Slobodna do ludila

 

Marijana je devojka iz Banje. Ima 34 godine. Lepuškasta, s kojim kilogramom viška, srcastog, vedrog i srdačnog izraza lica. Fakultetski je obrazovana i zaposlena u jednoj privatnoj firmi. Vozi službeni auto i ima više nego pristojnu platu. Dobro vaspitana ćerka dvoje pomalo umornih službenika. Bez miraza. I bez momka. Staklena kugla njenog života ispunjena je beskonačnim satima na poslu, po kojom kafom u lokalnom kafeu sa uglavnom neudatim drugaricama,  jedanput ili dva puta mesečno žestokom pijankom do sitnih sati, onom koju medju sobom zovu sloboda izbora, odnosno blagodeti devojčkog života.  Seksualni život joj je ravan nuli. Nije da se ne kreše. Naprotiv. Uredno raširi noge na poziv svakog iole privlačnog muškarca. Mladjanim kolegama željnim avanture i uzbudjenja, da je nasmeju i izvedu na piće. Umornom šefu prepunom priča o džangrizavoj ženi i nezahvalnoj deci, da je ne davi preterano i da joj omogući putovanje u Kairo o trošku firme. Komšiji koji ume da napravi odličnu pizzu i koji uz to pušta dobru muziku, da je opusti. Bivšem profesoru, večitom neženji, koji trepuće iza debelih stakala svojih večito zagubljenih naočara, da je vrati u neozbiljne brucoške dane. Jednom je to uradila i sa ginekologom na stolu za pregledanje, tek da proba. Tokom dosadnih poslepodnevnih dežurstava pritiska tipke na telefonu.. pa, ko uleti. U kancelariji, toaletu, po tudjim stanovima, jeftinim hotelskim sobama, na zadnjem sedištu automobila, ponekad s nogu, uz drvo, pored reke. Nezadovoljna. Nezadovoljena. Uplašena. Glasno se smeje i uvija dok prepričava poslednji fenomenalni provod: da, baš taj... da li je i tebi rekao da mu je žena frigidna krava?! Noći odmiču u sve rastegljivijem nizu. Kada pripita uvlači ključ u bravu, koja bi trebalo da je tu negde, zapljusne je talas tupe boli.. za njim. E, Marijana, gde ti je bila pamet. A volela ga je. Iskreno i sa poverenjem. Jednog se dana spakovao i otišao u daleki svet. Nije imala hrabrosti da ga prati. Nije u njoj bilo rešenosti da bude njegova. Ostala je. Da bude dobra ćerka. Da bude moderna zaposlena devojka. Da bude kao ptičica i leprša. Da puši fine cigare posle trosatnog manikira dok ubija vreme za koje je mislila da je samo njeno. Krila su neosetno otežala kako je zagazila u četvrtu deceniju. Muči je uvek iznova jedna bezglava misao. Poslednji put je vodila ljubav kada je on, sa svojom zgodnom ženom Belgijankom i njihovim plavim andjelom u kratkim pantalonama, došao da poseti grob svojih, u medjuvremenu umrlih, roditelja. Ponesen emocijama ponovnog susreta, posle dugih godina izbijanja, pružio je ruku ka njoj... njoj, Marijani svoje mladosti. U Rent-a-Car automobilu eksplodirala je tempirana bomba. Nije se mogla odupreti. Nije ni htela. Čitavim bićem se u golu ljubav i strast pretvorila. Dugo drhtala u smrdljivom ulazu provincijskog solitera, bezglasnim jecajem, prateći pogledom njegovu odlazeću lelujavu senku.. Zauvek. Ili možda ne? Pokazaće vreme. I suze jednom presahnu. A dok nepostojeće vreme teče.. prebira po imeniku svog najnovijeg mobilnog telefona (poklon onog simpatičnog malog što mu tata ima fabriku cipela) i brzim pogledom preleće preko imena... Petar, Filip, Mihajlo.. da, Mihajlo. Videla sam mu devojku na poslu, sada je slobodan. 

 

       

Objavio/la Petrija , 28/11/2006 u 15:04 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 9 ) | Pošalji komentar
Ne čini preljubu

 

