Planina ko utvara
I putnik bez straha
Jedno-drugom ime
Dozivaju u prici
Sto na bajku lici
Mit i sreca
U neskladu
Svako trazi vecu
Srecu i Nesrecu
Rasulo se zrno istine
Da po svetu putuje
Cvetaju bunike
Razum trci do nehaja
Dusa bolna vapije
Planina se grohotom smeje
Mirisu dveri paklene
Zubi kruske natrule
Jezik palaca od vijugave
Sto Raj davno napusti
Prica o zlu dobro izjeda
Mac reze po coveku
Rezbari ruzu rasvetalu
U planini sto iznikla nije
Nema snova do okova
Klikcu gavrani crni
Ni zivota bez bola
Sto osecam
U grudima svojim
N. |
|
|
|
 |