Carsko putovanje
Napokon sam se danas odvažila pogledat film Carsko putovanje. Znala sam da će biti suza, ali vrijedilo je. Film koji ostavlja dubok pečat o svim onim odnosima koji bi obitelj trebali karakterizirat. Neizmjerno puno ljubavi ponajprije. Jedinstvo, briga o djeci, nesebično odvajanja da bi potomcima se osigurao život u uvjetima koji su sve samo ne blagi. Pingvini su izrazito monogamni. Imaju jednog partnera za cijeli život. I nevjerovatno je koliko nježnosti jedno prema drugome pokazuju kada se pronađu. Njihovo udvaranje je stvarno poput plesa. Ponese te. Na jesen se pronađu na jednom dijelu pola koji ih donekle klisurama štiti i gdje je led dovoljno debel da mogu provesti na njemu zimske mjesece. Po dolasku se pare. Makar mi kod njih stvarno paše izraz vode ljubav.
Nakon 3 mjeseca ženka donosi na svijet jaje te vidno oslabljena odlazi na dug put kako bi ulovila hranu da ojača i da ju donese piliću kada dođe na svijet. Tu na scenu stupa mužjak koji provodi mjesece na jajetu grijući ga. Imaju samo 10-ak sekundi da jaje predaju jedan drugome, a da ga hladnoća ne zaledi. Neki nažalost, pogotovo mlađi parovi, to ne uspiju, i točno im možeš tugu u očima vidjet dok gledaju to jaje iz kojeg neće izaći život. Mužjaci na jajima provedu najgore dane zime, udare vijavica i snijegova. Čekajući da se majke vrate iz lova. Poneka od njih se ne vrati. Postane plijen raznim grabežljivcima. I tu se ne gubi samo njen život, već i život pilića kojeg neće imati tko nahraniti. Dok se one vrate nazad pilići već polako počinju probjat ljuske. I odmah su gladni. Kada se majke vrate red je na očevima da onako onemoćali uspiju doći do mora i nahraniti se. Za to vrijem mladunci rastu. I još uvijek su stalno gladni. Doći će opet vrijeme kada će majke morati krenuti u nadi da će se očevi vratiti na vrijeme. Osjetit će koje je njihovo pile. Valjda bi tako bilo koji roditelj znao prepoznati svoje dijete.
S vremenom mladunčad jača, oni koju su uspjeli preživjet glad i hladnoću zahvaljujući brizi roditelja. 3 boje su te koje dominiraju: crna koja označava leđa roditelja koji odlaze u potragu za hranom, bijela koja označava pune trbuhe kada se roditelji vraćaju i siva. Siva boja malih pingvinića koji su stalno gladni. Na proljeće se led počne otapati i pingvini odlaze iz te sigurne udoline. Pozdravljaju se sa partnerima, onima istima koje će najesen opet ljubiti.
Film koji ostavlja bez daha, i koji daje potpuno drugačiju perspektivu na odnose među životinjama. I neka mi samo netko još jednom dođe sa pričom da životinje nemaju dušu :).
