Ne daj mi se! Ne daj mi se dok te mislima ujedam i grizem. Uguši krik ujedom za moje rame i dok misli vrište, pronqađi sve neizgovorene reči ispod kože. One odzvanjaju najjače u meni. Slomi me! Slomi i sebe u meni, da krvarimo ovako zadihani, vreli, jedno drugim isprepletani. U smiraju strasti, u sinhronim otkucajima srca, dok kroz kožu osluškujem kako dišeš, dok mi za vratom prepoznatljivo mirišeš, možda ćemo zaustaviti mahnito vreme. Za nas lude, čulne, divlje, nesputane, smele, za nas što imamo želje i snove, što imamo noći a nemamo jutra, što imamo danas a nemamo sutra....
Ne izbijaš mi iz misli. U naručju te unosim u reku, spuštam. Gledamo se u oči...Toliko blizu da trepavicama upijam svaki tvoj dah. Grlim te, smejemo se ,ljubimo... Usnama skupljam sve kapljičaste tragove, kapi vode koje ti se sa pramenova vlažne kose razlivaju po obrazima, vratu, ramenima i grudima...Ljubim te i grizem usnama. Ispijam svaki kapljičasti ddelić i ne umem da stanem. Vrti mi se u glavi. Smeje mi se...Plače mi se...Usne mi bride po taktu tvoga srca, po strujanju tvoje krvi. Prstima ti mrsim kosu, uzimam dah, a bojim se da te već u sledećem udisaju ne progutam celu...
Danas se borim da udahnem između pukotina u mojim mislima okovanim tobom. Zameri mi zbog želje, ljuti se zbog čežnje, baš me briga. Želim te! Želim te za sebe.