Voda zauzima oko 50-60% cjelokupne težine čovjeka. Tu vodu nalazimo na tri mjesta:
1. u ćelijama – 40% tjelesne mase
2. u extracelularnom prostoru (bez cirkulacione mreže) 15-20%
3. u cirkulaciji 5%
Količina vode u organizmu regulisana je preko kompleksnog sistema koji se sastoji od:
Bubrega:osmo i volumi receptori u a.carotis int., jetra, lijevi atrij, vv.pulmonales, vv. Cavae.
Kora nadbubrega zona glomerulosa : aldosteron
Hipofiza:ADH
Jukstaglomerularni aparat i renin: angiotenzin
Narušavanje raspodjele vode u organizmu i narušavanje ukupne količine vode u tijelu može da se ispolji kao primarni poremećaj (povećano ili smanjeno unošenje vode ili elektrolita u organizam) ili kao sekundarni (popratna pojava kod niza oboljenja).
Drugo može biti vezana za poremeća elektrolita. Poremećaj sadržaja vode može da bude u smislu povećanja (hiperhidratacija) ili smanjena ukupne količine vode (dehidratacija) i kada još dodamo poremećaje unošenja soli vidimo da imamo 6 kombinacija:
* izotonična dehidratacija
* hipertonična dehidratacija
* hipotonična dehidratacija
* izotonična hiperhidratacija
* hipertonična hiperhidratacija
* hipotonična hiperhidratacija
za tačno određivanje vida narušenosti mi koristimo 6 pokazatelja:
* koncentracija natrija u serumu
* koncentracija proteina u serumu
* koncentracija hemoglobina u krvi
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima
* volumen eritrocita
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) = uobličena/tekuća
Izotonična dehidratacija
Sreće se kod istovremenog gubitka i vode i elektrolita (natrija), srećemo je kod gubitka krvi i plazme usljed oštećenja krvnih sudova. kod ove dehidratacije nemamo prostorno pomjeranje tečnosti unutar organizma, manji poremećaji teško se detektuju ali veći lako!
Hipotonična dehidratacija
Ovdje je osnova gubitak elektrolita, dio vode se preraspodjeljuje unutar organizma a drugi dio se može izgubiti. Budući da je u ekstracelularnom prostroru usljed nedostatka elektrolita (Natrij) pala osmotska koncetracija ta voda se kreće u intracelularne prostore. Rezultat tog kretanja je sljedeća slika na naših šest parametara:
* koncentracija natrija u serumu - opada
* koncentracija proteina u serumu - raste
* koncentracija hemoglobina u krvi - raste (jer odlazi voda u ćelije)
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima - opada
* volumen eritrocita - raste
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) - raste
Budući da se najveći dio vode kod ove dehidratacije izgubi iz ekstracelularnog prostora onda i na slici dominiraju znaci poremećaja cirkulacije.
Uzroci su najčešće: smanjeno unošenje natrija, hronično trovanje lijekovima koji uzrokuju eliminaciju soli iz tijela (salidiuretici), smanjena sekrecija alodsterona
Hipertonična dehidratacija
Suprotno od prethodne ovdje je osnova gubitak vode. Nastaje prelazak vode iz intracelularnog prostora u ekstracelularni zbog hipertonije koja tamo vlada. Na našoj slici imamo:
* koncentracija natrija u serumu - raste
* koncentracija proteina u serumu - raste
* koncentracija hemoglobina u krvi - raste
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima - raste
* volumen eritrocita - opada
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) - raste
nestanak vode u ekstracelularnom prostoru uzrokuje porast koncetracije svih tvari u krvi (za razliku od prethodne gdje smo gubili so, zbog soli vodu u pravcu intracelularnog prostora). Voda ovdje odlazi napolje i iz ekstra i iz intracelularnog prostora (rastu koncentracije hemoglobina u krvi i u eritrocitima) ovaj poremećaj srećemo kod diabetes insipidusa (smanjenje lučenja ADH).
Izotonična hiperhidratacija
Povećano unošenje izotonične tečnosti u organizam (nekontrolisane transfuzije i infuzije) ili kod smanjenog izlučivanja (oligurije i anurije), kod gubitka proteina u nefrotskom sindromu itd.
