Patnje i zalosti (St.Pajsije)
9.4.2009
Žalost je ono sto smiruje coveka, oslobadja, otkriva njegov karakter, ociscuje mu misli i pomaze mu da uzrasta, kroz trpljenje zalosti.
Udarci su neophodni za spasenje nase duse, zato sto oni ciste dusu.
Sto vise udaras i trljas odecu, ona postaje cistija.

MOGU JOS, MOGU MNOGO, ZATO UDRITE, UDRITE STO JACE.

Valjda ce mi se najzad misli ocistiti, valjada cu na kraju i ja uzrasti.
Valjda cu se i ja ocistiti i spasti.

ZATO NE CEKAJTE, UDRITE STO JACE.
Objavio nixon1311 u 22:18 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

ta knjiga....da...još mu i sada vidim lik, uslikan, onako maaalenog a tako velika čovjeka i mudraca i svete duše...
Poslao nurlisoul u 06:03, 10.4.2009 | Link | |
Sta ako neko trpi te udarce citavog zivota?
Sta ako su ti udarci poceli ozbiljno da ozledjuju?
Da li i tada treba traziti jos, i po cenu da bude ubijen bitan deo tvog bica?

Ne verujem u grubost i udarce bilo kakve vrste.
Verujem u milost i mudru, neznu rec. Verujem u pokroviteljski dodir jaceg upucen onom ko je klonuo duhom i telom. Verujem da ovaj svet, uprkos svojoj krvavoj istoriji, ipak nije potpuno ogrezao u takvu brutalnost.

Mozda je to idealisticki, mozda i naivno. Svaki novcic, ipak, ima dve strane...
Poslao Anatema u 12:00, 10.4.2009 | Link | |
Evo, mene mnogo udarali,
skrozzz sam procishcena i sada uzivam,
zaista i tebi zelim puno takvih udaraca
da bi doziveo ovaj osecaj miline i cistote
koji ja imam
Poslao zlatnaKruna u 13:21, 10.4.2009 | Link | |
Ma bre. Ne radi se o tome.
Prociscena sam ja preko svake mere i granice!
Znas, kad ves mnogo "tuces" prilikom pranja, moze da se i pocepa... I da izbledi...
U svemu treba da postoji mera, to sam htela da kazem.
Poslao Anatema u 13:25, 10.4.2009 | Link | |