Senke svetlosti... tišina zvuka... miris dodira... i bezglasno žarenje šume pred san. Crvena, na tvojim bokovima i ramenima, opuštenim u ivicima horizonta... zlatna, dolinombedara... smeđa u senkama useka... sivkasto plava za svilu namreškanu poput magle na tvom struku... onda udahnem, nabacim kapuljaču, jer kiša već odavno pada, i znam da je kasni oktobar....