U Srbiji bi trebalo, zakonom, propisati mnogoženstvo. Toliko mitskog i paganskog u nama ima, da bi se sasvim dobro snašli, a i mi snašle, u novom starom porodičnom okruženju. Verujem da bi se žene veoma dobro organizovale oko svog mužjaka, a on, siromah, napatio bi se da laprdave Ljubavi održi pod kontrolom. E, nikad nije bilo da siromah ima harem. Dakle, dragi muškarci, napunite dobro džepove, pa krenite da obrazujete svoje krdo. Jer sa godinama "vozi miško" malo, malo pa zariba.. Svaka će žena pristati na deobu one stvari, kakva god da je, i ona, i ona stvar, ako su joj ispunjeni svi ostali prohtevi i zahtevi. Pravo na kićenje, na radjanje, na red, rad i disciplinu u podeli poslova, pravo na sopstveni kutak, na nakindjurene izlaske u svet, pravo da se svadja sa ostalim Drugaricama i pravo da ćuti. I da ne radi ono kad ima menstruaciju. Osim kad sama hoće. A žene kad žive u zajednici, sve, listom, imaju ovulaciju u isto vreme, pa je i ta činjenica dvosekli mač.. Bolje je da ne žive pod istim krovom. Previše dečije kake. E, kad će opet taj Turčin, da nas nauči redu. I potera u kupatilo. Štroka nas je održala, njojzi hvala. Zaudara?
Ma ne. Sve je to ljudski. I danas u Srbiji cveta švaleracija, kao od pamtiveka. Provinciji nikad dosadno. Muški su muški zapeti ko puški.. Tehnologija koja ne zastareva. A žene su se "modernizovale". Izborile za jednakost. Novina u ljudskom društvu - nije. Pamti civilizacija vladavinu žena. Samo je Srbin  zbunjen Srpkinjama. E sad, pošto Srbin voli da krši zakone, i bude kontraš, možda je pravi način da mu spolovilo ostane kod kuće upravo pritisnuti ga da opsluži više komada. Ili njih da njih zadrže na uzdi, koliko ih ima.. curik! Ja više ne znam ko koga ovde..  Muški muške, ženski ženske.. svega ima! A Zemlja se još uvek okreće. I ne moram da znam ;)
 
 

Objavio/la Petrija , 21/11/2006 u 09:10 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 15 ) | Pošalji komentar
Gde zanoće vrbe

 
Uvek je bila elegantna, doterana. Ozbiljna. Na neki neopisiv način gorda u hodu. Okretala se varoš za njenim visokim potpeticama na skladnim nogama, došaptavale se za njom lokalne torokuše... nju kao da nije bilo briga. Naučila je da iza stisnutih usana priguši krik. Jalova. Učinio život potez manje. Ili, kako se kome zalomilo. Prvo su joj govorili da je još mlada. Za još nekoliko godina da je medicina čudo i da svemu ima leka. Za još nekoliko godina, posle tri bezuspešne vantelesne oplodnje... nastala je grobna tišina. Majka je jadikovala i neutešno plakala satima, krijući se od sebe same u špajzu, slomljena krivicom bez krivice. Otac se povio kao grana i po vascele dane ćuteći pušio zagledan u TV ekran. Svekrva slatkim jezikom tešila, a okom probadala svakog meseca gledajući je kako donosi one s krilcima.. Drugarice izbegavale da govore o svojoj deci u njenom prisustvu. A on... On se u početku smejao, ljubio uplakane oči, i stisnute dlanove. A onda su mu na čelo sletele duboke bore i u očima zagospodarile senke. Radost kao da se išunjala na mala vrata. Razmišljala je da usvoji dete, da prigrli bilo koje i bilo čije, da smehom okiti nečiju sudbinu. Nije imala podršku. Govorili su joj da je luda, da se svašta može dogoditi, da će još više patiti, da ta krv ko zna čija je, i kakva. A krv je krv. I na posletku, vraćajući se sa još jednog dečijeg rodjendana, bauljajući podbuo od alkohola, njen ljubljeni, njen veliki, njen divni, izlanuo je da mu ne pada napamet da gaji tudje kopile, da menja nečiju tužnu sudbinu, i da će radije promeniti ženu! Dvadeset dve godine ljubavi udavilo se u dva litra belog i kisele. Ona je konačno dobila znak za svoje žensko sutra. Jutro je donelo dugu i mučnu tišinu. Izbegavajući njen pogled, pogladio je po kosi, i pozdravio, dok je s mukom pronalazila kvaku na ... izlaznim vratima, s koferom od prave krokodilske kože, onog koji joj je poklonio posle prve izgubljene trudnoće.  
Razgovarajući jedne olujne prolećne večeri u pasažu, pored bioskopa, čekajući da mine pljusak rekla mi je da nikome ništa ne zamera. Ali ni sebi. Tri dana kasnije plutala je upletena u vrbovu koru, onako velika i plava, nabujalom rekom, tamo negde oko skele... Kažu da je na jastuku ostavila cedulju sa rečima - I ovo je moja sudbina.  
 
 

Objavio/la Petrija , 16/11/2006 u 19:44 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 7 ) | Pošalji komentar
Ženska inicijativa

 

