3/11/2006 01:03

 Svaka misao usmerena u jednom pravcu je izgubljena misao, svaka misao usmerena napred, u budućnost, bližu ili dalju je uzaludna misao, misao koja gubi opravdanje i misao koja svojim ciljem i ishodom ne egzistira, ni sad niti ikad kasnije, jer takva, nedokaziva i neuhvatljiva, ona kao da i ne postoji.

Misao koja je nastala u trenu živi samo u njemu i gasi se samim svojim nastajanjem, početak njenog nastanka sustiže kraj i ona nestaje skoro kao da nije ni nastala.

Samo misao koja nije upućena napred ka civilizacijski naučno samodokazivom smeru ili usmerena ka ravni progresivnog duhovnog ustrojstva, samo misao izgubljena u dubokim hodnicima pamćenja, misao u lavirintu memorije, samo misao pod sobom je opravdana i opravdano je njeno postojanje u vremenu i prostoru, u srži pramaterije i sistemu pranastanka.