Orem necija secanja,
dok ova duboka u meni placu i dozivaju trenutak srece.
Videla sam osmeh,poziv....
Osetila ljubav i neizmernu neznost,secanje je bolelo ali i trag srece u srcu ostavilo.
Topolo moja visoka i ponosna.
Porasla sam kao ti i ne mogu te dosegnuti u visini tvojoj.....
Na stranu gde se tvoje lice okrenulo,svako je drvo u meni uzdahnulo do susreta nasheg.
Blizi se cas,to sada govori srce moje i ja mu verujem .
Nadja
Objavio
nadjaljubicica u 21:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