Povećava se sadržaj vode u ekstracelularnom prostoru bez njenog povlačenja iz drugih prostora. Naša slika
* koncentracija natrija u serumu – nepromjenena
* koncentracija proteina u serumu – pada
* koncentracija hemoglobina u krvi – opada
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima – nepromjenjena
* volumen eritrocita – nepromjenjen
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) – opada
Hipotonična hiperhidratacija
Jedina u kojoj imamo porast sadržaja svih dijelova vode u organizmu. Nastaje kod prevelikog pijenja vode ili kod unošenja hipotoničnih infuzija. Takođe kod hipersekrecija ADH itd.
Hipotonična voda dolazi u ekstracelularni prostor i odatle se raspodjeljuje u intraceularni prostor. Tako da je naša slika:
* koncentracija natrija u serumu – opada
* koncentracija proteina u serumu – opada
* koncentracija hemoglobina u krvi – opada
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima – opada
* volumen eritrocita – raste
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) – opada
srećemo je i kao hronični oblik tzv. Švarc-Bartov sindrom (stalno povećana sekrecija ADH)
Hipertonična hiperhidratacija
Događa se kod povećanog unošenja soli u organizam. Ta so (Na) povlači vodu iz intracelularnog prostora i iz okoline (uvećana žeđ)
* koncentracija natrija u serumu – raste
* koncentracija proteina u serumu – opada
* koncentracija hemoglobina u krvi – opada
* koncentraciju hemoglobina u eritrocitima – raste
* volumen eritrocita – opada
* hematokrit (odnos tekuće i uobličene faze krvi) – opada
Nalazimo je i kod kušingovog i konovog sindroma.
Efekti dehidratacije
Na kardiovaskularnom sistemu se prvo uočavaju promjene, smanjenje vode u cirkulaciji dovodi do pada srednjeg arterijskog pritiska, uz to u tom smislu ide i smanjen protok krvi zbog nastale hemokoncetracije. Zbog toga nastaju kompenzatorne promjene u vidu ubrzavanja rada srca i preraspodjele krvi u organizmu.
CNS je najosjetljiviji na ovo jer pad pritiska umanjuje dotok krvi u njega i umanjuje dolazak kisika i hranjivih materija. Pored toga umanjena cirkulacija kroz bubrege sprječava odstranjivanje toksičnih produkata metabolizma iz organizma pa se njihovi efekti ispoljavaju na CNSu. Javljaju se poremećaji svijesti sa halucinacijama.
Na bubrezima imamo takođe promjene u vidu oštećenja epitela tubula pa se povećava njihova propustljivost i pogane tvari koje su u glomerularnom filtratu izašle ponovo se vraćaju kroz tubule. Kako pada arterijski pritisak smanjuje se i glomerularna filtracija i dolazi prvo do oligurije i zatim do potpune anurije. Što ima za posljedicu acidozu i druge efekete poganih tvari u krvi.
Digestivni aparat ne pripada vitalnim organima pa je odmah izložen djelovanju nepoželjnih efekata jer se organizam ne trudi da ga zaštiti. Javljaju se sveopći poremećaji varenja
Efekti hiperhidratacije
Najraniji efekti hiperhidratacije vide se u cirkulaciji gdje imao povećanje volumena krvi (hipervolemiju) uz smanjenje koncetracije proteina u krvi. Pored toga ako se u hiperhidrataciji nisu unosile soli onda imamo i hipotoničnu krv u kojo eritrociti lako hemoliziraju pa je moguće dokazati hemoglobin i žučne boje u serumu
Hipervolemija u početku dovodi do povećanog izlučivanja mokraće (polyuria) ali uskoro epitelne kanaliće bubrega začepe gromuljice hemoglobina i poliurija prelazi u oliguriju.
Prekomjerno nakupljanje vode u tkivima zovemo hydrops ili oedema.
Ta se tečnost može gomilati u svim dijelovima tijela hydropericardium, hydrothorax, ascites…
Trabsudat je prekomjerno nakupljanje tečnosti u čijoj osnovi nije upala. A eksudat je izljevanje tečnosti kao posljedica upale
Izvor:medicinabi
