Noću, vazduh počinje lediti... rojevi zaleđenih kapi strpljivo grebu po oknima proizvodeći onaj šum rasutog peska i šljunka u sudaranju... oslanjam dlanove na vrela rebra i udišem miris spaljenog drveta... sačuvati trenutak... pokušavam tiho ispustiti vazduh iz pluća i sakriti tremore u mišićima dok u ogledalu lovim tvoje odraze... još jedan trenutak... dok podižeš bradu i izvijaš se preko naslona isturajući grudi... gotovo da čujem zatezanje kože na pregibima i šuškanje svile duboko između tvojih bedara... želja rađa želju...