Zanemeh ored slikom
nasheg sina
pre nego shto si otishao
u rat
Na njoj tragovi od
sasuhenih suza
i busena trave
dok sam je u nedrima nosila
i kosila
Zanemeh od slicnosti
sa talasastom kosom
i krupnim ocima
boje lana
U njima obecanja razna
za Srecu koju smo josh tada izgubili
Isplakah se sita u
svitanje jedno, posle ratova
egal!
Onaj u meni josh uvek traje
Borba je to vecna...
Nadja
Objavio
nadjaljubicica u 19:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar
