jedni da krunishu,drugi da otkinu.
Vlast me nikada nije shtitila,
nisam ni trazila.
Ostrvo tuge,
u cvece sam pretvarala
Hleb nash nasushni,
tim istim cvecem krasila.
Smeh mi na licu,
vecu lepotu krasi.
Odaje bruje,
ulice odzvanjaju.
Ptice se raduju.
Ljude pozdravljam,
smehom svojim.
Nadja
Objavio
nadjaljubicica u 15:06 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar
