Povratak sebi
U kuloarima svijesti
pružam ruku
svom suncu na umoru
što posljednjim izdasima
obasjava
put mojim mislima
Čije su
ove stope od krvi
što slijedim ih
već
dugo
U bespućima sna
svileno padam
na svoje teške ruke
što pružene hladno
traže
malo sunca na umoru
Zašto se
moje nebo mrvi
od riječi što
pišeš
tugo
U smiraju krika
udavljen šutim
sklapam oči nesklopljene
da ne vidim
sunce
kako se guši
Može li
slijepac naći put
ako tragovi blijede
put
nestaje
U tami srca
izmaglica nade
otima mi tijelo
suncu ja je
puštam
neka me vodi
Bijah noć
ali nađoh te
tamo gdje
sve
prestaje