Djevojčica sa trešnje
Kako je imati prizvuk opojnog okusa negdje ispod trepavica?
I nezaustavljivi poriv da se nekom pripada, kao monogram na tvom kaputu izvezena.
Sve više to znam, ali opet mi pokaži...
Pa čak i pomalo sjetni lepet krila, i pomalo bolni dodir usana za onih ukrcaja, i svu nestrpljivost kod praznog kreveta.
Sve to znam, to je da me osnaži.
Oni lampioni, i krijesnice, sa sajmova čarolija, i sve mantre koje ispisuju noćni sati. Obećanja kao tetovaže, zavučene pod kožu.
Znam da sve to itekako važi.
Kad šapat vibrira zrakom od tvojih glasnica do mojih ušnih resica, tad blijede kolone, nema čekanja. Tako bude kad je prava frekvencija.
Sve to znam, zato slobodno opet sve kaži.
I one malo teže riječi, navikavanja, mimoilaženja i pronalaženja, uvažavanja, prihvaćanja, ispravljanja, usvajanja...
Ma sve znam, nakon toga si mi još draži.