Čitavog života slušam osobe kojima je neko ili nešto krivo za neuspeh ili nemoć. Čitavog života posmatram kako se točak ili kolo sreće okreće. Sklona sam da glasno opsujem na tendenciozno prenemaganje. Još sklonija da se prenemažem u sebi, kada niko ne gleda. Niko nije kriv, osim mene, za svaki osmeh i svaku suzu koja me protresla. Neću to uvek priznavati javno! Praveći trule kompromise trulimo i mi sami. Kada se rodiš u odredjenim okolnostima, a uvek je tako, u damastu ili na slami, živ se namučiš ili da te okolnosti sačuvaš ili da od njih pobegneš! Tu ni srebrna kašičica u ustima ne pomaže. Jer nije tvoja! Gurnuli su ti je medju zube iz najboljih namera. Namere su jedno, a čovek po čovek i njegove moći nešto sasvim drugo. U svakoj nas brljotini ima mnogo. Kaže se da je svako kovač svoje sreće, a ja se ne bih složila. Svako je kovač svoje nesreće. Sreća kao takva ne postoji, osim u našoj fantaziji, kao drška za koju se hvatamo slepi od muke. Posmatram koliko su neke osobe u Srbiji "velike" i kako ih ne mogu preskočiti, a ni zaobići. Prostrle se i poplavile sve moguće puteve naširoko i nadugačko, u svojoj gluposti, pa čekati da ih Sunce ispari nije mudro, nego zagaziti i pregaziti ih "kao plitak potok" sa znanjem da će se smrad uvući i pod kožu.. Od dva zla birati manje. Nemam vremena na pretek. Spremam ribaću četku i "seljački" sapun od masti i sode, nema greške, da samoj sebi kožu oderem, ako treba!

 

 

Objavio/la Petrija , 11/11/2006 u 08:00 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 10 ) | Pošalji komentar
A sat otkucava


Ravnopravnost, kao takva, ne postoji. Bez ubedjivanja. Nije logično. Treba samo malo razmisliti. Kada već ne postoji, zašto se boriti za nju?! Traćenje energije! Zanimljivo mi je kako medju ljudima uvek upali zamajavanje, skretanje pažnje sa esencijalno bitnih stanja i odnosa.. To je još jedan dokaz da je čovek postao posle. .. ili od životinja? Nema dokaza ko je od čega postao, Darvinu svaka čast, bar za mene. Bioligija ima mnoge odgovore, ali ne sve, čak i biološki sat ume da se pokvari! Ako je Bog bezgrešno začet ( Hrišćanstvo izvrgava osudi kopiljare i kopilad, a Boga veliča), kako je začeta Božja majka? Verovati znači ne dovoditi u pitanje, ne sumnjati, ne postavljati pitanja. Ako mnogo razmišljaš i usudjuješ se da sve u sebi i oko sebe analiziraš, dolaziš do tačke u kojoj mnogo znaš, diskutabilno da li toliko i vrediš (istoriju pišu pobednici)  i  sasvim sigurno  bivaš usamljen na tom vrhu. Ili razapet na krst. Često zaboravljen. Za mene je od takozvane ravnopravnosti u društvu, ljudskom društvu na Zemlji, daleko važnije civilizovano ponašanje i omogućavanje života i napretka svakome, pa i Ženi, u skladu sa njenim potrebama i željama. Da i željama, iako ih neretko proglašavaju za luksuz, jer želje su nam prečesto _____ ( dopuni). Na Ženi je da sama proceni svoje mogućnosti na tom putu. E za to se vredi pomučiti!


Objavio/la Petrija , 6/11/2006 u 15:00 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 4 ) | Pošalji komentar
Zemlja Žena

 

   Želim da ponešto napišem, i ponešto pročitam, o nama, o Ženama, ove i ovakve Srbije. Da bih razmela. Da bi nas ovo malo Muškaraca oko nas razumelo, i da bi nas Deca ovog vremena, koja odrastaju i na ovom blog servisu, takodje razumela. Da bi mi same sebe razumele. Mada nije neophodno. Nadam se da moj blog neće biti traćenje vremena. Ono što budem istraživala, otkrivala i naučila, deliću. Davati je umetnost. Žene u Srbiji to itekako dobro znaju. Nisam umetnica, ali ću učiti za umetnicu života. Imam afiniteta. Žene danas, i ovde, mnogo i mukotrpno uče. I kada radjaju i rade od jutra do sutra, i kada su majke samo svojim muževima, i onda kada su nečija velika deca. I kada su nasmejane, ali i kada su podbule od plača.. kada su samo Žene. Malo drugačije od drugih Žena. Srpkinje.  Ako je to, da smo Srpkinje, ili SAMO Žene, u vremenu ikada išta značilo. Vaspitanje, običaji, kultura, navike.. Jednom kada krene... priči ne bi moralo biti kraja, sa Ženama, ali i Muškarcima ! Poštovanje! Žene su ...  Da li je istina tekst pesme grupe "Buldožer" ?  Da li sam odmah sebi uskočila u usta koristeći reči pesme na ijekavici? Možda mi i nismo toliko drugačije.. možda tek pomalo posebne? Možda nam je lepo da o sebi mislimo na taj način? Možda je to ISTINA?

 

...

Žene su tople, žene su meke
Žene su blijede, žene su snene
Žene su ukras prirode
Žene su ženstvene, žene su ženstvene

Žene su stvarnost, žene su bajke
Žene su žene, žene su majke
Žene su ukras prirode
Žene su ženstvene, žene su ženstvene

Žene žive u pjesmi, žene žive u braku
Žene uz goblene, ah žene, žene-sirene
Žene su inspiracija
Žene su ženstvene, žene su ženstvene...

 

Bez škole nije lako. Sa školom još je i teže!

 

 

Objavio/la Petrija , 1/11/2006 u 16:11 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 23 ) | Pošalji komentar