«

26/1/2007 «
Rekli su mi da mi moga, zivota vise nema
Da me sve sto imam, boli u grudima
Rjec za rjec, al kom vjerovanje
Sebi samom, il za tudje znanje
Ruku na srce, ili u grudi svoje
Da nadjem tu iskru, sto u meni gasne
Al hladne su grudi, srce sebe voli
Nema vise zelja, nestali su snovi

I u noci jednoj, dok ljubio sam sebe
Misleci na njih, sto ostaju tu
Prisal mi je ona, lakim korakom
Tako divna bjese, djevojka u crnom

Kosa sto joj plava, niz ramena pala
Prosula se meni preko njedara
A ruke sto joj njezne, ko usne na usni
Zagrlise moje ohladnjele grudi
Ljubila je moje izdahnute grudi
Usnama svojim, vrelijim od zari
I pekla mi meso, sto jos nisu njene
Otrgnile ruke

Cjelu noc je tu, iznad mene bdila
Cjelu noc je moje grudi upijala
Gjelu noc je moje jecaje gusila
A sa svjetlom dana, nekamo otisla
Al mi dusu nije sa sobom odnjela

I danas dok se vucem, posteljama suznim
U svakom liku vidim i osjecam nje dodir
O kako bole grudi me moje
Ako jos to mogu nazvati grudima
Jer nisto nije ostalo za mene
Sve sto sam imao odnjela je ona


Večeras neću  bez ljubavi zaspati


Večeras ne smijem zaspati bez ljubavi,

ostavila si ptice i njihov glas u meni,

a prije polaska obećala mi u vazi lišće.

Izbrojio sam šume svih kontinenata,

bit će najljepši park na našoj postelji,

i pozdravit ću sve to ubrano lišće,

kad šuštanjem donese bjelinu tijela.


Večeras ne želim zaspati bez ljubavi,

topli je miris tvoga željenoga bića

ovio moj san vitkim bijelim rukama.

Umivam se dodirima njihove mekoće,

a ti s pticama preko na susjednom nebu,

čas očima sokove lišća nemirno sanjaš,

čas srebrnim perjem moju želju grliš.


Večeras ne ću zaspati bez ljubavi,

osjećam kako me kroz lišće dozivaš,

i moj pogled zaustavljaš na svom nebu.

Ponovno te srećem i ponovno imam,

usnama ljubim obrise tvoga srca,

a kiša sa tvojih krila pada na uske ulice

i donosi smirenje nad krošnje grada.


Zbog toga ne mogu zaspati bez ljubavi,

ne umijem, mila moja, bez tebe snivati,

jer tamo u gnijezdu neobične noći,

gdje tvoji poljupci dubinom postoje,

u šuštanju lišća rađaš ptice za mene

i njihovu ljubav u moju dušu slažeš.

Večeras ne ću bez ljubavi zaspati.
Objavio lazarica u 23:58 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

bas si na krilima ljubavi...
Poslao zvezdana u 00:25, 27/1/2007 | Link | |


Powered by BlogOye!