neke stvari i ostalo...

Sa kojih par rijeci bi mogao da raspali vatru? Hoce li neko da mi kaze? Volio bih da ih znam... ostaje mi samo da nagadjam. Sto ja volim da slusam price o tome liku iz Proslosti... moze se dosta nauciti... ali, cini mi se da on nije bas normalan. Kao neki mracnjak, okultista, ili tako nesto... iz publike mi javljaju da se taj pozove u sledecu emisiju! Hoce li prihvatiti? hm... Zbilja, pitam se je li ovo neki scenario za film? Mogao bih i ja ovako da pisem... ovako bih poceo :- On je silazio stepenicama, okrenuo se desno dje si sjedjela ti, za stolom i sa dvije prazne fotelje bordo boje oko tebe. Za recepcijom je bio osrednji covjek,sa strucovanim brcicima... to bi bio pocetak... dobar bih bio ja scenarista. Mada, garantujem da je on primijetio da ti se dlanovi znoje i usta sushe. Znas zasto? 95% svih ljudskih radnji cine uslovni reflexi. Tako, ako ti se suse usta, moras ih obliznuti kao i protrljati prste o dlanove ako ti se znoje. Sve se to radi nesvjesno i nekontrolisano. Ako je taj takav kao iz tvoje price zapisane u proslosti, garantujem da mu to nije promaklo, kao i da je na osnovu toga i takvih stvari, mogao da rezira bilo sta. Sad mi pade na pamet da bih i ja volio tako kao sto je on kazao, da na primjer gledam tebe kako dises i slusam kako spavas... jos ako mogu da mirisem kisu dok pada... a sto se tice mraka, iz publike mi sugerisu da to istaknem, mislim da nije on bio bezosjecajan i ni malo naivan. Evo zasto... zato sto je zelio vjerovatno da te dusom osjeti. Da je to bilo odmjeravanje zdrebice, ili rutinski odradjena avantura, lik bi upalio svijetlo,i hopa hopa... ali, lisac je taj. Procitao sam ga. A i publika mi je pomogla. Zna taj da su oci, tj. vid, najveca barijera carstvu cula. Vid kao da sabotira ostala cula. Vidis, i tim se zadovoljis, a sve ostalo zanemareno. U mraku je drugacije.( ala brzo diktira ova publika!!!) u mraku se pale ostala cula. Kao sto slijepac extremno dobro cuje, i osjeca. Budi se i opazaj. Beba prvo opaza. Zatim sluh. Pa dodir, ukus, i cak tamo nedje beba reaguje na vid. Stavite bebi zvecku ispred nje, nema efekta. Zazvecite, beba reaguje. Udjite u sobu sa bebom, ona ne reaguje. Kad udje majka, beba opaza i reaguje. Tako i taj lisac. Napravio je mrak i uzivao u opazaju, dodirima, uzdasima, ukusima, i sve preko cega je presao prstima projektovao je sliku u glavi. Da je vidio, vidio bi povrsno. Ovako je cijelu tebe projektovao u glavi, mic po mic, milimetar po milimetar. Svuda kuda je presao prstima. I garantujem da ces mu tu ostati za njegovog zivota.

A sad hocu da znam, sa kojih par reci se razgoreva vatra proslosti?