UNA LACRIMA SUR VISO «

1/5/2007 «

SUZA NA LICU

 

Stajala je na hridi.

Hladna, daleka, nezainteresovana

Visoko, daleko, iznad svega.

Nema, tiha, nepomična, zagledana negde u daljinu, daleko, daleko, do same pučine.

Čeka li nekog? Ispraća li koga?

Vetar joj lagano dodiruje kosu, poneki pramen zaviori, pokušava da se otrgne, da razbaruši, da unese nemir u njen mir. Vlažne usne. Sjajne oči. Ledeni pogled. Nju ništa ne interesuje

Pučina.

Talasi se poigravaju, skakuću jedan preko drugog, valjaju se ka obali.

Ružičasti tonovi neba, prelivaju se zlatom prateći Sunce na počinak, još malo, još samo malo i utonuće u more, suton će nadvladati zlato, možda će ga zameniti srebro Meseca, zvezde će trepereti....

A ona?

Ona će i dalje stajati na steni, zagledana, mirna, ledena bez osećaja.

Jedan brodić se pojavi, tamne oči zadrhtaše i počeše da prate igru vetra i jedra... njegovo valjanje po talasima, borbu sa udarima  nadolazeće oluje, hitanje ka luci spasa.

Sa obale je mahala ruka.

A ona?

Još uvek stoji. Tiha, očiju uprtih u daljinu. Njen brod ne dolazi.  Njen brod nikad neće doći, nikad uploviti u luku.

Mir na  tvrdom licu. Sunce baca poslednji zrak, tone u more, bledi sjaj zvezda postaje sve jači.

Nepomična, mirna, stoji, led na licu, led u srcu, a onda lagano, sasvim lagano, iz samog ugla oka, pojavi se jedna suza, suza izdajica, zaustavi se na trepavici i kliznu…..

Objavio AnaM u 13:13 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

hvala ti, divna je .......
Poslao lazarica u 17:51, 1/5/2007 | Link | |


Powered by BlogOye!