Odlazim noćas iz ovog grada
Negde daleko u susret sreći
Gde vetar njiše ljiljan života
Gde me nikada nećš pronaći
Poneću osmeh i tužne oči
I tvoje ruke u mojoj kosi
Poneću radost i svoje snove
Negde daleko u susret sreći.
Odlazim noćas iz ovog grada
čeka me ptica što tužno peva
čeka me polje mirisa cvetnih
čeka me neko ko lepo mašta
Ko postoji u mome snu
Noćima sedim, proklinjem zvezde
Zašto su skupa dok mesec beži
Da li me mrziš što mnogo pričam
Što lažem zoru zaspalu u snegu.
Noć je daleko, umorna stojim
Gledam u istok ljubeći sunce
istinom svojom
Gorak je ukus poraza moga
Volim te još maker u snu