Uvod
Infektivna mononukleoza - poznata popularno kao "kiss disease" ili "bolest poljupca" - poznata je već dulje od stoljeća. Procijenjenih 90% slučajeva mononukleoze uzrokovani su Epstein - Barrovim virusom (EBV) članom grupe herpes virusa. Većina preostalih slučajeva je uzrokovana drugim herpes virusima, posebno citomegalo virusom.
Što je to?
Infektivna mononukleoza je virusna bolest koja pogađa određene krvne stanice nazvane B limfociti. To je akutna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom.
Opis bolesti
EBV se širi slinom zaražene osobe. Ljubljenje i kontakt sa rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom su uobičajeni načini širenja virusa. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni. EBV se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini do jedne godine poslije infekcije. Nakon prve infekcije, virus ostaje unutar domaćina doživotno, a povremeno se može reaktivirati i izlučivati iz grla i ždrijela. Širenje virusa je jače u bolesnika sa smanjenim imunitetom (osobe inficirane HIV virusom ili kod primalaca organa).
Tko je dobiva?
Dok su mnogi ljudi izloženi Epstein-Barr virusu u svom životu, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze. Čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je infekcija gotovo bez simptoma. U adolescenata ili odraslih može biti gotovo bez simptoma ili prepoznata kao infektivna mononukleoza. Iako su pogođeni i muškarci i žene, studije pokazuju da se bolest pojavljuje češće kod muškaraca. U razvijenim zemljama, godine prvog izlaganja mogu biti odgođene do kasnijeg djetinjstva i mladenačke dobi kada je više vjerojatno da to rezultira simptomima. Zbog ovog razloga, više se pojavljuje kod učenika srednjih škola i studenata.
Simptomi
Simptomi se pojavljuju od četiri do šest tjedana nakon izlaganja. Simptomi uključuju:
- vrućicu;
- upalu ždrijela (faringitis);
- oticanje limfnih žlijezda - limfadenopatiju (posebno u stražnjem dijelu vrata);
- umor.
Obično se bolesnik javlja s umorom koji traje nekoliko dana, a iza toga slijedi vrućica (oko 39.5° C s najvišim vrijednostima poslijepodne ili navečer), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini), i povećani limfni čvorovi (obično simetrično s prednje i stražnje strane vrata). Ponekad su zahvaćeni jetra i slezena (povećani). Rijetko se mogu naći: makulopapularni osip, žutica, natečenost očnih kapaka i osip na nepsu. Simptomi počinju 30 do 50 dana nakon izlaganja. Mnogi ljudi (posebno mlađi i djeca) imaju samo blage simptome slične prehladi. Vjerojatnije je da starija djeca i mladi ljudi imaju simptome. Simptomi mogu potrajati od jednog do nekoliko tjedana. Bolest je vrlo rijetko fatalna.
Koje pretrage se mogu napraviti?
Prava kombinacija simptoma može ukazivati na infektivnu mononukleozu, ali laboratorijski testovi su nužni za potvrdu. U većine bolesnika postoji povećan broj leukocita, bijelih krvnih stanica, uz povećan broj limfocita (obično su to atipični limfociti koji se morfološki razlikuju od uobičajenih). Danas je dostupan test aglutinacije na papiru "monospot" test, koji pokazuje da li je pacijent inficiran. Pozitivan rezultat heterofilnih antitijela, Paul-Bunnell test, je dovoljan za dijagnosticiranje infektivne mononukleoze. Kad su monospot ili heterofilni testovi negativni, daljnje laboratorijsko testiranje može odrediti da li je bolesnik inficiran EBV-om ili se radi o bolesti sličnoj mononukleozi koja je uzrokovana citomegalovirusom, adenovirusom ili Toksoplazmom gondi. Općenito, dok laboratorijski testovi nisu uvijek 100% specifični, serološki testovi za EBV su pouzdani.
Liječenje
Glavno uporište liječenja je olakšati simptome. Upute za liječenje uključuju:
- odmor;
- uzimanje puno tekućine;
- u slučaju grlobolje, grgljajte sa slanom vodom, ili cuclajte pastile za grlo, tvrde bombone;
- Možete uzeti paracetamol, acetilsalicilnu kiselinu, ibuprofen ili diklofenak za olakšavanje bolova i vrućice. Nemojte davati acetilsalicinu kiselinu djeci jer može dovesti do teškog stanja koje se naziva Reyev sindrom. Reyev sindrom je ozbiljna bolest koja može dovesti do smrti. U većini slučajeva nije potrebno drugo liječenje osim odmora.
Prognoza
Više od 90% slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno i nekomplicirano, ali umor i slabost koje traju mjesec ili više nisu neuobičajeni. Kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže. Opstrukcija dišnih putova, ruptura (prsnuće) slezene, upala srčanog mišića ili tkiva koje okružuje srce te ozbiljne komplikacije koje uključuju koštanu srž ili središnji živčani sustav su rijetke. To su komplikacije koje ugrožavaju život, a liječe se steroidnim lijekovima. Prsnuće slezene je po život opasno stanje te zahtijeva hitnu hospitalizaciju, a očituje se simptomima šoka (nagli pad krvnog tlaka, ubrzani rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti) .
Prevencija
Izbjegavajte kontakt sa slinom osoba koje su preboljele mononukleozu i osobe koje su je nedavno preboljele. Držite igračke vašeg djeteta čistima i van usta druge djece. Osobe sa nedavnom EBV infekcijom ne bi smjele donirati krv.
Izvor:
Bolesno Dete
Glavobolje pretežno u predelu lica, gnojav sekreta iz nosa, otežano disanja kroz nos, povišena telesna temperature i malaksalost ukazuju na upalu sinusa, u narodu poznatiju kao sinuzitis. Ova upala je karakteristična za proleće.
Prema istraživanjima japanskog liječnika Shinga Fujija, žene koje ne jedu dovoljno tijekom trudnoće riskiraju da njihovo dijete kasnije bude pretilo. Za tu je neobičnu povezanost, čini se, odgovoran leptin, hormon koji regulira osjećaj sitosti, te je važan za održavanje stabilne tjelesne težine, a djeca majki sa manjom od preporučene kilaže ne mogu ga dovoljno proizvesti.