30/9/2006 23:11

Zamislite situaciju, poslednji petak u mesecu septembar 2006. Poglavica na hacijendi obavlja pripreme pred predstojetje jesenje ratarske radove. Menja akumulator i ulje na svom IMT traktoru, doleva rezervoar naftom, ugradjuje mp3 CD plejer. Ubacuje kljuch u bravu, bruuummm - brruuummmmm.., vesela mashina je upalila, yeaahh!! Zamenjuje svoje mohasine marke "adidas" nekim zelenim gumenim chizmama marke "nepoznate", a svoju perjanicu plavim kachketom na kome pishe "Oranje je blagostanje". 

I kretjemo, malo truskanja po veselim poljskim putevima, traktorska kabina tandrche, iz slushalica pichi Koja - "ove ruke nisu male, mnogima su pamet dale....." poglavica to prepevava u "ove ruke nisu male mnogima su leba dale"...  Dolazi do odredišta, "Ružina njiva" cirka 3 hektara u mestu, prekrsti se tri puta, spušta plugove i rađa se prva brazda. Njiva je vesela, brazda do brazde, ne zna se koja od koje lepša. Negde oko podneva gasi na uvratu veselu mashinu, vadi iz kese pola kila leba i 200 grama salame, zaliva sve to dobro pivom iz domatjinskog pakovanja od 2 litra i posmatra oranicu, zadovoljan. Ima tu posla još nekoliko dana, ali samo polako, ne žuri poglavica nikuda. Semenska pšenica čeka u džakove trenutak da utone u majku zemlju gde tje pustiti svoju klicu očekujući  prvi sneg da je prekrije.

Ponovo brruumm brrummmmm, radi se, znoj se s chela sliva, tope se ugljeni hidrati, i sve tako do prvog mraka. A onda nazad ka hacijendi. Mašina se gasi pred prvu "zadrugu", seda se ispred i naručuje tura pitja za društvo koje tu ordinira celog popodneva. Neko pita,
- Kako ide, jel nije kaljavo?
- Nije kaljavo, ide ko podmazano...
- Dete daj po još jednu turu...

I tako....  tuširanje, večera, pokushaj dodirivanja tastature na IBM laptopu, slaba vajda, ruke podrhtavaju, umorne su... U svom vigvamu poglavica se neubichajno rano uvlachi u krpe i tone u san.

Kraj situacije....