Gde sam izgubila ovu devojku.... «
4/3/2007 «
Odlazim noćas iz ovog grada
Negde daleko u susret sreći
Gde vetar njiše ljiljan života
Gde me nikada nećš pronaći
Poneću osmeh i tužne oči
I tvoje ruke u mojoj kosi
Poneću radost i svoje snove
Negde daleko u susret sreći.
Odlazim noćas iz ovog grada
čeka me ptica što tužno peva
čeka me polje mirisa cvetnih
čeka me neko ko lepo mašta
Ko postoji u mome snu
Noćima sedim, proklinjem zvezde
Zašto su skupa dok mesec beži
Da li me mrziš što mnogo pričam
Što lažem zoru zaspalu u snegu.
Noć je daleko, umorna stojim
Gledam u istok ljubeći sunce
istinom svojom
Gorak je ukus poraza moga
Volim te još maker u snu
Ukradena pesma «
4/3/2007 «
Ne znam da li je isti Zaratustra u pitanju, ali pesma je prelepa
Kada ti se sva tuga sveta sakupi na pleća
I teret postane pretežak
Kada bi iz kože najradije iskočila
A znaš da nemaš gde pobeći
Kada bi želela da vrištiš
A glas si odavno izgubila
Kada ti sve želje postanu nedostižne
I misliš da više ničeg nema
Seti se
Delimo istu bol
A ja i dalje hodam
Možda će ti to malo pomoći
Kada ti misli krenu lutati bez cilja
Osećaji postanu haotični
Boje zamene mesta
I crno postane toliko crno da pomrači vid
Kada bi trčati htela
A nemoć ovlada stopalima tvojim
Kada pogledaš u druge i vidiš sebe
I njihovu sreću svojatati kreneš
Seti se
Delimo istu bol
A ja i dalje hodam
Možda će ti to malo pomoći