3.10.2008 - Da,da,da,to sam ja....

Moj cale je dugo vremena kockao.To mu je bilo omiljeno zanimanje danju i nocu.Ali bio je kako da vam kazem dobar kockar pa nikada nismo imali finansijskih problema i nikada nismo ostali bez kuce i sl.Uz pomoc njegovog kockanja dobila sam stvari koje sam oduvek zelela.Bas u to vreme dogodila se strasna pogibija moje starije sestre i moja mama je bila na kraju zivaca.Porodici je opasno pretilo razdvajanje,krs i lom.Roditelji su mi se cesto svadjali,mogla sam njihove uzvike da cujem cak u svojoj sobi (a ja sam na spratu).Posle ovoliko vremena,shvatam da sam ja jedina osoba u mojoj porodici koja nije prosla kroz ociglednu krizu.Samo sam ja znala da prolazim kroz nju,a moji roditelji su bili previse okupirani svojim problemima kako bi ista primetili.Pocela sam da se druzim sa partijanerima iz skole,nije retkost da sam na zurkama bila mrtva pijana (znam da je greska,ovako mlada da uzimam alkohol u ruke,ali shvatite me...) i radila sam svakakve gluposti (nocno kupanje sa ortacima!?) samo kako bih se osecala bolje.Ali nisam mogla da sprecim suze kada bih prolazila ispred zatvorenih vrata sobe moje sestre koja od tog kobnog dana nije otvarana,ciscena ili raspremana.Precutni dogovor bio je da ostavimo sve na svom mestu.Jednog dana,kada sam osecala snaznu nostalgiju za mojom sekom usla sam u njenu sobu ostavivsi pritvorena vrata.Pustila sam muziku,u CD playeru bio je njen omiljeni CD.Soba je bila u prilicnom haosu.Sela sam na njen krevet i promatrala sobu slusajuci note njene omiljene pesme.To sam pocela da radim svakodnevno,postala sam zaludjena.Dok jednog dana mama nije shvatila sta radim.Jedno vreme je sa mnom odlazila u te posete i onda je odlucila da je bilo dosta,da taj period zivota ma koliko to bilo tesko ostavimo za sobom.Isterala me je iz sobe i zakljucala vrata.To me je jos vise podsetilo na sestru koja me je uvek terala iz sobe i zakljucavala je u svakoj prilici.Sela sam na pod ispred sobe i pocela da jecam.Mama me je zagrlila i pocela da place sa mnom.Ne secam se koliko vremena smo tako sedele i jecale dok se nije pojavio moj tata na stepenicama.Pogledao nas je i prisao nam.To je bio prvi put u zivotu da sam videla tatu da je ispustio suzu.Seo je pored nas i zagrlio nas.Vreme je prolazilo.Telefon je zvonio.Napolju se smrklo a mi smo samo sedeli ispred njenih vrata,plakali i proklinjali kurvu sudbinu...


Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja!

12:21, 3.10.2008
Poslao Anci
LOsa sudbina uglavnom zadesi dobre ljude...
Verujem da ti se zivot promenio od smrti tvoje sestre..(((((
Permanent Link
20:56, 3.10.2008
Poslao ludazatobom
Nadam se da je tezak period sada vec daleko iza tebe. Anamarija, budi ponosna na sebe sto si to prebrodila. Jaka si osoba i samo nastavi tako i posticices mnogo u zivotu
Luv ya
Permanent Link
21:13, 3.10.2008
Poslao Specificna
U ovoj prici, tuga postaje samo rec, nesto mnogo teze i emotivnije se naslucuje izmedju redova.
Samo budi hrabra...
Permanent Link
00:18, 4.10.2008
Poslao Izzy
Znam kako je to kada izgubiš voljenu osobu... Ali jedino što čovek tada može uraditi je da bude jak i da se pomiri sa sudbinom,ma koliko ona bila surova. Mogu zamisliti koliko si tada patila... Ali život ide dalje draga moja. I sama znaš koliko je život surov i baš zbog toga moraš da budeš jaka i spremna na sve što će se dogoditi. Uspela si da "preguraš" tu kobnu situaciju i to te je još više ojačalo.
Permanent Link
16:57, 4.10.2008
Poslao PinkPunkPrincess
Znam kako ti je !Ja sam mogla da izgubim brata, ali srecom, preziweo je !
Permanent Link
16:58, 4.10.2008
Poslao PinkPunkPrincess
e dodala sam te u friends!
Permanent Link
09:34, 14.11.2008
Poslao Nixs
Nikad mi se nije desilo tako nesto,ali predpostavljam da ti je bilo uzasno..
Permanent Link