8/11/2006
Nikada

Život je sazdan od malih i velikih stvari.

Sve prodje i minu. Samo još ostaje mirisni, slatki dah sećanja i uspomena na dane kada smo svi bili skupa.

Mislim da još dugo neću moći prihvatiti tužnu činjenicu da ga nema. Po navici bi nešto da ga pitam, da pretresemo dan uz kaficu; koji je vic dana i sve ostale naše teme i bitne sitnice .........

Al` tada, srce se skupi da potajno, nečujno zagrca i propišti za danima punim radosti, za danima koji mi se neće nikada, nikada vratiti.

objavio mky u 01:03 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3)
Komentari:
"srce moje budi jako..."
to mu svakog jutra otpevam kad ustanem ....
Poslao poglavica u 00:37, 8/11/2006 | Link | |
mozda nema vracanja, ali ima novih dana
Poslao vojslav u 10:50, 8/11/2006 | Link | |
Svako od nas nosi po jedan takav krst. Moj se vec dvije godine zove Jovana. Nekad je skrsi ledja, nekad ga i ne osjetim, ali uvijek je tu. Dok me ima.
Samo jednom se ljubi...
Poslao Seven u 00:20, 19/11/2006 | Link | |


Posalji komentar