U početku,srednja skola mi se cinila kao horor,mjesto gdje cu 4 godine patiti za osnovnom.Tako je bilo u pocetku,zaista.Stalno sam se prisjecala ekskurzija,izleta,zajednickih odlazaka u grad,na rodjendane,u skolu...Jedan post ludezatobom me je posjetio na ono posljednje zvono,kada smo svi skocili,izasli napolje,pa niz stepenice sisli do mora,bacali knjige i sveske u vodu,cijepali listove,bacali ih po ulici.Pa smo onda uskocili u more,a polovina nije imala kupace kostime,vec je skakala u odjeci...Kad biste me pitali da vam pricam kako mi je bilo u osnovnoj,izdvojila bih vam samo lijepe uspomene,i pricala bih satima,a ruzne trenutke sam i zaboravila.Nije ih ni bilo puno,samo kad je bila neka losa ocjena ili svadja u razredu.Srecom,to se rijetko desavalo,a i da je bilo cesto,ja bih imala samo rijeci hvale (mada i sad imam:))
Uskoro se sve promjenilo.Manje mislim na svoj bivsi razred i osjecam manju potrebu za osnovnom.Ja zaista zelim da se vratim,ali ne u onolikoj mjeri kao u septembru kada mi se cinilo da necu prezivjeti!Maskembal nas je zblizio.A sad ce i izlet.I cak mi se cini da ovdje imam boljih drugarica i drugova nego u osnovnoj.Mada,ovamo nas je bilo 20,a sad nas je 31:).Ali,ipak,sigurno cu se jos dugo,dugo sjecati osnovne...Uskoro cu je posjetiti,kad se mozda budem ranije vratila iz skole,ili na kraju skolske godine cu doci kod njih na vesele casove,kao sto sam to ucinila i 31.12...I tada,kad sam nakon 6 mjeseci usla u tu skolu,osjecala sam se "kao u svojoj kuci".Ali ipak,uzivam i u srednjoj:)
