I kada pomislim kako se sunce skrilo od moga pogleda, uvijek me uvjeriš da sam u krivu...ti si moje sunce koje istom jačinom obasjava moj put...koji grije moje srce...Te tvoje oči pune dobrote u kojim pronalazim mir i u kojem vidim odraz sebe...ne mogu ni trena više bez njih...i ne želim više bez njih... I kada sam pomislila da nada se ugasila i da želja nije bila dovoljna da uspijemo...tvoj glas me razuvjeri u moje mišljenje..jer ti si i dalje tu..kada oslabim ti si moja snaga koju posjedujem u duši da krenem dalje... Moja suza čežnje, moj najljepši osmijeh, i ruke koje me tako snažno i nježno grle...jedino u tvom naručju zlato ja se osjećam sigurno... Hvala za svaki svaki provedeni trenutak s tobom i hvala što si mi pružio svoje ruke kada sam ih najviše trebala...Zlato počinjem se vezati za tebe :)