Bez Naslova

zasto se usamljenost pretvara u depresiju?
net...ni malo ne ublazava tugu....

...verovali ili ne , postoje "paraziti" koji ceo zivot provode cekajuci da im neko nesto da, koji ne zele da brinu o sebi i drugima, odnosno, brinu samo o sebi ali po tudjim ledjima.
ne mogu da verujem kakvu sam zivotnu pricu jedne zene cula..... ne mogu da verujem da tako nesto u nasem drustvu postoji.

jednostavno....izgubljeno vreme

......."Smrt je kraj života, a ne oslobođenje od boli i beznađa. Slaba je utjeha reći: "vrijeme prolazi ... doći će bolja vremena". Čovjek u velikoj nevolji opet treba nadu. Stvarna utjeha su riječi koje izgovara netko tko suosjeća, razumije, prati, tko nikada ne odustaje i nikoga ne napušta. No tko može zaista suosjećati, tko je uvijek tu kad ga trebamo? U dubokoj patnji čovjek je ipak sasvim sam sa sobom, tu nas nitko ne može zaista pratiti. Nitko ne može nositi i ponovno podići onoga tko je u dubokoj žalosti. Svatko može biti sugovornik. Čovjek može suosjećati i hrabriti do određene mjere: prisutnošću i utješnim riječima. No tko poznaje dušu? Tko plače sa mnom, tko mi vidi u srce i poznaje moj put (težak ili lagan)?................."

ZIVOT ILI SMRT...................

hhmmm

glupost do gluposti..............