Ako «
2/12/2007 «
Ako se probudiš u ove sitne sate, kroz prozor tvoj pašće zrak svetla na lice tvoje.Ne, nije to zrak mesečine, to je mesec pozajmio trag svoj ljubavi mojoj da lakše bdi nad Tobom.
Ako noćas iznenada iz vedra neba teška kiša padne, ne msli da slučajno je, to mi nebo pravi društvo da ne plačem sama.
Ako ti se u trenucima najveće sreće učini da otkucava ponoć, znaj da to srce moje zaustavlja vreme da bi ti se osmeh što duže zadržao na usnama.
Ako ponekad, dok hodaš ulicama grada, osetiš da neko motri na Tebe, ne boj se ; poslala sam senku svoju da bdi nad korakom Tvojim.
Ako Ti nekada iznenada zatreperi srce u grudima, i laki povetarac ti okrzne lice, znaj da me više nema i da se opraštam od Tebe.
U vedroj noći podigni pogled ponekad ka mesecu i vidićeš trag jedne ljubavi; u kišnom danu zadrži jednu kap kiše na dlanu i osetićeš kako suze peku;koračajući ulicama grada trudi se da ne zgaziš na senku, jer ponekad su u senkama nadragocenije duše.
Otvori oči i gledaj; naćuli uši i slušaj; pusti srce da voli; jer sutra....sutra već ne postoji
lebdi negde u vazduhu nevidljiva,
tek jedna kap od bezbroj sličnih;
zašto misliti baš na nju kad se spušta veliki pljusak?
Ta majušna i ništavna kapljuca je
upravo ona legendarna kap
koja prevrši meru, koja prelije čašu.
Sve prethodne kapi postaju u trenu beznačajne
Niko ih ne pamti više i ne primećuje
Sećaju se samo nje.
Kapi koja je prevršila meru
Kap