oboljenja, kao što su lupus vulgaris , psorijaza, akne, ožiljci i dr.
Izvor:bolesno dete

Neposredno pre rodjenja vrednosti eritrocita i hemoglobina su visoke, jer je stvaranje u retikulo-endotelijalnom sistemu (jetra, slezina), veće nego u koštanoj srži.Posle rodjenja i kod zdravog novorodjenčeta broj eritrocita i količina hemoglobina opadaju.To opadanja je kod nedonoščeta naročito izraženo, a vraćanje na normalne vrednosti veoma je sporo jer je koštana srž nezrela da potpuno preuzme funkciju hematopoeze.Drugi činilac u nastajanju anemija je brzo iscrpljenje rezervi gvoždja, koje su donete iz antenatalnog perioda (od majke), a nedonošče ga kasnije nedovoljno unosi.Vek eritrocita od normalnih 100 dana smanjuje se na manje od 80 dana.Sve su to činioci koji utiču na pojavu anemije kod nedonoščeta za ponovo normalizovanje krvne slike potrebno je oko 4 meseca.Transfuzije krvi imaju veoma dobro dejstvo.
Jetra kod nedonoščeta se po rodjenju znatno menja.Prestaje njena hematopoetska aktivnost, a jače se izražavaju druge funkcije, kao npr.stvaranje žuči.U celini nezrelost jetre je u centru pažnje izvesnih pojava, kao što su:produženi fiziološki ikterus, koji može da traje 10-15 dana sa jako povećanim bilirubinom u krvi i oštećenjem organa.Sinteza protrombina u jetri je usporena pa su znaci hemoragične bolesti i krvarenja jače izraženi.Najjači postotak anemije se nadju kod dece sa vrlo malom težinom pri porodu ispod 1500 g.Vrlo važna i individualna dispozicija.Dvojci imaju istu sklonost anemiji, iako nisu rodjeni prevremena.Zbog insuficijencije koštane moždine i nedovoljne zalihe gvoždja nedonoščad je do dobi od 2-3 godine mnogo hemolabilnija nego donošena deca.
Izvor:Savetovaliste

Osteopetroza je nasledno oboljenje usled insuficijencije osteoklasta.Zbog manjka aktivnosti osteoklasta poremećen je proces remodeliranja kostiju  i perzistira primarno kalcifikovan hrskavičavi matriks.Spada u nasledne bolesti.
Klinička slika: kosti su jako guste, sklerotične i krhke ( lome se pri najmanjoj traumi).Sužen je medularni prostor.Postoji dva tipa oboljenja: benigni autosomni dominantni koji se manifestuje čestim frakturama u detinjstvu a kasnije sa hematološkim komplikacijama i slabim napredovanjem deteta.Slabo razvijena koštana srž koji je i uzrok pancitopenije (smanjen broj krvnih ćelija), i hepatosplenomegalija.Atrofija nerava, gluvoća, slepilo a moguće je i hidrocefalus.Nekad postoji i kalcifikacija mekih tkiva.
Dijagnoza:RTG snimak pokazuje na proširenje i povećanu gustinu kostiju kao i na guste trabekule.
Lečenje:Kod nekih bolesnika daju se kortikosteroidnu terapiju, popravljaju anemiju i trombocitopeniju.Uglavnom terapija se svodi na simptomatsko lečenje.
IzvorBeba

Okultna spina bifida je skriven oblik spine bifide  (SB),  koji označava rascep kičmenog stuba, zbog čega nastaje nepotpuno zatvaranje kičmene moždine.Spada medju defekte neuralne cevi.Kod poremećaja  okultna spina bifida retko prouzrokuje simptome.Naslednog je karaktera, spoljašnji faktori, manjak folne kiseline, žene koje su rodile dete sa defektom neuralne cevi.

Klinička slika:ova vrsta anomalija pokazuje znakove defekta sa pojačanom dlakavosti iznad tog mesta, nakupljanje masnog tkiva, proširenje kapilara.Koštani defekt se nalazi na slabinskom ili lumbalnom delu kičme (L4-S1).Poremećaj je blag i retko daje simptome.Mnogi ljudi i ne znaju za ovaj defekt.Kasnije u životu mogu imati razni poremećaj kao što je :
Priraslica ili smetnje pri mokrenju, defekaciji, oštećenja nervnih korenova, motorike i senzibiliteta.
Dijagnoza; se postavlja na osnovu RTG snimak kičmene i lumbalne regije, mijelografije, elektromiografije, CT, NMR.
Lečenje:okultna spina bifida ne zahteva lečenja.U slučaju da ipak postoji neurološki ispadi potrebno je operativno-neurohirurško lečenje, koji obuhvata laminektomiju i presecanje tvrde membrane, čime se oslobadja korenovi nerava i kičmena moždina.
Izvor:Beba