TOPOLA
30.8.2008
Ti si moja Topola,moje divno visoko drvo....div moj.
Orem necija secanja,
dok ova duboka u meni placu i dozivaju trenutak srece.
Videla sam osmeh,poziv....
Osetila ljubav i neizmernu neznost,secanje je bolelo ali i trag srece u srcu ostavilo.
Topolo moja visoka i ponosna.
Porasla sam kao ti i ne mogu te dosegnuti u visini tvojoj.....
Na stranu gde se tvoje lice okrenulo,svako je drvo u meni uzdahnulo do susreta nasheg.
Blizi se cas,to sada govori srce moje i ja mu verujem .

Nadja
Objavio nadjaljubicica u 21:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar

neko drvo raste u visinu,
drugo,opet,u širinu,
ali oba moraju zadržati svoa obeležja...da bi se drvećem zvali

mislim...
Poslao simor u 22:39, 30.8.2008 | Link | |
Dragi,
ja licim na svoju topolu,od nje sam nastala....
Hvala na potvrdi,kad cerka lici na svoga oca
Poslao zutaruza u 23:02, 30.8.2008 | Link | |